Ministarstvo socijalne politike danas će hitno zatražiti spis i ispitati sve okolnosti vezane uz slučaj osmogodišnjeg dječaka M. B., koji boluje od DiGeorgeova sindroma, a koji bi danas, nakon pet godina, trebao biti oduzet udomiteljici Silvani Mezić (58) i smješten u Dom za djecu s teškoćama u razvoju u Brezovici.
Takvu je odluku donio zadarski sud na temelju preporuke nadležnog centra za socijalnu skrb, a kako nam je rekla ravnateljica Centra Vesna Burčul, razlog za to je činjenica da “Centar ima saznanja da je udomiteljica povremeno ostavljala dijete, i po nekoliko dana, na čuvanju kod rodice i drugih Centru nepoznatih osoba, što je izraz samovolje koja se ne može tolerirati”. Potvrdila je da nema spora o tome da je udomiteljica postigla izvanredan napredak kod dječaka i da nema dojava o zlostavljanju ili zanemarivanju.
‘Nisam ugrozila dijete’
- Ne znam što bih na to rekla. Kad sam bila u situaciji da moram otići, osobito kad mi je krajem lanjske godine umirala majka, organizirala sam da dječaka paze moja rodica, pedadoginja u vrtiću, i moja 26-godišnja kći, studentica socijalnog rada, koja živi s nama. To su dječaku dobro poznate osobe i bila sam sretna što mu mogu osigurati dobru i pouzdanu skrb kad ne mogu biti s njim. Nikad to nisam skrivala, ne razumijem na koji sam način ugrozila dijete. Ne čine li isto i biološki roditelji - pita se udomiteljica Silvana Mezić.
Iako nije detaljno upoznata s konkretnim slučajem, predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece Mladenka Ravenski ističe da slučaj ove udomiteljice, nažalost, nije usamljen. Centri za socijalnu skrb vrlo često ne daju gotovo nikakvu podršku udomiteljima, vrlo rijetko obavljaju nadzor i pomažu savjetima, a sam odnos prema njima je često birokratski, hladan i pun nerazumijevanja.
- Grozim se ovakvih priča, kakve čujem prečesto. U trenutku u kojem je jedan od prioriteta socijalne politike deinstitucionalizacija i osiguravanje obiteljske skrbi djeci, osobito djeci s teškoćama, i u situaciji u kojoj se dobrim udomiteljem smatra onaj koji se prema udomljenom djetetu ponaša jednako kao i prema svojem, staviti dijete, koje je privrženo udomiteljici, u dom zato jer ga je povremeno čuvala rodbina - meni je neobjašnjivo - kaže Mladenka Ravenski, i sama udomiteljica 15 godina. Forum kojem je na čelu okuplja 12 udruga, 300 udomiteljskih obitelji i više od 500 udomljene djece. Ovaj tjedan imat će sastanak s ministricom Bernardicom Juretić na kojem je žele upoznati s nizom udomiteljskih problema, pa i ovim slučajem.
Pravna pozicija
- Udomitelji, bez radnih prava, bez staža i socijalnog, rade 365 dana u godini i brinu se o djeci. Nije li normalno da nekad moraju izbivati? Što centar misli, tko nam tada čuva djecu? Organiziramo se kao i roditelji, oslanjamo se na rodbinu i prijatelje - kaže M. Ravenski.
Međutim, socijalna bi služba zbog toga danas trebala malog M. B. - koji je u dobi od 3,5 godine udomiteljici došao u razvojnom stadiju 8,5-mjesečne bebe, nije ni sjedio, ni hodao, ni govorio, a danas trči, igra se, vrlo je komunikativan i otvoren - smjestiti u instituciju. I to odmah - bez prilike da se adaptira na drugačiju sredinu i oprosti od udomiteljice. Udomiteljica o tome nije dobila obrazloženje, samo poziv iz Centra. Njezina je pravna pozicija, kažu odvjetnici, složena. Iako skrbi o djetetu već pet godina, ona nije stranka u postupku u kojem je donesena odluka da se dijete smjesti u dom: stranke su Centar za socijalnu skrb i biološka majka. Udomiteljica tako ne može uložiti ni žalbu. Ako danas ne preda dijete socijalnoj službi, riskira kaznenu prijavu za nepoštivanje sudske odluke.