Na papiru sve dobro izgleda. Cjeloživotno učenje, devet godina osnovne škole, objektivnije ocjenjivanje, školovanje nastavnika, ishodi učenja, usklađivanje kvota... Sve je tu.
Svi problemi na koje godinama upozoravaju stručnjaci. Rješavanje tih problema predispozicija je da Hrvatska konačno postane društvo znanja i da obrazovni sustav napokon počne proizvoditi mlade ljude koji će se svojim vještinama i kompetencijama moći lako zaposliti u Hrvatskoj. I u Europskoj uniji. A ne kao sada da se proizvodi kadar za burzu rada. Ovaj dokument dugo se čekao.
Na čelu Povjerenstva za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije bio je sam premijer, a članovi ministri i pripadnici akademske i poslovne zajednice. Održali su desetke sastanaka, u izradi Strategije sudjelovalo je 60-ak stručnjaka, rokovi su se pomicali, a dokument je dugo čuvan od javnosti. Neki dijelovi počeli su polako curiti u medije, a Jutarnji list jedini je došao u posjed radnog materijala koji ekskluzivno predstavljamo.
No, ovo je samo vizija kakav bi sustav trebao biti. Što će se na kraju od te vizije i ostvariti, ne ovisi isključivo o tome koliko će novca biti potrebno za to, nego i o tome koliko će svi sudionici u obrazovnom procesu biti spremni na drastične promjene.
- Cilj je kvalitetno obrazovanje dostupno svima, a učenik je u središtu - poručuje Neven Budak, predsjednik Nacionalnog operativnog tijela.
Osnovna škola trajat će devet godina
Produljuje se trajanje razredne nastave s četiri na pet godina, dok predmetna nastava ostaje u četverogodišnjem obliku. Sva djeca koja u tekućoj godini do 1. rujna napune šest godina kreću u prvi razred osnovne škole čime se pomiče i dob izlaska na tržište rada. Između 15. i 16. godine upisuju srednju školu, a učenici gimnazija i četverogodišnjih škola fakultet upisuju između 19. i 20. godine, čime se osigurava veća zrelost pri izbora studija.
Objektivnije ocjene
Djeca će u razrednoj nastavi imati opisne i brojčane ocjene, a u predmetnoj brojčane. Međutim, djecu će se ocijenjivati objektivnije. Postojat će tri segmenta ocjene. Prvi je sama ocjena nastavnika. Drugi segment je taj da će država centralizirati ispite iz pojedinih predmeta, a nastavnici će onda iz te baze zadataka i pitanja raditi svoje ispite. Treći segment ocjenjivanja bit će tzv. višestruki izvori vrednovanja. To znači da će se vrednovati učenikov rad na satu, seminari, neki njegovi projekti, portfolio, istraživanja, terenska nastava... na ovaj način želi se objektivizirari učenikova ocjena.
Koliko tko treba znati za dvojku?
Više neće sami nastavnici i profesori moći određivati koliko tko mora znati gradiva za pojedini predmet i za pripadajuću ocjenu već će se definirati ishodi učenja. Dakle, točno će se propisati koliko i što konkretno od gradiva učenik mora znati za dvojku, koliko za trojku, četvorku, peticu. To će definirati nacionalni i predmetni kurikulumi.
Učitelje treba učiti poučavati
Studijski programi za školovanje nastavnog kadra trebali bi se reformirati, a učitelji, nastavnici i ravnatelji trebali bi proći kroz proces licenciranja. Nastavnike treba osposobiti za nove oblike vrednovanja, ocijenjivanja i izvještavanja tako da se uvedu kolegiji na studijskim programima koji će ih tome podučavati. Učitelje treba učiti poučavati. Osim toga, predviđa se i nagrađivanje izvrsnosti. Jednako tako i odgajtelji u vrtićima morali bi se školovati na drugačiji način.
Ravnatelji će morati znati upravljati
U okviru specijalizirane ustanove školovat će se kandidati za ravnatelje. Oni će morati učiti kako se upravlja sustavom, a morat će imati i licencu za to. Prva licenca stjecala bi se preuzimanjem funkcije ravnatelja, a moguće je da će se utvrditi obveza licenciranja i tijekom obnašanja funkcije. Mogućim oduzimanjem licence znantno bi se naglasila odgovornost ravnatelja. Ravnatelji će se i vrednovati. To će obavljati savjetnici za školski menadžment u Agenciji za znanost, odgoj i obrazovanje. Intencija je da se ravnatelji stalno dodatno usavršavaju svakih nekoliko godina i obnavljaju licence.
Karijerno savjetovanje
Djeci bi se trebala osigurati podrška u učenju, psihološka podrška i karijerno savjetovanje. Da bi škole i učenički domovi mogli pružiti ovakvu podršku psiholozi, razrednici, odgajatelji i učitelji moraju svakom učeniku pristupati individualno i pratiti razvoj.
Darovitim učenicima i onima s teškoćama više pažnje
Treba individualizirati nastavu s darovitom djecom, fleksibilizirati nastavni program i prilagoditi ga njihovim interesima, sposobnostima i sklonostima. Oformila bi se i mreža za obrazovanje darovitih učenika u suradnji sa školama, sveučilištima, institutima, udrugama... Trebala bi postojati i dopunska nastava za darovite učenike i učenike s teškoćama u učenju, tako da se smanji potreba za instrukcijama.
Cjelodnevna nastava
U osnovnim školama koje rade u jednoj smjeni uvest će se cjelodnevna nastava. Za učenike mlađe dobi moći će se organizirati produženi boravak. Predlaže se i razmatranje mogućnosti organizacije rada i tijekom školskih praznika.
e-škola
Do 2020. sve škole moraju imati ultra-brzi širokopojasni pristup internetu. Poslovanje škola trebalo bi biti transparentno, sve bi trebalo biti na internetu. Na taj bi se način mogla pratiti kadrovska politika, objedinila bi se javna nabava,a škole bi međusobno mogle razmijenjivati dokumente. Također, 50 posto gradiva koje se obrađuje u školama do 2020. trebalo bi biti dostupno na internetu. Isto tako predlaže se uvođenje i e-procjene, digitalnog sustava za vrednovanje i praćenje ostvarivanja ishoda učenja. Kroz taj digitalizirani sustav nastavnici bi lakše mogli pratiti razvoj i napredak učenika te na osnovu toga bi mogli prilagođavati nastavu.
Povećanje broja gimnazijskih programa
Sa sadašnjih 30 posto, gimnazijalaca bi do 2020. u odnosu na učenike strukovnih škola trebalo biti 40 posto u srednjoškolskoj populaciji. Gimnazije bi imale i više izbornih predmeta
Strukovna reforma
Učenici strukovnih škola prva tri razreda pohađat će opći smjer za pojedini sektor, a za konkretno zanimanje odlučit će se tek u četvrtom razredu. Također, strukovna zanimanja više bi ovisila o tržištu rada. Smanjivao bi se broj istih smjerova u različitim školama, a umjesto toga osnivali bi se veliki centri u pojedinim regijama i gradovima. Ovime se želi postići da se kvote u školama određuju ovisno o potrebama tržišta rada u određenim regijama, a ne da kvote diktiraju same škole. Dakle, ako, primjerice, u Dalmaciji nedostaje pekara, u dalmatinskim školama povećavat će se upisne kvote za pekare.
Školovanje rektora i dekana
Naši su rektori i dekani bez stečenih kompetencija iz područja upravljanja sustavima. To bi se trebalo mijenjati na način da se dodatno educiraju za te poslove.
Izjednačavanje sveučilišnih i stručnih studija
Strategijom se žele izjednačiti stručni i sveučilišni studiji koji se ne bi trebali razlikovati po kvaliteti nego po ishodima učenja.
Programski ugovori
Sveučilišta bi se financirala kroz programske ugovore, na način da za određeno razdoblje dobiju fiksan iznos i varijabilni dio koji bi ovisio o projektima. Preduvjet za to je zbirka podataka za sve institucije iz koje bi se jasno vidjelo koliko tko troši, koliko studenata ima, koliko novca mu je potrebno za što...
Usklađivanje kvota
Kvote se moraju uskladiti s potrebama tržišta rada uz povećanje kvalitete izvedbe studijskih programa i povećanje učinkovitosti.
Manji broj studija kroz umrežavanje
Treba poticati suradnju i umrežavanje nastavnog kadra na fakultetima na način da se institucije umreže i izvode neke zajedničke programe. Time bi došlo do smanjenja broja sličnih studija.
Izvanredni studij se vraća
Sada su izvanredni studiji tek krinka za povećanje upisnih kvota i upisivanje studenata koji nisu zadovoljili za redoviti studij, a to predstavlja i dodatni izvor zarade za fakultete. Zbog toga se želi redefinirati taj studij, na način da se on izvodi stvarno kao studij uz rad i da bude prilagođen svakom studentu. Zapravo se ti studiji žele razvijati kao dio sustava cjeloživotnog obrazovanja odraslih. Ti studiji se sadržajno ne bi trebali razlikovati od redovnih, nego bi trebali biti fleksibilniji i u skladu s mogućnostima studenta. U ovom segmentu želi se i razraditi sustav priznavanja prethodno stečenih kompetencija.
Kontrola rada profesora
Izradit će se standard kadrovske strukture na fakultetima koji bi definirao potrebe za nastavnim i nenastavnim kadrom s obzirom na program i broj studenata. Osim toga redefinirat će se točno što se smatra nastavnim poslom, što znanstvenim, a što dodatnim. Svaki će profesor morati odraditi određenu normu u nastavi i u znanosti. Ta norma će biti povezana i s napredovanjima u zvanja.
Obavezno osposobljavanje nastavnog kadra
Većina nastavnika danas nema posebno obrazovanje iz pedagoških sadržaja, pa se planira uvođenje obaveznog usavršavanja. Kroz posebno dizajnirane kolegije profesori bi se osposobljavali, a to bi im bio i preduvjet za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Ti kolegiji mogu biti online putem e-učenja ili u direktnoj nastavi na visokim učilištima.