Nije trebalo čekati reklamu za Ožujsko pivo da se ljudi sjete ponekih toponima koji izazivaju bilo čuđenje, bilo smijeh, ili oboje. Poznato je ipak da se u pamet dublje urezuju značenja potkrijepljena religijom, a u nas je pivo ne samo religija. Napokon, nije li prispjelo iz Mezopotamije, u čijem su susjedstvu nastale najznatnije svjetske religije, dok je u njoj baš nastala jedina koja povezuje sve ljude: kaldejska astrologija?
Pivske zakonske pozicije
Naime, religija je barem načelno nešto oko čega se možemo opredijeliti slobodno - pa se zato svi načelno zauzimaju za slobodu religije - ali “Žuja je zakon” koji poštuje čak i Hrvatski nogometni savez, udruga toliko zauzeta za pismenost da odbija poštovati zakone koji nisu dobro napisani, sve akademik do akademika. Napokon, najstariji preživjeli prvoligaški nogometni klub u Hrvata osnovan je u praškoj pivnici “kod Fleka”.
Dakle, kada se s pivske zakonske pozicije počnu pretresati hrvatski toponimi, kao što su, na primjer, Pivnica Slavonska, Svinjarevci, Gornje Cjepidlake, Cugovec, Štakorovec, Špičkovina, Donja Batina, Grdoselo, Ženodraga, Gaćelezi, Prduša Vela - nije zgorega o njima ponešto i dodati, makar i ozbiljno, ako se ne može drukčije. Eto, Pivnica Slavonska se čini izrazito pogodnom u ovom kontekstu, ali, ne lezi vraže, nije rečeno da je naziv dobila po proizvodnji piva. Točno porijeklo naziva toga slavonskog naselja treba istražiti (ako netko to već nije učinio), ali dotad se smije površno reći da porijeklo može biti dvojako: pivnica ili pilnica je isto što i konoba, dakle prostorija, obično podrumska, u kojoj se piće čuva, a onda po potrebi i toči, krčmi; s druge strane, možda je posrijedi hidronim daleko stariji od trenutka kada je glagol “piti” prvi put sa Slavenima banuo u onaj dio zemlje Panonije koji će se po njima nazvati Slavonijom. Hidronimi, imena vodâ, obično su najstariji geografski nazivi. U njih pripada i Piva/Pliva, da dalje ne nabrajamo. Na svaki način, treba biti pažljiv i ne samo se raspitati, nego i provjeriti.
Pučka etimologija može biti i privlačna i primamljiva, npr. kada se Manduševac pripisuje nekoj Mandi (doduše ne u izravnoj formuli: “Mandu ševac…”), osobito zna li se, da se ponegdje u Dalmaciji stanovit dio ženske anatomije zove mandom, čuvajući tako pobožnu uspomenu na svetu Mandalenu ili Magdalenu pokajnicu.
Zvuk koji proizvodi more
Tako su i profesorice Marasović Alujević i Lozić Knezović, istražujući toponimiju otoka Šolte, upozorile na “slučaj s imenom podmorske hridi Prdikoza čije ime mještani povezuju sa zvukom koji proizvodi more za vrijeme oseke. Ustanovili smo, međutim, da je riječ o hridi opasnoj pri plovidbi i povezali toponim s talijanskom riječju pericolosa, odnosno perniciosa značenja ‘opasna’, ‘pogibeljna’.”
Prduša vela (i Prduša mala) mogle bi, možda, navesti na sličnu pomisao, jer su i one plâkane morem, ali bi se prije reklo da je razlog malo drukčiji. Na sjeveru Veneta zabilježena je kota Migasomì. Njezinu etimologiju je nemoguće utvrditi bez poznavanja povijesti. Austrija je htjela imati precizne karte, pa je razaslala geometre da premjere svaku hrpu kamena i svaku udubinu u Carstvu i da zabilježe lokalni naziv za nju. Dakako da je naše stanovništvo (ne samo “u Hrvatskoj” nego “i šire” to pomalo gnjavilo, osobito ako ni oni ni njihovi preci nisu osjećali potrebu dati naziv nečemu što je naprosto bio vrh, ili sljeme planine. Pa je neki slučajni pastir, na pristojan geometrov upit: “kako se zfala ono frh?” odgovorio precizno: “miga so mi!” (oli ja znan). Upravo ta metodologija, začinjena specifičnom ljubavlju prema bližnjemu, kumovala je da su geometri po Dalmaciji zabilježili uvalu Smočiguzica (na obali), odnosno Di dida pere guzicu (na Šolti), otoke Babina guzica, Kurba mala, Kurba vela, Prduša vela, Prduša mala, a dalo bi se govoriti i o Mrduji. O Pofukima smo već pisali.
Pridjev ‘zlo’
U tom pogledu oci i sinovi mogu imati različita gledišta. Oci su odlučili preimenovati svoje selo i nazvati ga Bogdanovići, a sinovi su povijesni toponim svoga sela - Sratok - iskoristili za naziv nogometnog kluba. Pirovac se do 1930 zvao Zloselo (postoje i Zlosela na Kupresu), a mještani se hvale legendom da su to ime nosili jer su bili opaki spram turskih osvajača, iako je naziv stariji od turskih osvajanja. Nije rečeno da je korijen slavenski pridjev “zlo”.
Špičkovina teško da je anatomskog porijekla, na prvu loptu bi se reklo da joj je kumovao neki vrh, špic (prezimena poput kajkavskoga Špiček ili njemačkoga Spitzer vuku na tu stranu), ali jamačno ih ima koji znaju točnije. Teško da bi Cugovcu kumovao vlak, jer cug je svako povlačenje, svaki potez (“iz cuga”), a bogme i svaki propuh (durhcug ili, što bi rekli nešto južniji Hrvati, tir od arije).
Žena Glava (na Visu) nema veze sa ženom (ni kao bićem, ni kao osobom), nego je naprosto že(d)na, bezvodna, ali nije vjerojatno da je ista etimologija i istarske Ženodrage, zna li se da je na austrougarskim kartama (a nije bila vrh ni uvala, nego naselje, koje nije mogao “krstiti” prolaznik) bila bilježena kao Zenandrago, a to prezime i danas postoji među Talijanima, vjerojatno kao oikonimik.
Uostalom, suviše precizna analiza bi mogla ubiti užitak susreta s tim toponimima. Pa ćemo je se ovdje kloniti. U nas je i površnost zakon.