Čovjek u jednom slikovitom seocu pored Zagreba sa prodajom svoje kuće i imanja još čeka Europu . Već godinama se ponavlja ista priča: razglasi da bi prodao, namami kupce, uglavnom mlade parove iz Zagreba koji bi baš htjeli živjeti u idiličnom okruženju blizu velegrada, i kad se oni dobro zagriju objavi da ‘ne bu još prodal, bu kad bumo v Evropi’. Zašto? Onda će moći prodati znatno skuplje jer ‘buju oni svi došli sim k nama’.
Hrvatske nekretnine
On je tipični primjer prosječnog hrvatskog građanina i njegovog poimanja prednosti hrvatskog ulaska u EU. Sve se može sažeti u formulu: moja kuća/zemljište/vikendica/vinograd vrijedit će više. Europa će nas sve učiniti bogatašima jer svi imamo nekakve nekretnine kojima će cijena jednostavno narasti zbog činjenice da ćemo biti unutar europskih granica, a kako smo prekrasna zemlja Europljani neće moći odoljeti tim našim nekretninama.
SPECIJALNI IZVJEŠTAJ: Sve o potpisivanju ugovora o pristupanju Hrvatske EU pročitajte OVDJE
To je optimizam bez pokrića, jer za naše nekretnine već i sada tražimo previše, a Europljani ih od početka ove godine mogu ionako kupovati pa ne vidimo da su pohrlili.
Ima li osnova za optimizam s pokrićem? Imamo li se zašto veseliti ulasku u EU, unatoč tome što je i Europa trenutno u dubokoj krizi i što to više nije ona ležerno bogata Europa kakvoj smo bili predali zahtjev za pristup? Hoće li nam ta EU donijeti koju kunu više u kućne proračune?
Klub recesija
Oni koji su ušli prije nas silno su profitirali od rasta svog izvoza jer su im odjednom izbrisane granice, k njima su navalili investitori, a novac im je postao jeftiniji. Bilo je to, kao što se zna, u vrijeme kad je Europa još bila ležerno bogata. Hrvatska će ući u jednu novu, štedljivu i kriznu Europu.
Izvoz nam sigurno neće porasti samo zato što smo odjednom članovi kluba, jer je u tom klubu recesija. Neće nam porasti niti ulaganja samo zato što smo u EU jer se europski novac, koji se godinama obilato pretakao po svijetu, sad vraća doma kako bi čuvao matične ekonomije. Cijena zaduživanja nam isto neće nešto osobito pasti jer ta cijena sada raste i starim članicama EU dok im rejting agencije mašu smanjenjem rejtinga. Neće se biti tako lako niti zaposliti u toj EU jer i u njoj raste nezaposlenost.
Usprkos svemu tome, bolje je otići u tu Europu nego ostati zatvoren kod kuće, jer ona, i ovakva krizna, hrvatskoj ekonomiji donosi više koristi nego problema. Prva i najveća korist, koju su imale i zemlje iz susjedstva koje su ušle u EU nekoliko godina prije nas, su fondovi. One su od tih fondova imale neto korist u visini 1,5 do 2 posto svog BDP-a, a toliko bismo mogli izvući i mi, što je, pretvoreno u kune, od 5 do 7 milijardi. Samo, ti fondovi nisu besplatni, čak ni kad je riječ o bespovratnom i beskamatnom novcu. Treba znati smisliti projekte, organizirati se, napisati ih, dobiti novac i onda se slijepo držati napisanoga.
Disciplina monopolista
Europa nije mjesto za ‘žmukljere’. Ne možeš im napisati da ćeš informatizirati školu, uzeti od njih novac i onda njime kupiti dva nova mercedesa za predsjednika općine i njegovog pomoćnika. Iz toga slijedi da će nam s vremenom na svim razinama postati draži oni političari koji znaju smisliti dobre projekte i potaknuti razvoj od onih koji se samo busaju u domoljubna prsa.
Ulazak u EU dobar je i za konačno discipliniranje hrvatskih monopolista koje će, osim domaće agencije, nadgledati i Europska komisija.
Konkurentnije tvrtke
Ma koliko čudno zvučalo, za nas, ovakve rastrošne kakvi već jesmo, možda je čak i dobro da je ta Europa sada u krizi jer je dogovorila puno strožu kontrolu proračuna i proračunskih deficita. Da su nam barem i prethodnih godina proračune kontrolirali nekakvi strogi EU birokrati, ne bi sada iz ormara ispadali raznorazni kosturi zbog kojih za ovu godinu možemo očekivati deficit od čak 20 milijardi kuna ili 6 posto BDP-a, dvostruko više nego što je dopušteno u EU.
Zbog te krize morat ćemo se još više truditi izvući novac iz EU fondova, što znači da ćemo morati pisati stvarno pametne projekte. Tvrtke će se morati još više potruditi da budu konkurentnije na EU tržištu.
Ne može se točno izračunati za koliko ćemo biti bogatiji kad uđemo u EU. No, sigurno bismo bili siromašniji da ne uđemo.