Vjerojatno ga košta puno živaca stalno se pojavljivati nasmiješen. A možda je uistinu sretan tip. Ili ga beskrajno zabavlja ekvilibrirati na žici političke podrške koja ga može strovaliti sa scene.
Mladen Bajić je i prošloga tjedna u Saboru replicirao na kritike i provokacije zastupnika koji su se igrali njegovom kožom, prozivali ga za neuspjehe i pokušavali mu narušiti poziciju.
Neuspješno. Bila je to rutinirana izvedba za koju se unaprijed znalo da neće donijeti promjene i skinuti ga s trona tužitelja koji se uspješno i uporno bori protiv korupcije i podiže optužnice kojima plaši političku i društvenu scenu.
U Saboru su dvije jake političke snage, SDP i HDZ. Vladajućem SDP-u, uglavnom, Bajić ne smeta previše. Konačno, on radi svoj posao, što znači da i njihova vlast funkcionira. Dodatno, prikuplja bodove popularnosti u borbi protiv trenutno najvažnijeg oblika kriminala, korupcije, s jedne strane, a s druge im odrađuje bitan politički PR na dnevnoj razini, jer se najzanimljiviji predmeti vode protiv HDZ-a.
HDZ ga, istodobno, neće javno optužiti za neuspjeh i tražiti njegovu smjenu. U gomili optužnica sedam je namijenio njihovu bivšem lideru, nekadašnjem predsjedniku HDZ-a i premijeru Ivi Sanaderu. U zasebnom je predmetu uvalio cijelu stranku na optuženičku klupu zbog crnih fondova. Stvarno bi trebalo imati petlje da se netko iz redova HDZ-a žestoko založi za smjenu državnog odvjetnika.
Pomicanje zidova
Mladen Bajić je s DORH-om, kako ga je organizirao, u ovom trenutku najsnažnija poluga vlasti u borbi protiv korupcije. Bez njega, činjenica je, zemlja bi i dalje bila daleko od svojega glavnog cilja - postati normalna zemlja. U kojoj onda, logično, krađa neće biti normalna stvar.
Suparnik iz sudnice, Anto Nobilo, u jednoj od svojih ocjena njegova rada rekao je da je Bajić “pomaknuo civilizacijske zidove” kada je optužio Norca za ratne zločine i pomogao u hvatanju Gotovine. Vesna Škare-Ožbolt slaže se s Nobilom i kaže kako je on prvi državni odvjetnik koji je kročio na područje borbe protiv korupcije i tu je, samim time, napravio civilizacijski iskorak.
Mirno je stoga Bajić došao u Sabor, dovoljno rano da popije kratku kavu u saborskom kafiću, plati je sitnišem, jer saborske su kave najeftinije u zemlji, i otišao pred zastupnike. Pri ulasku u Sabor prošao je pokraj Roberta Matijevića, poznatog “zviždača” koji je tražio njegovu smjenu, navodeći kaznena djela koja mu je osobno prijavio, no Bajić ga je jednim komentarom pred kamerama difamirao kao čovjeka koji se sam upleo u djela za koja je podnosio prijave. I pritom se cijeli dan smješkao.
Otkako je imenovan državnim odvjetnikom 2002. godine, nakon smjene Radovana Ortynskog o Bajiću su napisani mnogi portreti, ali je pritom, u svih deset godina, dao vrlo malo intervjua, najčešće onih iz kojih šira javnost ne bi uspijevala saznati odgovore na sva pitanja koja smo mu htjeli postaviti.
Važne poruke
Zasigurno je jedna od rijetkih javnih osoba koje su uspjele poslati u javnost toliko mnogo važnih poruka s izuzetno malo riječi. Za njegovo imenovanje državnim odvjetnikom 2002. veže se priča po kojoj je, putujući iz Splita u Zagreb na sastanak s tadašnjim premijerom, pokojnim Ivicom Račanom, vjerovao da u glavni grad dolazi kako bi bio imenovan šefom USKOK-a. No, negdje oko Plitvica, plan se promijenio - donesena je odluka da postaje glavni državni odvjetnik.
- Iznenadio se kad sam mu na prvom sastanku predložio funkciju glavnog državnog odvjetnika - rekao je Račan jednom prilikom i dodao da je razlog zbog kojeg je imenovao Bajića to što “nije bio politički angažiran i nisu ga pratile nikakve afere”.