Za znanstvenika koji otkriva tajne života, sa strastvenom željom da ljudima omogući duži vijek i manje bolesti, Ivan Đikić savršen je primjer. Ne pije, ne puši, pazi što jede, trči svaki dan, igra tenis, ne izlaže se suncu i, za razliku od svojih sunarodnjaka koji samo gunđaju i uvijek su mrzovoljni, pun je optimizma. U Brelima, gdje godinama ljetuje, održao je sjajno predavanje u sklopu projekta MAP, koji je okupio mlade znanstvenike i umjetnike iz cijeloga svijeta.
Nervozni pušači
U nestvarno lijepoj galeriji agilne Ivanke Filipović uguralo se mnoštvo ljudi, bio je tu i hrvatski nogometni izbornik Niko Kovač i s neskrivenom znatiželjom slušalo se kada je profesor govorio kako ne treba pretjerivati u jelu i piću. Kasnije, na malom domjenku, većina je već sve zaboravila, pa smo krišom od dr. Đikića ispijali šampanjac i trpali u usta slasne trogirske rafiole. A pušači su nervozno cupkali čekajući da Đikić ode spavati.
Razgovarali smo drugo jutro, kada je dr. Đikić s jednom američkom znanstvenicom već otrčao svoju dnevnu rutu i odigrao partiju tenisa, a turisti se, poredani kao sardine, pekli na suncu. Kada govori o opasnostima o kojima svi sve znamo, a malo tko o tome vodi računa, od pušenja, alkohola, prekomjernog sunčanja, jedan od najnagrađivanijih hrvatskih znanstvenika u svijetu ne odaje dojam strogog profesora koji straši i dijeli lekcije. Jednostavnim riječima iskazuje rizike i ostavlja svakom na volju hoće li upozorenja poslušati ili ne.
Trčanje, tenis…
Valjda Đikić i ne očekuje da će se to dogoditi ovdje, u zemlji u kojoj je top-vijest iz zdravstva kako je čistačica držala nogu pacijentu prilikom amputacije. Za razliku od Amerike, gdje su građani godinama bombardirani informacijama o štetnosti od pušenja, a ovih su dana objavljeni doista senzacionalni rezultati da je broj oboljelih od tumora pluća pao deset posto. Pada i ukupni broj oboljelih od raka, jer građani disciplinirano slušaju što im liječnici savjetuju. “Vjerujem da Amerikanci mogu reći, ‘vau, mi smo u fazi kontrole tumora’”.
Zašto kod nas nije tako i zbog čega se ne poštuje zakon koji ograničava pušenje na javnim mjestima, nije teško pretpostaviti. “To je dio neodgovornosti društva, i tu je razlika između Hrvatske i drugih razvijenih zemalja. Nemamo vlastitu odgovornost i to se vidi od škole do posla. Kada te odgovornosti nema, svakako će i ljudi izbjegavati sve što im se nameće. Vi donesete novi zakon koji regulira zabranu pušenja na javnim mjestima, i već počinju vicevi. I odmah se smišlja kako izbjeći zakon. U Americi nema šanse da će netko pušiti tamo gdje nije dopušteno. Radio sam tamo od 1992. do 1997. godine, i kada sam sa svojim kolegama strastvenim pušačima želio razgovarati o znanosti, u pauzama nekih stručnih okupljanja, izašli smo van, na zimu i razgovarali na minus dvadeset. Poštovalo se da se ne smije pušiti u prostorijama.”
Duga lista rizika
Ugledni znanstvenik koji je od Bugojna i Marije Bistrice prošao put do svjetske karijere u New Yorku, Uppsali i sada u Frankfurtu, kaže dok sjedimo u blizini brelskih plaža da postoje sigurni dokazi kako je pretjerano sunčanje štetno, što je potvrđeno i u laboratoriju. Napravljen je pokus na miševima, pa je polovica tijela miša bila ozračena ultraljubičastim zrakama, a polovica nije, dok su u drugoj skupini bili miševi kojima je polovica tijela bila premazana kremama što imaju zaštitni učinak. “Dokazano je na miševima da ultraljubičaste zrake mogu uzrokovati melanome. Kod ljudi je ista situacija, ali kada se koristi zaštita, opasnost je mnogo manja.” Za utjehu, ako je to neka utjeha, danas lijekovi omogućuju oboljelima od melanoma mnogo duže preživljavanje nego donedavno, kada je ovaj agresivni rak pokosio pacijenta za najviše dvije godine.
Đikić ističe ono što redovito slušamo i redovito ne primjenjujemo svakog ljeta, a to je da treba paziti s izlaganjem suncu. “To što govorim nisu neki bauci, nego informacije koje ljudi imaju pravo čuti i procijeniti rizik za vlastiti život. Zato i ne govorim ‘ne smijete pušiti, ne smijete piti’, nego predlažem roditeljima da preporuče svojoj djeci da ne puše, jer nikotin je u mnogo navrata, ne samo kod životinja, već i kod ljudi, dokazan kao uzročnik tumora pluća.”
Dr. Đikić tvrdi da ljudi moraju znati i kako pretjerana konzumacija alkohola izaziva oštećenja na sluznici gornjeg probavnog trakta, pa dolazi do upala. “Same su upale vrlo često molekularna baza razvoja tumora, jer uzrokuju lučenje mnogih faktora koji potiču stanice na pojačanu diobu, iz koje nastaju tumori. Svaki vanjski faktor, od alkohola, nikotina, azbesta, ultraljubičastih zraka, uzrokuje oštećenja u našem genomu. Dolazi i do upale, što zajedno s oštećenjima jednom izmakne kontroli i dovodi do pojave tumora.”
(...)