Stanje Mirka Žanića, 25-godišnjaka s hrvatskim i ruskim državljanstvom, koji se nalazi na odsluženju šestogodišnje kazne zatvora u Rusiji, dodatno se pogoršalo. S okolinom komunicira samo gestama, a još otprije odbija bilo kakve posjete i ne prima pakete koje mu šalje rodbina.
Žanić je već dvije i pol godine zatvoren u tzv. Kazneno-popravnom zatvoru br. 12 na području Mordovije, nekih 800 kilometara od Moskve. Riječ je o području na kojem su brojni zatvori još iz Staljinovih vremena. Daleko u izolaciji, zatvorenici žive na minimumu životnih uvjeta, uz veliku stopu smrtnosti i uz naporni prisilni rad.
Mirko Žanić osuđen je zbog napada na sutkinju Tatjanu Aleksejevnu Fedosovu, koja je sudila u radnom sporu koji je njegova majka Irina pokrenula protiv poslodavca, “Službe pravosudne policije”, nakon što je dobila otkaz.
Same okolnosti tog otkaza, kao i same okolnosti u kojima je Žanić uhićen i zatvoren, bacaju očite sumnje na cijeli postupak.
Kako nam pojašnjavaju Žanićevi prijatelji, njegova majka je obavljala poslove koji bi se mogli otprilike usporediti s poslovima javnog pravobraniteljstva. Štoviše, radila je po 14 sati dnevno, često sedam dana u tjednu. Upravo je, čini se, njezino savjesno obavljanje posla i dovelo do drame u koju je zapala cijela obitelj: Irini su dopali u ruke sudski postupci koje su protiv Ministarstva obrane pokrenuli bivši ruski vojnici. Njima su, nakon razvojačenja, trebali biti izgrađeni stanovi. Novac je Ministarstvo obrane dobilo, no stanovi nisu izgrađeni, piše Slobodna Dalmacija.
Osudio ga Krivoručko
Irina nije posustajala u postupcima koji su pokrenuti, i uslijedio je svakodnevni mobing koji je na kraju rezultirao otkazom, pa je pokrenula radni spor koji je dospio u ruke Fedosovoj. Nakon nekog vremena uhićen je Mirko Žanić, usred dana, na postaji podzemne željeznice. Optužen je da je na ulici od sutkinje zatražio objašnjenja vezano uz spor, te da je pritom sutkinji opalio i jednu pljusku.
Prvi tužitelj u predmetu, međutim, zaključio je kako nema nikakvih dokaza te je odbacio optužbe.
Prema izvješću tog tužitelja, Petričenka, sutkinja Fedosova odbijala je bilo kakvu suradnju u istrazi. Taj tužitelj je potom također napustio tužiteljstvo, a predmet je preuzeo tužitelj Kiril Menčov. Prema njegovoj optužnici, snimke nadzornih kamera koje snimaju mjesto na kojem se odigrao navodni napad nisu upotrebljive, što je apsolutno netočno. Jedini “dokaz” na temelju kojeg je Mirko u zatvoru jest iskaz sutkinje – upozoravaju Mirkovi prijatelji, koji nam kažu kako se ne bore samo za Mirkovu slobodu, nego i za njegov život, budući da je njegovo zdravstveno stanje izrazito ugroženo.
Posebna je priča u svemu sudac Aleksej Krivoručko, koji je osudio Mirka. Njemu je, zajedno s još desetak drugih osoba, SAD zabranio ulazak i zamrznuo imovinu zbog sudjelovanja u slučaju u kojem je ruski odvjetnik Sergej Magnitski nasmrt pretučen u zatvoru. Uhićen je nakon što je razotkrio mrežu utaja i prijevara u kojima su sudjelovali visoki ruski porezni dužnosnici, što neodoljivo podsjeća na malverzacije s kojima se suočila Irina Žanić.
MVPEI: Posjetili smo ga u zatvoru
U hrvatskom veleposlanstvu su bili bahati, na naše pozive i molbe odgovarali su da ih ne učimo njihovu poslu, tvrde prijatelji Mirka Žanića.
U MVPEI-ju kažu da su Mirka Žanića, na njegov zahtjev, posjetili dva puta, jednom u Moskvi, drugi put nakon što je premješten 600 kilometara od Moskve, u zatvor do kojeg se “putuje dva dana automobilom”.
– Tijekom posljednjeg posjeta Žanić je bio u vrlo dobrom fizičkom i psihičkom stanju. U razgovoru s upraviteljem zatvora i zatvorskim čuvarima rečeno je da Žanić ne komunicira usmeno, ali da obavlja sve zadane poslove, te da ne krši zatvorska pravila. Od upravitelja je zatraženo da mu se dopusti korištenje potrebne literature kako bi nakon izlaska iz zatvora nastavio školovanje na fakultetu. Napominjemo da je Veleposlanstvo Žaniću pružilo svu konzularnu pomoć koju je, prema Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima, u mogućnosti pružiti. Veleposlanstvo i dalje stoji na raspolaganju Žaniću, u skladu sa svojim mogućnostima – stoji u odgovoru MVPEI-ja na upit Slobodne Dalmacije.
Sorokin: Neka ga premjeste u Hrvatsku
Mirko je djetinjstvo proveo u Hrvatskoj, a kasnije se preselio u Rusiju kod majke, gdje je upisao fakultet. Otac mu je Hrvat, no i sam je teško bolestan i obitelj u Hrvatskoj teško živi.
Sergej Sorokin, moskovski aktivist za ljudska prava, kaže kako bi hrvatska Vlada trebala bar pokušati ishoditi Mirkov premještaj u Hrvatsku. Drugi izlaz za njega bilo bi predsjedničko pomilovanje od strane Vladimira Putina. To je, ipak, malo teže očekivati.
U Ministarstvu pravosuđa potvrdili su nam kako između Hrvatske i Rusije postoji ugovor koji omogućuje razmjenu zatvorenika, no takvu inicijativu trebao bi pokrenuti sam zatvorenik. U vezi s tim bi se trebalo angažirati i hrvatsko veleposlanstvo u Moskvi, koje je nedavno ostalo bez veleposlanika.