Suđenje Šimi Luketinu, direktoru propale Credo banke i poznatom igraču Hajduka, moglo bi rasvijetliti tajne nevraćenih kredita koji su se dijelili pod kapom Fonda za zaštitu okoliša, kojim je ravnao Vinko Mladineo, ali i Fonda za razvoj i zapošljavanje na čijem se čelu od 2003. do 2010. izmijenilo više direktora, a najviše kredita posredstvom Credo banke podijeljeno je u vrijeme Opuzenca Andrije Popovića.
Zanimljivo je da je nakon gašenja Fonda za razvoj i zapošljavanje – a iza te odluke stajao je tadašnji premijer Ivo Sanader – četrdeset i jedan ugovor o reprogramiranju kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje predan na rješavanje splitskoj Credo banci, kojom je direktorovao Sanaderov prijatelj – Luketin, piše Slobodna Dalmacija .
Svi sporni krediti podijeljeni u dolini Neretve, o kojima smo pisali više puta, plasirani su upravo preko opuzenske podružnice Credo banke, a u većini slučajeva od spornih kredita nikada nije naplaćena ni jedna jedina kuna, pa je Credo banka pretrpjela golemu štetu, što ju je poslije dovelo do stečaja.
Krediti su se dijelili mahom HDZ-ovcima i njima bliskim poduzetnicima, a suđenje Luketinu i ostalima pokazat će jesu li oni samo izvršavali političke naredbe s vrha isplaćujući kredite “koji se ne vraćaju” podobnim poduzetnicima, od kojih su neki bili i veliki donatori HDZ-a u Dalmaciji.
Šteta velikih razmjera
Podsjetimo, Borisa Barača i Mirka Vukovića, vlasnike Credo banke u stečaju, Vibora Barača, Marka Vukovića, članove Kreditnog odbora, Šimu Luketina i Matu Mišića, članove Uprave, tereti se za izvlačenje oko 300 milijuna kuna iz Credo banke.
Stavlja im se na teret da su od 2004. do 2011. godine kao odgovorne osobe u okviru svojih ovlasti, a s namjerom da znatno okoriste fizičke i s njima povezane pravne osobe, odobravali visokorizične kredite i tako oštetili štediše banke, dioničare i klijente.
Jedan od takvih visokorizičnih kredita koje spominje optužnica jest onaj koji je Luketin odobrio tvrtki BBS Barbare Bešenić, bivšoj saborskoj zastupnici HDZ-a, vlasnici prve hrvatske tvornice za PET ambalažu. Bešenić je poslovala s Fondom za zaštitu okoliša Vinka Mladinea, koji je također optužen za malverzacije u Fondu.
Optuženi iz Credo banke su BBS-u, ali i drugima, izdavali kredite bez procjene kreditne sposobnosti i adekvatnih sredstava osiguranja te protivno odredbama Zakona o bankama, Zakona o kreditnim institucijama i drugim odlukama banke. Kredite su poslije kontinuirano prolongirali i reprogramirali svjesni da banku izlažu znatnom riziku i šteti velikih razmjera.
Što se kredita u aranžmanu Fonda za razvoj i zapošljavanje tiče, radilo se, po svoj prilici, o “politički diktiranim kreditima”, a na koncu nije oštećena samo jedna mala privatna banka, njezini klijenti i naivni štediše, nego i porezni obveznici ili, kako se to službeno imenuje, Republika Hrvatska.
Brojni su korisnici kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje novac dobivali “na brk”: osnovali bi tvrtku, krenuli u posao “s ledine”, a onda bi im iz Fonda odobrili kredit s dvije godine počeka.
Nakon proteka roka, gro bi ih tražio reprogram obveza iz kreditnog ugovora pravdajući se nemogućnošću povrata kredita zbog loših poslovnih (ne)prilika, a nakon nekog vremena Ministarstvo financija bi im jednostavno oprostilo sva dugovanja, uz konstataciju da posrnuli vjerovnik nije u stanju vratiti što je uzeo.
Država i banke se, najčešće, ne bi uspjele naplatiti iz mizerne imovine dužnika, što je u brojnim slučajevima izazvalo sumnje u pranje novca, pa je DORH u nekoliko slučajeva pokrenuo istrage ili podignuo optužnice protiv čelnika dvaju državnih fondova i njihovih podređenih, a neke su rezultirale i zatvorskim kaznama.
Oni uzeli, mi plaćamo
Onima koji nisu uspjeli isprositi od HDZ-ova ministra Ivana Šukera oprost obveza po kreditu, kasnije su, u mandatu Slavka Linića, dugove na osnovi dobivenih kredita koje nisu vraćali – “provukli” kroz predstečajnu nagodbu.
Sva kreditna financijska sredstva s kojima je Fond za razvoj i zapošljavanje raspolagao od osnivanja 2002. do zatvaranja 2010., te ulagao u kreditne plasmane raznih poduzetnika, bila su sredstva nas – poreznih obveznika, namijenjena za investicijske projekte radi otvaranja novih radnih mjesta.
No, u finalu ove velike poduzetničko-političke igre, u većini slučajeva niti su se dogodila nova radna mjesta. Što je najbitnije, posuđeni je novac, sumnja se, završio u privatnim džepovima, a Credo banka završila u prilično maglovitom stečaju. Nastalu će štetu podmiriti porezni obveznici kroz rad Državne agencije za osiguranje štednih uloga, pa će tijek suđenja Luketinu i drugima biti zanimljiv i široj javnosti, naročito naivcima koji su zbog “švicarca” ili drugih nesretnih okolnosti (bolest, otkaz, smanjenje plaće) završili na ulici, piše Slobodna Dalmacija .
Dugove otpisivao i HDZ i SDP
Fond za razvoj i zapošljavanje osnovala je Račanova Vlada, a ugasila ga Sanaderova. Nakon gašenja Fonda, Ministarstvo gospodarstva preuzelo je ugovore korisnika kredita, a one koje su ocijenjeni nenaplativima otpisivao je HDZ-ov ministar financija Ivan Šuker.
Dolaskom Kukuriku koalicije na vlast, pola ugovora iz ugaslog Fonda za razvoj i zapošljavanje završilo je u ladicama Ministarstva financija Slavka LInića, a pola kod mlađeg kolege Marasa, u Ministarstvu obrta i malog poduzetništva. Do danas je enigma zašto je Linić tražio od Marasa da određeni ugovori završe u njegovu ministarsvu, a ostatak ostavio kolegi u nadležnost, a što su, zanimljivo je, ovjerili potpisima kod javnog bilježnika.