Stockholmski odvjetnik Jens Lapidus prije šest godina bio je uključen u suđenje skupini mladića koji su opljačkali jedan stan i pretukli ljude koje su tamo zatekli. Suđenje je trajalo nekoliko dana i zadnji dan sutkinja je optuženike upitala: “Gdje se vidite za pet godina?”
- Zanimalo ju je planiraju li naći posao, ostaviti taj kriminalni milje. Mladiće je njezino pitanje strahovito uznemirilo. Počeli su vikati na nju i govoriti joj: ‘Vi ništa ne razumijete, ne znate odakle smo, ne shvaćate da je to što radimo prirodno za nas’. Došao sam kući i napisao svoj prvi prozni tekst o pljački, ali iz pozicije jednog mladog kriminalaca. Spoznaja da u našem društvu postoje mladi ljudi za koje je zločin prirodan, za koje je zločin stil života, bio je moj okidač za pisanje proze - priča nam Jens Lapidus.
Godinu dana poslije Lapidus je objavio svoj romaneskni prvijenac “Laka lova” (VBZ, prijevod Danilo Brozović), inače prvi dio trilogije koji je brzo postao bestseler te je u kratkom roku preveden na tridesetak jezika, a švedsku ekranizaciju romana u prvom je vikendu prikazivanja u Stockholmu vidjelo više od 100.000 ljudi. U filmu glumi i švedska zvijezda hrvatskih korijena Dragomir Mršić, koji se ovo ljeto i predstavio publici prilikom zagrebačke premijere.
Skupljanje informacija
- Nisam jedini odvjetnik koji piše kriminalističke romane. U svom poslu nailazim na brojne zanimljive likove i priče. Naravno, ne mogu koristiti identične slučajeve, ali mi oni mogu poslužiti kao inspiracija. Odvjetnik je savršen posao za to - objašnjava Lapidus, inače odvjetnik specijaliziran za kazneno pravo koji radi u jednom od najpoznatijih švedskih odvjetničkih ureda.
“Laka lova” vrti se oko tri lika iz različitih miljea koji se upliću u trgovinu kokainom: JW je siromašni student koji se želi uklopiti među pripadnike zlatne mladeži, Jorge je imigrant koji se želi osvetiti srpskom bossu Radovanu zbog kojeg je završio u zatvoru, a Mrado Sladović plaćeni je ubojica srpskog podrijetla koji reketari i pere novac za Radovana, a nekoć je pripadao paravojnim snagama ratnog zločinca Arkana.
Lapidus se tako u svom romanu bavi djelovanjem tzv. jugomafije u Švedskoj, što je zbirni naziv za kriminalne skupine s područja bivše države, među kojima su najjači utjecaj u podzemlju imale srpska i crnogorska mafija. Te se skupine 90-ih i početkom 2000-ih navodilo kao glavne krivce za porast nasilja u švedskim predgrađima. Pod vodstvom Dragana Joksovića Jokse, bliskog prijatelja Željka Ražnatovića Arkana, jugomafija bila je i glavni kanal za šverc cigareta, droge i oružja.
Švedski pisac i sam je kao odvjetnik pratio takve procese, što je dodatno pojačalo interes za njegove romane, baš kao što bi vjerojatno i hrvatske čitatelje zaintrigiralo kada bi, primjerice, Anto Nobilo odlučio napisati roman o nekim svojim bivšim klijentima.
Razumljivo, Lapidus se poziva na autonomiju književnog teksta.
- Nisam imao insajderske informacije. Činjenica da jugomafija vlada stockholmskim podzemljem bila je općepoznata stvar, dobro pokrivana u medijima. Naravno, to nije danas tako, ali krajem devedesetih i početkom 21. stoljeća pripadnici jugomafije bili su na vrhu hijerarhija, pravi kraljevi podzemlja. Puno informacija sam pokupio iz novina, ali i iz sudskih slučajeva. Bio sam, primjerice, kao odvjetnik uključen u veliki slučaj trgovine kokainom, povezanim s oružjem.