1. Gospodine Maričiću, kako to da ste odlučili podijeliti 50 tona jabuka iz svog voćnjaka vrijednih oko 50.000 kuna?
- U posljednje tri godine, cijena jabuke u otkupu se prepolovila, stoga nam taj posao više nije isplativ i odlučio sam se za zamjenu kulture i vađenje ovog voćnjaka. Budući da zbog administrativnih procedura to nisam stigao odraditi u proljeće, plodovi su dočekali berbu. U razgovoru s otkupljivačima i nakon kraćeg razmišljanja odlučio sam ne pristati na tako niske cijene. Moje je mišljenje da je bolje počastiti normalne prosječne ljude nego veletrgovce. Vjerujem da u Hrvatskoj ima ljudi koji teško žive i možda svojoj djeci ne mogu kupiti voće. Ovo je prilika da si sami naberu.
2. Koji su glavni problemi proizvođača jabuka?
- Otkupna cijena u posljednje je tri godine drastično pala, a cijena repromaterijala isto tako drastično porasla pa dobiti gotovo i nema. Smatram da uz ovoliko novca, truda i vremena u nekim drugim proizvodnjama mogu dobiti više.
3. Hrvatska voćarska zajednica godinama upozorava na probleme s uvozom voća. Zašto vaš proizvod nije konkurentan onom iz npr. Poljske?
- Vjerojatno zbog zabrane izvoza u Rusiju, u Europi je nastao višak jabuke na tržištu i cijene su značajno pale. Proizvodnja prvoklasne jabuke vrlo je skupa i dobit po jedinici proizvoda je mala. Poljska ima puno veću tradiciju proizvodnje jabuke i vjerojatno su kod njih stvari drugačije posložene.
4. Što ćete sada posaditi na toj površini, je li to isplativije?
- Zasadit ću nasad oraha. Ne smatram da je to u prvih nekoliko godina isplativo, ali važna je činjenica da su troškovi održavanja takvog voćnjaka neusporedivo manji u odnosu na jabuke. Još jedan razlog zašto idem na nasad oraha je to što se bavim pčelarstvom i u takvom novom voćnjaku otvara mi se prostor za smještaj pčelinjaka i nasad 2,5 ha facelije koja je medonosna biljka.
5. Kakva je zainteresiranost za besplatnu berbu, odakle ljudi dolaze i koliko su već ubrali?
- Interes za berbu me iznenadio. Primam doslovno stotine poruka i ovim se putem ispričavam onima kojima nisam uspio odgovoriti jer bi mi to oduzelo previše vremena, a uz svoje ostale poslove to ne stignem. U objavi sam naveo podatke o lokaciji i poručio ljudima da slobodno beru bez obveze da se nekom jave. Osim okolice Osijeka, zovu me ljudi iz Siska i Koprivnice i govore da će doći u berbu iako mislim da im to nije isplativo s obzirom na trošak puta.
6. Nedavno sam pisao o proizvođaču koji je besplatno dijelio češnjak pa se razočarao kada je vidio da mu dolaze ljudi s Mercedesima. Kakva su vaša iskustva?
- Nisam primijetio skupa vozila ispred voćnjaka. Mislim da je većina onih koji su nabrali jabuke daleko ispod standarda koji ste naveli u pitanju.
7. U tri godine mandata uspjeli ste oživiti općinu Vuka. Što ste sve pokrenuli?
- Izgradili smo i otplatili vodoopskrbni sustav na području cijele općine koji do tada uopće nije postojao, izgrađena je i plinska mreža, izgradili smo i nove pješačke staze, tri nova dječja igrališta, obnovili smo cestu prema Hrastovcu i sagradili potpuno novi most... U izradu projektne dokumentacije uložili stotine tisuća kuna kako bismo spremni dočekali natječaje Fonda za ruralni razvoj, do kraja godine trebalo bi biti gotovo novo rukometno igralište, isplaćujemo stipendije svim redovitim studentima koji nisu ponavljači, sufinanciramo prijevoz učenicima i studentima, isplaćujemo naknade za novorođenčad …
8. Kako ste riješili problem zakupa poljoprivrednog zemljišta?
- Još ga rješavamo. Ovdje imamo velik problem. Većina obveznika uredno plaća, ali postoji nekoliko velikih koji su i veliki dužnici. Oni ne plaćaju ni nakon opomena i prisiljeni smo naplatu pokrenuti putem DORH-a. Trenutno je nenaplaćeno oko 1,5 mil kn. To je novac kojim bismo riješili mnoge probleme u općini.
9. Kao član HDSSB-a, kako komentirate izbacivanje nekih članova?
- I ja sam bio za to. Žao mi je što je do toga moralo doći, ali s obzirom na to da sve ovo promatram godinama iz neposredne blizine, svjestan sam da se to moralo dogoditi jer je razdor iz dana u dan postajao sve veći, a neki ljudi jednostavno ne priznaju da ih je pregazilo vrijeme ili da je nakon niza poraza vrijeme za povlačenje.
10. Što i tko treba nešto učiniti da Slavonija ne ostane osiromašena i ispražnjena zemlja?
- Političke elite trebaju promijeniti odnos prema svim dijelovima Hrvatske, pa tako i Slavoniji. Decentralizacijom treba pokrenuti dijelove koji trenutno propadaju. Sigurno nema baš za sve nas mjesta u metropoli. Velika nam se prilika pruža putem fondova koji su nam se otvorili ulaskom u EU, ali smo ih dočekali nespremni. Krajnje je vrijeme da se trgnemo. Ipak smatram da sama država i nije za sve kriva. Mislim da bi se i ljudi sami trebali malo trgnuti jer oko sebe vidim mnogo primjera uspješnih poduzetnika, što je dokaz da se može kad se hoće.