DUGA RESA - Napustili smo gradski Ured za planiranje ostavši u čudu nad zbunjenošću službenika i bez njegovog potpisa na našem projektu, papirima koji bi trebali finalizirati našu građevinsku dozvolu. Ovaj put nismo bili zamoljeni da sjednemo, a prostorija je od poda do stropa bila zatrpana papirima i dokumentacijom. Službenik nas je upozorio kako je danas "otkrio" neka pisma "ključna za našu prijavu" te da mu treba vremena da ih istraži.
Rekao nam je da ga nazovemo za deset dana..."Možda ponovno za deset dana" - ovako započinje anonimno o pismo objavljeno u uglednom britanskom listu The Guardian, koji redovito objavljuje reagiranja svojih čitatelja iz cijelog svijeta, o zavlačenju s dokumentacijom u “Uredu za prostorno planiranju u Dugoj Resi, a sve kako bi se izvuklo mito od investitora.
Guardian objavio iskustvo Britanaca u Hrvatskoj: Zatezali su nas s građevinskom dozvolom i čekali da shvatimo da žele mito!
Jutarnji otkriva da su autori pisma škotski državljani Anna i Martin Shaw koji u tom uredu županijskog Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša mjesecima nastoje ishoditi građevinsku dozvolu za uređenje glazbenog studija, odnosno prenamjenu gospodarske zgrade na imanju koje su kupili u mjestu Lipa nedaleko Duge Rese.
- Natrag u Uredu za planiranje gdje je gospodin M., čini se, čekao da prvi povučemo potez. Je li očekivao mito? Do sada smo uvijek doživljavali da nam prvo pomognu, a ne da nas izrabljuju - pišu Škoti.
Kažu da im je dijagnozu slučaja najbolje opisala žena koju su usput povezli.
- Imala je samo jedno pitanje za nas: Koliko godina ima gospodin M.? Mlađe generacije ostavile su korupciju iza sebe zajedno sa socijalizmom, ali ako je stariji, tražit će "zaslađivač". Prije 10 godina kazao bi svoju cijenu. Danas samo prebire po papirima i čeka da shvatimo što točno želi od nas." - zaključuju oni u svojem pismu The Guardianu.
- Da ja sam taj “gospodin M”. Ja sam Slavko Marinič - potvrdio je karlovački arhitekt, poznat i kao dugogodišnji HSLS-ovac te predsjednik Vijeća slovenske nacionalne manjine u Karlovcu.
- Njima je teško shvatiti da kod nas papirologija traje tako dugo, ali ja iz te kože ne mogu. Preuzeo sam ured od čovjeka koji je preminuo i nastojim ga dovesti u red. Znam za slučaj te gospode koji nastoje prenamjeniti gospodarsku zgradu. Nedostajala je neka dokumentacije, uplata za vodnu naknadu na što sam ih upozorio u siječnju. U međuvremenu je to riješenu i slučaj se finalizira - rekao je Marinič dodajući da odbacuje bilo kakve primisli o primanju mita.
- I kad mi nude, ja odbijam, a kamoli da bih nekoga tražio - naglašava Marinič.
Doznajemo da je Anna prije dolaska u Hrvatsku imala suvenirnicu, a Martin se bavio izradom I prodajom violin. Dolaskom u Hrvatsku htjeli su otvoriti novu stranicu u svojim životima I otvriti glazbeni studio, ali se nikako nisu mogli snaći u hravskoj birokraciji koja ima se u tome ispriječila.
- Vidio sam da su umjetnici i kopajući pos vim tim papirima koje je zaprimio moj prethodnik htio sam im pomoći. Papire držimo u složenim košuljicama, a njihovih je bilo posvuda. U siječnju je došlo to s naknadom od Hrvatskih voda i sve se razdužilo. Problem je i što ne žive tu, već dolaze iz Velike Britanije, a opunomoćili su ženu iz Vukovora. Kod nas je tako. Imam ih u vidu, ali neke stvari fizički ne stignem. Govoriti o mitu u tom kontekstu je za mene teška uvreda i blaćenje ove službe - zaključuje Slavko Marinič.