Statistika je vražja disciplina, a osiguravatelji su majstori statistike. Krene li se s tom pretpostavkom, Allianzov novi Izvještaj o globalnom bogatstvu donosi malo iznenađenja na globalnoj razini. Nešto više je iznenađenja kada se spustimo na lokalnu razinu, gdje je Hrvatska 33. na ljestvici od 53 zemlje, čvrsto u sredini kraljevstva prosječnosti, ali s neočekivano značajnim porastom broja bogatih građana.
Društvena kriza
Globalni raspored s kvartetom Švicarska, SAD, UK, Švedska u vrhu i Brazilom, Ukrajinom, Indonezijom i Kazahstanom kao čuvarima dna iznenađuje samo kada se gleda odozdo, a i to samo u kontekstu zemalja gdje posluje Allianz, kojemu, iz jasnih razloga poslovne neisplativosti, nedostaju najveći globalni gubitnici.
Ključan pokazatelj stabilnosti neke zemlje, po Allianzovim je analitičarima, unutar statistike stabilnosti njene srednje klasa, čija “erozija je siguran znak društvene krize”. Urušavanju sredine, vidljivom u Europi, SAD-u, ali i u nekim zemljama s novih tržišta, pridonio je rast populističkih političkih stranaka, što je dovelo do pada povjerenja i osjećaja sigurnosti unutar srednjih društvenih slojeva. U toj promjeni, preraspodjela bogatstva igra značajnu ulogu.
Dramatičan nesrazmjer udjela kojim raspolaže srednja klasa, promatramo li zemlju po zemlju, iznenađuje najviše zbog toga jer se ne može identificirati jasan obrazac.
Privatizacija i reforme
Prema Allianzovom modelu, po kojemu su “srednja klasa” svi čije se akumulirano bogatstvo nalazi unutar raspona od 30 do 180 posto nacionalnog prosjeka akumulirane imovine, najčvršće kraljevstvo srednje klase je Slovačka (60 posto, 40. na ljestvici), koju u stopu slijedi Slovenija (58 posto, ali 25. na ljestvici), dok SAD, kao druga najbogatija zemlja, srednjoj klasi prepušta tek 22 posto bogatstva.
Ključ stabilnosti slovačke srednje klase Allianzovi analitičari prepoznali su u sustavnoj privatizaciji i reformama koje kontinuirano traju od napuštanja komunizma. “Homogena distribucija bogatstva u istočnoj Europi u cjelini izravna je posljedica činjenice da su te zemlje otvorile vrata Zapadu i prije 25 godina prigrlile tržišnu ekonomiju. Istovremeno nije bilo dovoljno vremena da se na legalan način akumuliraju velika privatna bogatstva. Rezultat su relativno malo izražene socijalne razlike.”
U toj priči o ravnomjernosti raspodjele tri zemlje ipak iskaču: Rumunjska, Hrvatska i Mađarska, u kojima srednja klasa danas drži značajno manji udio bogatstva nego na početku milenija. Razlozi tome, po Allianzovoj analitici, su različiti. Dok je mađarska statistika predvidiva jer riječ je o eroziji srednje klase i porastu broja siromašnih, Rumunjska i Hrvatska ukazuju na suprotan trend prelijevanja iz sredine naviše. Veći broj imućnijih u te je dvije zemlje statistički potisnuo broj onih u sredini. Pritom je u sve tri zemlje koeficijent nejednakosti (Gini) relativno nizak (0,60% u Hrvatskoj i Mađarskoj i 0,62% u Rumunjskoj).
Kina iznenađenje
Relativno iznenađenje na globalnoj razini predstavlja Kina čija statistika ukazuje da unatoč brojnim izvještajima o eksploziji broja milijardera, pitanje raspodjele bogatstva ne ovisi samo o vršnom sloju populacije, gdje se bogatstvo akumulira rapidno brzim stopama, nego o njenom najširem sloju. Tu se, pokazuje Allianzova statistika, kineska priča o rastu otkriva kao najtrajnije stabilna. Tijekom proteklih nekoliko godina milijuni stanovnika koji prije nisu posjedovali ništa stekli su malu, neki i malo značajniju, bazu imovine. Rezultat toga je porast udjela imovine u rukama kineske srednje klase (kao i porast udjela srednje klase na globalnoj razini), ali i rast ukupnog broja “srednje bogatih”. I koeficijent nejednakosti u Kini je najniži, 0,52 posto.
švedska zamka Na drugoj strani spektra su južnoameričke zemlje, ali i Indonezija i Južna Afrika, gdje je značajan dio bogatstva u rukama malobrojnih oligarha. SAD se otkriva kao utvrda nejednakosti, s najmanjim i jednim od najbrže padajućih udjela srednje klase u bogatstvu nacije i s najvišim koeficijentom nejednakosti (0,81%).
U društvu zemalja opadajuće srednje klase našla se i Švedska, ali tu čak i Allianzova analitika priznaje zamku statistike. Švedska doista ne pripada krugu zemalja gdje je srednja klasa izgubila uporište. Brojke su, međutim, točne, a ukazuju na visoku razinu zaduženosti švedskih kućanstava. Zbog pristupačnosti kredita, otprilike trećina Šveđana danas ima statistički negativnu imovinu. To je jedna od najviših stopa zaduženosti na svijetu, ali u zemlji gdje je stopa nenaplativih kredita istodobno među najmanjima.