Svi koji su ikad komunicirali u bilo kojem pogledu s Talijanom Fabrizijem Affusom (48), nedavno uhićenim suvlasnikom zagrebačkog restorana Luna Rossa, a kojeg su tajne mjere talijanskih istražitelja obuhvatile u akciji Round trip zajedno s još 28 osoba, kao da osjećaju nelagodu.
Dok većina osoba s kojima smo kontaktirali ne želi o Affusu uopće razgovarati, pojedinci za Nedjeljni Jutarnji kažu: “Ako je istina da je sudjelovao u poreznoj utaji od milijardu eura kao desna ruka vođe kriminalne skupine Paola Majana, onda ga mi, iako u Hrvatskoj živi gotovo 20 godina, zapravo ne poznajemo.”
A tko je zapravo ugostitelj Affuso, koji je na temelju europskog uhidbenog naloga zbog sumnje u udruživanje u zločinačku organizaciju, utaju poreza i poreznu prevaru “tešku” milijardu eura uhićen prošli petak u Luna Rossi dok je pio kavu i koji bi do kraja tjedna trebao biti izručen Italiji?
- S Fabrizijem sam bila šest godina u braku. Bila je to velika ljubav. Ali razišli smo se u mnogim stvarima. On je poslovni čovjek koji nema nikakva sluha za umjetnost - povjerila se o misterioznom ugostitelju Affusu njegova bivša supruga, inače glumica koja je odigrala uloge u dvije domaće televizijske sapunice. S mladom glumicom, govore nam upućeni u problematiku, uhićeni Talijan ima sad već punoljetnu kćer.
Brbljavi šarmer
- On vam je klasični Talijan. Brbljavi šarmer. Nakon što se razveo prije nekih desetak godina, nije puno pričao o majci svoga djeteta. Djelovao je potresen krahom svoga braka pa je to nadoknađivao radom. Često je išao u Italiju u nabavu za svoje tvrtke. Ležeran je tip. Ponašanjem ne odaje da pliva u novcu. Ne nosi ni skupe satove, kako to talijanski poduzetnici često običavaju. Vjerujte, nijedan detalj u njegovu ponašanju nije pokazivao da nešto mulja ili da ga nešto brine. Žalio se jedino na birokraciju, kao i svaki poduzetnik, valjda. Ma znate, Affuso je bio simpatičan zet hrvatske familije čiji su članovi skloni mijenjanju prezimena, počevši od njegove bivše supruge Ivane te Nina Vilardija, mislim da mu je to šogor... Nikad nam nije bilo jasno zašto. A početkom godine, kada je Nino završio u medijima jer je nepravomoćno osuđen za neku prevaru te se u sudnici lažno predstavio kao umirovljeni general, neke stvari su nam postale jasne - prisjetila se Affusova bivša susjeda iz centra grada koja je često u prolazu, na terasi Lune Rosse, znala viđati ljude iz estradnog svijeta.
Affusovo uhićenje teško je palo i njegovu poslovnom partneru s kojim je krenuo u ugostiteljski biznis u Preradovićevoj ulici. Michele Inglese u petak nije nazočio uhićenju u restoranu, ali je Affusu otišao u posjet u ponedjeljak.
- Šokiralo me uhićenje. Posjetio sam ga u zatvoru. Smio sam se zadržati pola sata. Razgovarali smo o dosta stvari, ali najmanje o ovom novonastalom problemu jer po njemu tu problema nema i da je neka zabuna. Rekao mi je da ništa od onoga što su objavili talijanski mediji nije točno. Fabrizio tvrdi da ne poznaje nikog od osoba koje se spominju i da s optužbama nema nikakve veze. Učinili su ga žrtvom samo zato što živi u Zagrebu. Dokazat će da nije kriv i najavio je tužbe svima koji su ga spominjali u tom negativnom kontekstu. Uvjeren je, kao i ja, da će brzo izići iz zatvora. Nije on kriminalac ni loš čovjek - rekao je za Nedjeljni Jutarnji Michele Inglese, suvlasnik Lune Rosse i Affusov poslovni partner. Na upit o Affusovoj hrvatskoj tvrtki Mogul d.o.o., čije je poslovanje zagolicalo talijanske vlasti, Inglese dodaje da o njoj ništa ne zna.
Prema sudskom registru, Mogul d.o.o. sa sjedištem u Dugom Selu Affuso je preuzeo 2012. od Nyamdelgera Tsesenjavyna te je poslovanje prebacio na zagrebačku Slavonsku aveniju, gdje je na kraju i propala.
Na telefone Mogula koje je Affuso naveo kao kontakt javila nam se ženska osoba te napomenula kako “je zovemo na njezin privatni kućni broj i mobitel, a na koji je u zadnjih godinu dana svako malo ljudi zovu i traže nekog Talijana kojeg ne poznaje”. Zanimljivo je i da je Affuso prilikom preuzimanja tvrtke, koju je kasnije poslao u stečaj, naveo nepostojeću adresu boravka, Masarykova 134. Zadnji poslovni potez u kojem je naveo istu adresu boravka je otvaranje tvrtke Antica tradizionale j.d.o.o. za 10 kuna u zagrebačkoj Kustošiji. Otkad je tvrtku osnovao 29. prosinca prošle godine, Affuso je čak tri puta promijenio osobne podatke o svojoj adresi stanovanja, a od kojih je posljednja bila opet na kućnom broju 134. Masarykove ulice. Je li u pitanju slučajna ili namjerna pogreška, njega ili institucije kojoj je davao podatke, ostaje nepoznanica.
Dio kriminalnog lanca
Talijanski istražitelji sumnjaju da je Affuso bio dijelom kriminalnog lanca u kojem je, navodno, preko svoje hrvatske tvrtke Mogul d.o.o. sudjelovao u prevari na štetu proračuna Italije teškoj milijardu eura. Hrvatski Talijan se, tako, našao na popisu istražitelja s još 27 Talijana i jednim Srbinom nakon što je istragom, u kojoj je tajno snimljeno 74.500 poziva sa 31 broja mobitela od 17 korisnika, policija uspjela donekle rekonstruirati tijekove čudnih financijskih poslovanja sa 65 bankovnih računa oko 180 tvrtki. Od 29 uhićenih osoba, njih 18 završilo je iza zatvorskih rešetaka, a jedanaestorici je određen kućni pritvor. Sumnja se da su makinacije s lažno izdanim fakturama i trgovinskim uslugama koje nikada nisu bile realizirane startale 2009. godine diljem Europe, a da porezni papiri i povrat poreza na dodanu vrijednost negdje “curi” talijanska je financijska policija otkrila 2013. Tužitelji sumnjaju da je Affuso preko svog Mogula koji je otišao u stečaj “kumovao” stečaju druge tvrtke, odnosno da je zahvaljujući lažnim fakturama kupnje i prodaje udjela u talijanskoj tvrtki Idea Otto srl, koja se bavila proizvodnjom i prodajom dodataka prehrani, tu tvrtku poslao u stečaj. A navodno je omogućio i da netragom nestanu poslovne knjige tvrtke Gold eggs srl na čijem je čelu također bio.
Umrežena banda
Talijanski istražitelji sumnjaju da je umrežena banda fiktivno trgovala i prodajom tableta, tonera za printere, televizorima, šećerom, brašnom, mlijekom u prahu i pripravcima za kavu. Dio robe, koji se doista nalazio u Italiji, prodavan je samo na papiru, a u slučaju izvoza, novac se vraćao talijanskim tvrtkama koje su onda “vukle” nazad PDV.
Financijski stručnjak za fiskalnu problematiku Fabio Castaldi prokazan je kao mozak ekipe koji je, u ulozi ideologa za nezakonita izvlačenja poreza, uspio u Velikoj Britaniji preko desetak otvorenih tvrtki vješto sakriti dokumentaciju čak 200-tinjak tvrtki upletenih u prevare.
Istražitelji smatraju da je Affuso bio njegova desna ruka, dok je osuđeni utajivač poreza Paolo Majan bio zadužen za međunarodne poslove, a za sumnjivu prodaju robe široke potrošnje od šećera do brašna zadužen je bio Massimo Cattelan. Na čela mnogih na brzinu osnovanih tvrtki koje su poslužile za “mužnju” poreza na kratke pruge postavljeni su očajni lokalni beskućnici, ljudi na samrti, njegovatelji starijih osoba, okorjeli alkoholičari spremni da si na bilo koji način opskrbe budućnost alkoholom... Zanimljivo je da su talijanski istražitelji u moru čudnih uplata na račune otkrili i da je šef organizacije Majan svim direktorima tvrtki koje su služile isključivo za stvaranje lažnih knjigovodstvenih knjiga mjesečno plaćao određenu svotu novca, za suradnju.
Na temelju sudskog naloga, na računima raznih društava trenutačno je blokirano 1,2 milijuna eura, a sumnja se da je daleko veći iznos “prljavog” novca skriven negdje na švicarskim računima, čije online šifre navodno, prema uvjerenjima talijanskih istražitelja, ima samoprozvani bankar Giuseppe Alvino.
Lažne fakture
Slučaj Fabrizija Affusa u kojemu se Talijanu na teret stavlja da je uz pomoć lažnih faktura plaćao novac za nepostojeće usluge dobavljačima iz Italije drugi je veliki slučaj isplata između dvije zemlje preko lažnih faktura u posljednje vrijeme.
Prvi je daleko poznatiji slučaj fiktivnog otkupa zlata teškog nekoliko milijardi kuna, ali je novac išao obrnuto, iz Italije u Hrvatsku. Hrvatska Porezna uprava i Ured za sprečavanje pranja novca utvrdili su da je nekoliko hrvatskih tvrtki na tri talijanske tvrtke uplaćivalo goleme iznose za navodni otkup lomljenoga i industrijskoga zlata. Potom su hrvatske tvrtke novac raspršivale dalje na čitavu mrežu manjih tvrtki i uz isto opravdanje da kupuju zlato. Novac je na kraju de facto nestajao jer su ga vlasnici tvrtki sami podizali, a manje tvrtke koje su nabijale porezne dugove bile su likvidirane.
A muljanje s novcem na takav način uglavnom se radi iz dva razloga. Jedan je jednostavna porezna prijevara u kojoj počinitelj umanjuje porez na dobit, a pride također može ostvariti i dobit na povratu PDV-a. Puno opasniji razlog za ovakve operacije je stvaranje tzv. crnih fondova, odnosno novca koji je potreban za činjenje kaznenih djela. Naime, ako je potrebno npr. nekoga podmititi, podmićuje se novcem koji se ne može regularno izdvojiti iz poslovanja tvrtke, nego ga treba “izvući”.
Dokle će istražitelje odvesti istraga nakon što ispitaju Affusa, je li riječ o poreznoj utaji ili nečem daleko ozbiljnijem i je li netko od uhićenih aktera u međuvremenu već “propjevao”, pokazat će istraga.