ZAGREB - Dva su mlada čovjeka stajala jedan do drugoga, Luka iz Imotskoga i Mate s otoka Visa. Ispred njih u “koritu” se valja užarena rijeka rastaljenog čelika, temperatura u postrojenju koksare gotovo je nesnošljiva, na nju se čovjek mjesecima navikava.
- Luka, ja svoju ženu nisan vidija četiri godine - uzvrpoljio se Mate.
- Mate, ajde miruj, nemoj sad - čuo se Lukin glas.
- Ni dicu četiri godine nisan vidija - nastavio je Mate kao da ga nije čuo. - Iman dvoje dice, kad san otiša, ona mlađa je imala samo dva miseca. Prošle su četiri godine. Ja sad njih ne bi pripozna. Luka, ja svoju dicu ne bi pripozna - Mate se zagledao preda se.
- Ajde, Mate, dobro je, nemoj sad o tome - ponovio je Luka, želeći mu misli usmjeriti na nešto drugo i olakšati bol koja se čula u glasu. Mate...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....