Od bezbroj mjesta koja se zrcale pričom o Istanbulu, njenu srž pronašla sam na jednom sasvim neočekivanom - u steak houseu Nusret-Et, u dijelu grada Bešiktaš. Dok se turisti zadržavaju u starom gradu, uz most Galata kićen bosporskim ribarima i gužvaju u redovima za Sultanahmetovu džamiju i Aja Sofiju, Bešiktaš živi životom lokalaca. Ovdje, između izloga s Porscheima i nepogrešivo luksuzne serije trgovina, doveli su me na najobilniji mesni obrok u životu. No, više od okusa mesne serije pamtim atmosferu tog ručka jedne travanjske subote. U prepunom restoranu sve je bilo u znaku obilja: u izlozima je stajalo pedesetak T-Bone steakova, djevojke su bile lijepe, šampanjac ohlađen, a mladići sređeni. Visoka srednja klasa Istanbula na displayu bila je poput reklamnog uzorka procvata Turske u posljednjih nekoliko godina.
Dok je svijet, naime, bio zauzet ratom protiv terorizma, kolapsom banaka, spašavanjem eura i sličnim pohlepnim zadaćama, “anatolijski tigar” je u posljednjih deset godina utrostručio svoje prihode per capita, a izvoz je povećan deset puta. Zdravstveni sustav je poboljšan, baš kao i školstvo, ceste i standard. Dok se u Londonu godinama debatira o novom terminalu na Heathrowu, u Istanbulu je najavljena gradnja nove zračne luke, i to najveće na svijetu, koja će primati 150 milijuna putnika i stajati 5,6 milijardi dolara.
Taj su dan, između mesnih specijaliteta i vina iz južnih dijelova zemlje, moji istanbulski domaćini govorili o životu, poslu i Istanbulu. O tome kako je neki Mehmet prije deset godina jedva spajao kraj s krajem, a danas je višestruki milijunaš, jedan od hotelskih magnata. O cijenama nekretnina u gradu koje vrtoglavo rastu - interes ruskih i bliskoistočnih investitora Istanbulu je već osigurao nadimak “novi London”.
Prema podacima indeksa cijena nekretnina agencije Knight Frank, Turska je treća zemlja s najbrže rastućim cijenama nekretnina (u prošloj godini prethodili su joj samo Brazil i Austrija). Cijena četvornog metra luksuznog stana u Istanbulu iznosi oko 4000 eura. Mnogo takvih, odnosno više od 90 posto od ukupno 1200 stanova novog stambenog tornja Varyap Meridian Complex, prodano je nekoliko mjeseci prije dovršetka.
Nikada prije nisam vjerovala da se ekonomski rast u jednom gradu može s tolikom živošću osjetiti, opipati, omirisati. Grad ključa.
No, da ne ključa samo ekonomskim poletom pokazat će se nekoliko subota nakon mog mini-sociološkog ispitivanja u steak houseu kada će mi jedan od sudionika te subotnje gozbe uzbuđeno reći “da je u tijeku nešto veliko, zaista veliko”.
- Nemam puno vremena - kaže mi 39-godišnji Kigil A. telefonom iz Istanbula. - Čekam prijatelja da mi donese zaštitnu opremu i idem na Taksim.
Altinbasak se nalazi u telefonskoj govornici koja je, napominje, posljednjih dana njegova tampon-zona. Taj poduzetnik tijekom dana radi u obližnjem uredu, a potom se u govornici presvlači i “pretvara u Supermana” te odlazi u revoluciju. - Ne mogu vam niti opisati atmosferu! Svi smo zajedno, svi smo braća. Žene omotane hidžabom, gay parovi, starci, studenti: to je prijateljstvo za koje nisam znao da postoji - priča mi.
(...)