Reijo Niittynen, predstavnik Patrije za Hrvatsku, i Wolfgang Riedl, konzultant te finske tvrtke u Hrvatskoj, obećali su Stjepanu Mesiću, bivšem predsjedniku Hrvatske, Bartolu Jerkoviću, direktoru tvrtke Đuro Đaković - Specijalna vozila, i Franji Greguriću, bivšem hrvatskom premijeru, isplatu mita, ali nema dokaza da je novac navedenoj trojici ikada isplaćen. To piše u presudi Okružnog suda u Hämeenlinni u sudskom procesu zbog podmićivanja prilikom prodaje borbenih oklopnih vozila Hrvatskoj 2007. godine. Presudu je 16. veljače jednoglasno donijelo tročlano sudsko vijeće kojim je predsjedao sudac Laamanni Tuula Lehto.
Sud je u ponedjeljak na po godinu i osam mjeseci zatvora uvjetne kazne osudio Heikkija Hulkkonena, izvršnog potpredsjednika Patria Vehicles, i Reija Niittynena, predstavnika Patrije za Hrvatsku, dok je direktor prodaje Tuomas Korpi oslobođen optužbi. Tvrtki Patria presuđeno je da plati 297.000 eura.
Model podmićivanja
U presudi, koju Jutarnji list posjeduje, na 57 strana pojašnjava se na koji je način menadžment tvrtke Patria osmislio model potplaćivanja hrvatskih dužnosnika, a sve s ciljem da osiguraju prodaju oklopnih vozila Hrvatskoj. Sud je ustvrdio da je za isplatu mita bilo predviđeno 1,6 milijuna eura, da je on isplaćen posrednicima koji su ga vratili dužnosnicima Patrije koji su ga pak trebali isplatiti hrvatskim dužnosnisnicima, ali nema nikakvih dokaza da je to učinjeno.
Nakon objave vijesti o presudi pojedini su hrvatski mediji objavili da je finski sud dokazao da je bivši predsjednik Mesić primio mito od Patrije. Mesić je na te tvrdnje reagirao iz Moskve.
- Ne znam menadžere i ne znam kome su davali novac. Sve je to moguće, ali to s Hrvatskom nema veze, odnosno nema veze s predsjednikom Republike jer je predsjednik vrhovni zapovjednik i nema veze s nabavom bilo kakve opreme i naoružanja. Zato je zaduženo Ministarstvo obrane.
Reakcija Đure Đakovića
Nema ni jednog razloga da se mene ovdje za išta tereti. Ali ima gadova u Hrvatskoj koji bi htjeli mene umočiti, samo moraju znati da do njihove i do moje smrti to neće dočekati - poručio je Mesić preko Hrvatske televizije.
Inače, u samoj presudi Mesić se spominje čak 41 put. Na presudu su priopćenjem reagirali i iz Đure Đakovića. “Po našim saznanjima u presudi se spominje gospodin Bartol Jerković kao osoba kojoj su osuđeni obećavali davanje mita.
Međutim, i prema riječima samog finskog tužitelja u ovom slučaju nema nijednog dokaza da je gospodin Bartol Jerković primio mito. Prema našim saznanjima, u Republici Hrvatskoj i Republici Finskoj ne vodi se nikakav kazneni postupak protiv gospodina Jerkovića. Stoga nema nijednog činjeničnog razloga preispitivanja mandata gospodina Jerkovića kao glavnog izvršnog direktora društva Đuro Đaković - Specijalna vozila”, naveli su jučer iz te tvrtke.
Marketinški stručnjak
U samoj presudi tužitelj Jukkas Rappe je na osnovi 12 ispitanih svjedoka i 169 dokaznih materijala detaljno ispisao kronologiju događaja oko isplate mita za prodaju vozila. On tvrdi da je cijeli plan osmišljen još 2005. godine. Naime, Hrvatska je 2004. godine odlučila krenuti u nabavu 216 AMV oklopnih vozila vrijednih 367,2 milijuna eura. U Patriji su osnovali tim za Hrvatsku u kojem su bili Hulkkonen, Korpi i Niittynen te austrijski državljanin Wolfgang Riedl koji je bio zadužen za marketing za Hrvatsku, a koji je kao posrednika koristio Waltera Wolfa. Tužitelj tvrdi da je finski trojac s Riedlom dogovorio isplatu 5% od ukupne vrijednosti ugovora, odnosno 18,4 milijuna eura za hrvatske dužnosnike koji mogu utjecati na odluku o kupnji vozila. Tužitelj tako navodi da je dogovoreno da se 2%, odnosno 7,3 milijuna isplati Bartolu Jerkoviću, a po 3,7 milijuna Mesiću, Greguriću i četvrtoj, sudu i tužitelju, nepoznatoj osobi. Tvrdi se također da su Hulkkonen, Korpi i Niittynen o mitu obavijestili Mesića koji je o tome izvijestio Gregurića, a Wolf je bio zadužen za Jerkovića. Iznos predviđenog mita znatno se smanjio 2007., kad je Hrvatska odlučila kupiti samo 84 vozila za 62,63 milijuna eura. Ukupna vrijednost mita smanjila se na 3,13 milijuna eura, od čega je Jerkoviću obećano 1,25 milijuna eura, a Mesiću, Greguriću i četvrtoj osobi po 630 tisuća eura. Sud je ipak ustvrdio kako nema dovoljno dokaza da je obećani novac bivšem predsjedniku i plaćen. Isto je utvrđeno i za Jerkovića. Sud je utvrdio da je njemu bilo namijenjeno milijun i pol eura koje mu je trebao isplatiti Wolf, ali nema dokaza da se to i dogodilo. I sam tužitelj je u izjavi nakon presude ustvrdio da u istrazi nisu slijedili trag novca i da ne zna gdje je on završio.
Totalne gluposti
Svi spominjani u vezi s primanjem mita više su puta rekli da su tvrdnje o podmićivanju laž i da oni nemaju nikakve veze s tim. Prije godinu dana povezanost s poslom u Hrvatskoj demantirao je i Walter Wolf.
- Nisam s Wolfgangom Riedlom radio na prodaji oklopnih vozila tvrtke Patria u Hrvatskoj niti sam primio ikakav novac. On je tada tvrdio kako su totalne gluposti da se susretao s bivšim predsjednikom Mesićem. Predsjednika Mesića nikada nisam susreo niti sam s njim razgovarao. Sve priče da sam ja s njim nešto dogovarao su potpune gluposti - rekao je Wolf. Potvrdio je da poznaje Franju Gregurića i Bartola Jerkovića.
Trag novca istragu nije odveo južno od austrijske granice
( Piše Željko Petrušić)
Finci su uspjeli dokazati, iako za sada nepravomoćno, da su šefovi njihove Patrije isplatili mito posrednicima Wolfgangu Riedlu i Walteru Wolfu za određene hrvatske dužnosnike kako bi Patria dobila posao nabave borbenih oklopnih vozila za potrebe Ministarstva obrane RH 2007.
Međutim, dokaza da su posrednici uistinu isplatili novac bilo kome od hrvatskih dužnosnika ili drugih osoba koje su se spominjale u toj aferi jednostavno nema. Trag novca zaustavio se na posrednicima. Jasno je to u svojoj izjavi nakon objave osuđujuće presude rekao nadležni finski tužitelj, a jučer je ponovljeno i iz Uskoka.
U priopćenju Uskoka podsjeća se da su nadležna tužiteljstva Finske, Austrije i Hrvatske u lipnju 2010. godine potpisala trilateralni ugovor o osnivanju Zajedničkog istražnog tima (ZIT) radi istraživanja afere Patria. U sklopu te suradnje, hrvatska je strana prikupila svu relevantnu dokumentaciju, podatke Porezne uprave i Ureda za sprečavanje pravnja novca te druge bitne podatke.
“Tijekom postupanja hrvatska je strana ispitala sve osobe u RH uključene u predmetni postupak nabave oklopnih vozila, a što je omogućeno i nadležnim finskim i austrijskim tijelima, slijedom čega su finska nadležna tijela sudjelovala u ispitivanju osoba za čijim ispitivanjem su iskazala interes. Isto tako, hrvatska i finska nadležna tijela sudjelovala su u ispitivanju određenih osoba u Austriji”, ističu iz Uskoka, uz napomenu da su sve strane razmijenile kompletan dokazni materijal.
No, to ipak nije dalo konkretne rezultate sa stajališta hrvatskog tužiteljstva, jer iz svega “nije proizlazila osnovana sumnja da su službene ili odgovorne osobe u Hrvatskoj zahtijevale ili primile mito u vezi s poslovnim odnosom s finskom tvrtkom Patria niti da bi u provođenju toga postupka na bilo koji način bilo pogodovano navedenoj tvrtki u odnosu na austrijsku tvrtku Steyr”.
U konkretnom slučaju, Uskok je, dakle, ispitao osobe koje su se u slučaju Patria spominjale u kontekstu mogućih utjecaja “sa strane” i podmićivanja. Među njima su ispitani i direktor tvrtke Đuro Đaković-Specijalna vozila Bartol Jerković, nekadašnji premijer Franjo Gregurić, ali i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji su redom demantirali bilo kakvu umiješanost u tu aferu. Hrvatsko tužiteljstvo također je sudjelovalo u ispitivanju posrednika Wolfganga Riedla u Austriji, koji je nesumnjivo primio novac od Patrije. Premda je u Finskoj utvrđeno da je od šefova Patrije tražio novac i za sebe i za drugoga posrednika Waltera Wolfa i za hrvatske dužnosnike, nema dokaza da je dobiveni novac, a riječ je o nepunih 1,6 milijuna eura, isplatio bilo kome, osim dijelom Walteru Wolfu. Sam Riedl očito nije teretio nikoga u Hrvatskoj, a trag novca istražitelje također nije doveo dalje od “austrijske granice”.
Kako doznajemo, utvrđeno je samo da je Wolfgang Riedl dio novca isplatio Walteru Wolfu, ali i da su zatim uslijedile povratne transakcije Wolfa prema Riedlu.