KARAMARKOVO DUBOKO GRLO U TAJNOJ SLUŽBI

OTKRIVAMO Šef osječke SOA-e kupio kuću srpskog vojnika na temelju krivotvorene punomoći!

O dramatičnoj sudbini kuće obitelji Stojanović u Osijeku upravo odlučuju Vrhovni i Ustavni sud

Šef osječke SOA-e Josip Barić u velike je neprilike doveo brigadira Hrvatske vojske Miju Haršanjija, časnika u NATO-ovu Savezničkom zapovjedništvu za operacije u belgijskom Monsu, kome se, ni krivom, ni dužnom, lako može dogoditi da ostane bez velike obiteljske katnice u Osijeku. Haršanji je posljednji vlasnik spomenute kuće u kupoprodajnom lancu, koju je šef osječkog centra SOA-e Josip Barić, pod sumnjivim okolnostima, kupio 1. lipnja 1995. i prodao je nakon samo mjesec i pol. Prostrana katnica u Petefijevoj pripadala je nekadašnjem djelatniku osječke Službe državne sigurnosti Stevi Stojanoviću. On je 1991. otišao u zapadnu Slavoniju, potom u Beograd, sudilo mu se u odsutnosti za sudjelovanje u oružanoj pobuni, no Zakonom o općem oprostu postupak je obustavljen.

Uloga odvjetnika

Stojanovićevu kuću, objasnio je Barić braneći se na sudu, kupio je uz posredovanje prijatelja, osječkog odvjetnika Dražena Srba. Srb je ponudio Bariću da povoljno kupi obiteljsku katnicu Stojanovićevih, obećavši da će ga spojiti s njihovim opunomoćenikom, izvjesnim Brankom Bujićem. Cijena je bila više nego povoljna, oko 50 tisuća DEM, pa su se Barić i Bujić - kako je to šef osječke SOA-e ispričao na sudu - našli u uredu odvjetnika Srba i sklopili ugovor. Da bi Barić platio manji porez, u ugovor su stavili da je vrijednost kuće 100.000 kuna. Barić se nakon sklapanja ugovora uknjižio, no već 20. srpnja iste godine, nakon mjesec i pol, kuću prodaje vozaču u SOA-i Josipu Ferencu. Ferenc mu zauzvrat daje stan od 61,89 metara četvornih na Gonjodravskoj obali 81, u središtu Osijeka, koji je dobio od SOA-e, te još 20.000 DEM. Ferenc se, baš kao i Barić, nikada neće useliti u tu kuću. Ipak, za razliku od Barića, Ferenc je kuću posjedovao 11 mjeseci, do 19. lipnja 1996, kada ju je prodao brigadiru HV-a Haršanjiju. Ovaj je Ferencu dao 35.000 DEM te stan u središtu Osijeka, u Ulici Hrvatske republike 19, od 58,05 metara četvornih. Sva tri ugovora sklopljena su posredovanjem odvjetnika Srba. Stvarni vlasnici obiteljske kuće Stevo i Danica Stojanović ostali su u šoku doznavši da je kuća prodana bez njihova znanja. Pokrenutli su sudski postupak na Općinskom sudu u Osijeku.

Istraga u ambasadi

Tako je izašlo na vidjelo da je kuća prodana na temelju krivotvorene punomoći. Naime, punomoć na ime Branka Bujića od 10. svibnja 1994. ovjerena je u hrvatskom veleposlanstvu u Budimpešti. No, Danica i Stevo Stojanović ne samo što nikada nisu čuli za osobu tog imena, nego nikada nisu ni bili u našem veleposlanstvu u Budimpešti!

Ubrzo, na traženje suda, iz ambasade RH stigao je odgovor s potpisom tadašnjeg veleposlanika Stanka Nicka u kojem stoji da je punomoć krivotvorena. Pod urudžbenim brojem punomoći uopće se ne spominje bračni par Stojanović. Uz to, žig kakav je na punomoći u to se vrijeme u veleposlanstvu nije koristio, a potpis ovlaštene osobe na tom dokumentu nikome u veleposlanstvu nije poznat.

Odvjetnicima koji su zastupali Danicu i Stevu Stojanovića činilo se da će imati lak posao. Kako je bilo nedvojbeno da je punomoć krivotvorena, ona nije mogla proizvesti nikakav pravni učinak. To je na suđenju postalo jasno i brigadiru Haršanjiju. Shvativši da mu je kuća prodana na temelju krivotvorene punomoći, rekao je: “Za ovakvu Hrvatsku ja se nisam borio. Netko je tu nešto skrivio, a ja samo želim da pobijedi pravda”.

Sudska trakavica

Sudu je objasnio da je odmah, čim je saznao da je prevaren, zvao Barića. Kaže, zvao je Barića, a ne Ferenca od kojega je kuću kupio, zato što je Barić bio prvi kupac. Sutkinja Dorica Krnić-Miloš koja je vodila spor (u sudskom sporu u kojem je Barić bio prvooptuženi zastupao ga je Dražen Srb, isti odvjetnik koji ga je nagovorio na kupnju kuće) održala je desetak rasprava. Po svemu se činilo da će presuditi u korist Danice i Steve Stojanovića. No, Barić i njegov odvjetnik traže izuzeće sutkinje, čemu će Vesna Brođanac, donedavna predsjednica Općinskog suda u Osijeku, i udovoljiti. U obrazloženju je napisala da formalnopravnih razloga za izuzeće sutkinje nema, ali kako stranka izražava sumnju u objektivnost, ipak će se udovoljiti zahtjevu!

Predmet je dobila sutkinja Gordana Rotim, koja je 6. listopada 2010. odbila tužbu Stojanovićevih i naložila im da plate sudske troškove od 50.000 kuna. Presudu će 30. kolovoza ove godine potvrditi i Županijski sud u Osijeku i tako šefa osječke SOA-e, barem privremeno, izvući iz neprilika. Odvjetnici Stojanovićevih, naime, Vrhovnom su sudu podnijeli zahtjev za reviziju, a Ustavnom tužbu zbog povrede ustavnih prava.

Postoji li Branko Bujić?

Iako je šef osječke SOA-e Josip Barić na sudu tvrdio da je ugovor o kupnji kuće obitelji Stojanović potpisao s Brankom Bujićem u uredu odvjetnika Srba, Bujić se nikada nije pojavio na sudu. U ugovoru stoji da živi u Čepinu (mjestu kraj Osijeka), na adresi Kralja Zvonimira 278. No, ondje ga nema. Na suđenju su se spominjale različite informacije, od toga da je riječ o osobi s jakim vezama koja cirkulira na području Hrvatske, Srbije i Mađarske do priče da je poginuo u prometnoj nesreći.

Tko će ostati bez kuće?

Ako Vrhovni i Ustavni sud potvrde presudu Županijskog suda, bez kuće će ostati Stevo i Danica Stojanović, njeni stvarni vlasnici. Dođe li pak do revizije postupka, pa Županijski sud usvoji tužbu bračnog para Stojanović, bez kuće ostaje brigadir HV-a Mijo Haršanji. On će, da bi vratio stan i 35.000 DEM, morati tužiti ranijeg vlasnika Josipa Ferenca, a ovaj pak - da bi dobio 20.000 DEM i stan - šefa SOA-e Barića. On će, da bi vratio svojih 100.000 kuna, morati tužiti Branka Bujića, ako je ikada postojao.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. svibanj 2024 22:12