Stevo Smrček (38), jedan od sudionika u otmici sina generala Zagorca, uhićen je u Njamačkoj po Interpolovoj tjeralici koju je bjelovarski Županijski sud raspisao za njim 2009. godine zbog izbjegavanja zatvorske kazne.
Nema preciznijih podataka o lokaciji i okolnostima uhićenja. Njegov bijeg svojevremeno je bio jedan od većih skandala hrvatskog pravosuđa.
Greška u koracima
Iako je u svibnju 2009. bjelovarska policija obavijestila Županijski sud da se Smrček priprema pobjeći, nije izdan nalog za uhićenje, već mu je sud dao rok od 24 sata da se javi na izdržavanje kazne od dvije i pol godine zbog razbojstva nad zaposlenicom mjenjačnice 2003. u Vrbovcu. Smrčeku, pravomoćno osuđenom razbojniku i sudioniku u otmici maloljetnog Tomislava Zagorca, nije se išlo u zatvor. Iskoristio je rok za javljanje u zatvor tako što je odmaglio preko državne granice.
Prije toga je dva puta odgođeno Smrčekovo izvršenje kazne za razbojstvo u vrbovečkoj mjenjačnici. Prvo je uspio odgoditi izvršenje kazne za šest mjeseci jer mu je supruga bila trudna. U to je vrijeme Smrček već imao jedno malodobno dijete, a supruga je morala čuvati trudnoću pa su zaista postojali objektivni razlozi da ga se ne odvaja od obitelji. Molbi je priložio i pozitivno mišljenje bjelovarskog Centra za socijalnu skrb, kao i supruginu medicinsku dokumentaciju. Dodao je i potvrdu da se uredno zaposlio u bjelovarskoj tvrtki Ljevaonica.
Prekid odgode
Zatim je, pred istek polugodišnje odgode, Smrček ponovno tražio odgodu izvršenja kazne, ovaj put za gotovo godinu dana. Razlog: rodilo mu se dijete i prema zakonu ima pravo na odgodu zatvora da bi bio s djetetom prvih godinu dana. I ponovno je dobio pozitivno rješenje s odgodom do 22. travnja 2009.
No kako se primicao datum za odlazak u zatvor, tako je bilo sve jasnije da Smrček nema namjeru ići iza rešetaka. Zanimljivo je da su bjelovarski kriminalistički policajci imali operativno saznanje da Smrček planira bijeg. Odmah su 20. ožujka 2009. o tome izvijestili bjelovarski Županijski sud. Isti je dan opozvano rješenje kojim mu je odobrena odgoda služenja zatvorske kazne zbog razbojstva. Otada se Smrčeku gubi trag. Sutkinja Milena Slivar nije mogla Smrčeku odrediti pritvor jer Zakon o izvršenju kazne zatvora uopće ne predviđa takvu mogućnost. No zakon izričito ne kaže mora li se osuđeniku za javljanje u zatvor dati 24-satni rok.
- Opoziv odgode izriče se vrlo rijetko i nakon što sam primila informaciju policije, konzultirala sam se s kolegama sucima, rekla je za Jutarnji list sutkinja Slivar.
Da se Smrček morao javiti na izvršenje zatvorske kazne u Bjelovaru, dala bih mu rok od tri sata, ali s obzirom na to da se morao javiti u Zagreb, da ima obitelj i da na izvršenje ide sa slobode, smatrala sam da je to primjeren rok. Opoziv rješenja uručio mu je isti dan sudski dostavljač koji ga je našao kod kuće.
On se žalio i 23. ožujka iz bjelovarske je pošte poslana njegova žalba u kojoj on opovrgava da priprema bijeg - rekla je sutkinja Slivar.
Posljednja fotografija
Posljednji put mediji su zabilježili Smrčekove aktivnosti u listopadu 2008., nakon ubojstva Ivane Hodak. Fotoreporteri su ga snimili nakon obavijesnog razgovora u sjedištu zagrebačke krim policije u Heinzelovoj ulici.
U Lepoglavi igrao desno krilo za NK Sačekušu
U prosincu 2006. godine Stevo Smrček nepravomoćno je osuđen na tri i pol godine zatvora, a poslije mu je ta kazna smanjena za tri mjeseca. Kaznu je odslužio u zatvoru u Lepoglavi, odakle je procurila fotografija zatvorskog nogometnog kluba sastavljenog od tada najpoznatijih hrvatskih robijaša, članova takozvane knežijske skupine, otmičara, osuđenih dilera, batinaša i pripadnika “više razine” domaćeg podzemlja.
U zatvoru u Lepoglavi NK Sačekuša pamti se kao robijaški klub protiv kojeg nitko nije volio zaigrati. Smrček je bio desno krilo zloglasnog kluba. U Domovinskom ratu Smrček se sa samo 16 godina priključio obrani Bjelovara.
( D. B.)