Upravljačka prava MOL-a u Ini samo su dio problema vezanih uz privatizaciju najveće hrvatske naftne kompanije. Ništa manji problem, po mišljenju mnogih, nije ni iznos koji je MOL 2003. izdvojio za kupnju kontrolnog paketa dionica u Ini.
Naime, više upućenih sugovornika smatra da je iznos od 505 milijuna USD, koji je MOL izdvojio za stjecanje 25 posto plus jedne dionice, bio premali u odnosu na stvarnu vrijednost Ine. U cijeloj kalkulaciji vrlo je bitna inozemna komponenta Inina poslovanja, odnosno njena nalazišta u Siriji. U trenutku kada je 25 posto plus jedna dionice Ine prodavana Mađarima, već se znalo da polja koja je Ina u Siriji dobila u koncesiju leže na plinu i nafti. Ipak, ta je informacija bila poznata samo pojedincima.
Ulaznica u Inu
U svakom slučaju, o tome se tada nije puno govorilo, a te spoznaje u financijskim izvještajima i poslovnim knjigama nisu bile adekvatno vrednovane. Da jesu, uvjereni su upućeni, i vrijednost Ine bila bi znatno veća, pa bi samim time i MOL-ova “ulaznica” u hrvatsku naftnu komaniju od 505 milijuna USD bila kudikamo veća.
- Tada se već znalo koliko vrijede nalazišta u Siriji, no tom je informacijom raspolagao mali broj ljudi. Čak su i u samoj Ini za to znali samo pojedinci - svjedoči naš sugovornik, dobro upoznat s poslovanjem Ine u tom vremenu.
Proizvodni blok 1998.
Šireći svoje poslovanje, Ina je u drugoj polovici 90-ih godina ušla i u Siriju. Sa sirijskim je partnerima 1998. sklopila ugovor o podjeli proizvodnje za blok Hayan u središnjem dijelu zemlje. Koncesija je omogućavala istraživanje i crpljenje tamošnjeg plina i nafte. Sličan je ugovor 2004. Ina potpisala i za blok Aphamia.
Inine su se aktivnosti u Siriji pokazale punim pogotkom jer se Hayan (a poslije i Aphamia) pokazao kao izdašan energetski izvor. Već u travnju 2002. znalo se kakvim rezervama u Siriji Ina raspolaže. Ipak, o tome se nije govorilo. No, mnogi sumnjaju da su za Inina otkrića u toj bliskoistočnoj zemlji doznali u MOL-u, koji je sredinom 90-ih također istraživao u Siriji, ali, za razliku od Ine, bezuspješno.
O tome svjedoči i Stanko Kadija, stručnjak Inina Naftaplina za geofizičke radove. On je od ožujka 2003. radio kao nadglednik na Ininim poljima u Siriji.
- MOL je znao za to da smo na Hayanu našli plin jer je 2002. na bušotini Jihar radio završna elektrokarotažna mjerenja. Taj je posao odradila MOL-ova kompanija u Siriji jer mi tada za to nismo imali dovoljno opreme. Oni su imali te podatke i vjerojatno ih kopirali za sebe - uvjeren je Kadija.
Uz mogućnost da su Mađari za otkrića na Ininim nalazištima u Siriji doznali na samom terenu, dio sugovornika sumnja i da su im tu informaciju odali insajderi iz same Ine.
Iz MOL-a su, međutim, odbacili takve tvrdnje. U odgovoru koji su nam poslali jučer kasno popodne naglasili su da je proces privatizacije Ine 2003. bio potpuno transparentan i s jednakim mogućnostima za sve.
- MOL odbacuje da je imao bilo kakve dodatne informacije o sirijskim poljima - kazali su nam u MOL-u.
MOL-ovi izleti u Siriju
No, činjenica je da su MOL nalazišta u Siriji zanimala. Blokovi Hayan i Aphamia i danas, kada u Siriji bjesni rat, krase MOL-ove internetske stranice. Ne čudi stoga što dio stručnjaka smatra da je MOL-ovih 505 milijuna USD, s kojima je ušao u Inu, zapravo sitniš prema onome što je dobio samo u Siriji.
NIJE NAJVAŽNIJE NALAZIŠTE, ALI... Sirija je 'Zlatna koka' i INE i MOL-a
Vrijednost sirijskih nalazišta, s obzirom na rezerve, stručnjaci su još prije desetak godina procijenili na najmanje 20 milijardi USD. U međuvremenu, otkrivena su nova nalazišta u toj zemlji. Podaci stručnjaka kažu da je Ina mjesečno od svojih sirijskih nalazišta, dok su joj bila dostupna, uprihodila oko 80 milijuna USD. Na godišnjoj razini, to je gotovo milijardu USD, a u razdoblju od dva desetljeća 20 milijardi USD. Drugim riječima, da nije izbio građanski rat u Siriji, tamošnja bi polja, s obzirom na rezerve kojima raspolažu, još dugo bila prava “zlatna koka” kako za Inu tako i za MOL. Netočno bi bilo reći da MOL ekspanziju može zahvaliti Ininim nalazištima u Siriji. MOL, uostalom, ima i brojna vlastita nalazišta nafte i plina diljem svijeta, od kojih se ističu ona u iračkom Kurdistanu, a sam po sebi je velika naftna kompanija. Ipak, nema sumnje da su i sirijska nalazišta među zaslužnima za jačanje MOL-a.