Doc. dr. sc. Špiro Janović, pročelnik Zavoda za hitna stanja, krizna stanja i psihotraumatologiju Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb, na temelju javno dostupnih podataka pokušao je napraviti psihološki profil počinitelja dvostrukog ubojstva u Čisti Velikoj.
- Forenzičko profiliranje ima za cilj otkrivanje informacija o počinitelju kaznenih djela sa svrhom pomaganja policiji ili sudstvu u identificiranju počinitelja, ali i shvaćanju uzroka i motivacija za počinjenje takvih djela.
Profiliranje se provodi analizirajući dostupne podatke i pokušavajući procijeniti relevantne čimbenike koji su zajednički osobama koje čine slična djela. Danas se u profiliranju sve više koriste kompjutori, napredni, samoučeći algoritmi koji korištenjem digitalnih baza podataka poput onih iz socijalnih mreža pokušavaju proniknuti u ljudske motivacije. Navedeno sve više predstavlja opasnost po privatnost i ugrožavanje ljudskih prava jer govori o mogućem, a ne o stvarnom, koliko god može govoriti o velikoj ili čak iznimno velikoj vjerojatnosti. Naravno, što je više podataka dostupno, to je i profiliranje preciznije. Stoga ne možemo govoriti o konkretnom slučaju, ali možemo pokušati procijeniti što se u takvim slučajevima događa. Pritom moramo voditi računa da su kod matricida i patricida uvijek prisutne jake reakcije okoline koje su kulturološki uvjetovane i predstavljaju jednu od najstarijih zabrana u ljudskom rodu - navodi psihijatar Janović. Za konkretni slučaj dodaje:
- Imamo potpuno suprotna svjedočanstva okoline u kojima jedni počinitelja predstavljaju kao problematičnog narkomana, a drugi kao dobro dijete iz skladne obitelji. To nije rijetkost, a izjave okoline najčešće imaju malu ili nikakvu prediktivnu vrijednost.
Analiza objavljivanja na Facebooku također je dvojbena. Prisutne su samo slike, nikakvi smisleni komentari, razmišljanja ili dojmovi. Slike na prvi pogled prikazuju kulturu agresije, brzih motora, auta, opasnih pasa, ali s druge strane mogu predstavljati odraz duboko prisutnog osjećaja vlastite neadekvatnosti i doživljaj ugroženosti od strane okoline protiv kojega se treba braniti pod svaku cijenu.
Nasilna djela prema članovima najuže obitelji najčešće su povezana s intenzivnim emocionalnim angažmanom koji u tom stanju dovodi do nedostatne kontrole afektivnih impulsa, što se može manifestirati kao neadekvatno ponašanje, uključujući i nasilje.
Kod duboke povrede ličnosti ili osjećaja vlastite ugroženosti osoba može čak i krivo protumačiti signale i reagirati pretjeranim nasiljem. Osjećaj narcističke povrede ili autoriteta može biti toliko jak da ne preostaje drugi način spasa nego totalna destrukcija kao zapravo poništenje.
Obrana od psihološkog “napada” odnosno uzroka psihološke “boli” koju može izazvati neka osobna povreda, osjećaj poniženja, osjećaj nesigurnosti, osjećaj bezizlaznosti ili nepoštovanja od strane okoline dovodi do osjećaja osobne ugroženosti, odnosno ugroženosti svoje ličnosti, svojeg “ja”, svog identiteta i svoje vrijednosti.
U slučaju neke velike osobne povrede, stručno rečeno - narcističke povrede, najčešće osoba reagira destruktivno prema sebi i najbližim osobama - najčešće članovima uže obitelji. Narcističku povredu mogu izazvati različiti događaji, banalni ili krupni - npr. neko ruganje, neposlušnost, neki zahtjevi, čak nepravde na radnom mjestu ili okolini, prevare i slično - zaključuje doc. dr. sc. Špiro Janović.