Za Hvaranina Predraga Kulića Kulu (58), svjetskog putnika, popularnog zatvorskog kuhara i osuđenog ubojicu koji je svoj zatvorski “staž” od 13 godina zbog ubojstva policajca Mirka Nickija odslužio do zadnjeg dana, ni po izlasku iz zatvora na Bilicama nema mira. Optužuje zatvorski sustav, uz ostalo, zbog loše zdravstvene skrbi, jer je u zatvorskom bedemu liječen od psorijaze, a zapravo je, kako ističe Kulić, imao zlatni stafilokok otporan na meticilin, poznatiji kao MRSA. Ta nepoželjna bakterija koja u nekim slučajevima može biti i smrtonosna Kuliću je otkrivena tek po izlasku na slobodu. Zatvorsku peterokrevetnu sobu napustio je 28. travnja ove godine, i to, pojašnjava, s ranama na rukama i stopalima.
- U zatvoru sam radio kao kuhar. Kuham s guštom. Šest do sedam mjeseci prije otpuštanja iz zatvora na rukama i na stopalima, dok sam intenzivno stajao u kuhinji, počele su mi se otvarati žive rane. Zatvor je bez prave medicinske skrbi otkad je doktorica otišla pa su me vodili na pregled u bolnicu Križine. Dijagnoza? Gledajući rane, doktorica je rekla da je to psorijaza pa me poslala dermatologu, koji me također uvjeravao u isto. Vratili su me u zatvor, da bih početkom srpnja, kako se ispostavilo nakon pregleda u privatnoj klinici, ostao šokiran. Pa oni su mene krivo liječili! Uvjeren sam da me se namjernim opstruiranjem dijagnostike pokušalo ubiti uz savršeni zločin. Nije samo moj život doveden u pitanje zbog traljave zdravstvene brige, već su na kocki i životi ostalih 200-tinjak zatvorenika i zaposlenika. MRSA je bakterija koja čeka da imunitet oslabi, a kome normalnom u zatvoru imunitet ne padne? - priča bivši zatvorenik Predrag Kulić, kojeg smo zatekli u punom pogonu na Hvaru gdje trenutno vodi obiteljski autokamp.
‘Ovdje nije lako biti Hrvat!’
- Znate kako sam otkrio tu bakteriju od čijeg imena mi se zaledila krv u žilama? - pita nas Kulić te u dahu i odgovara: - U zatvoru čovjek propadne. Psihički i fizički. Propali su mi i zubi. Nedavno sam radio implantate, sekciju po sekciju, nakon čega su mi dali antibiotik i odmah je stanje na nogama i rukama bilo bolje, ali se brzo opet sve vratilo na staro. Mislim si, kakve veze ima psorijaza s antibioticima? Nikakve. Otišao sam u polikliniku Labplus, gdje su mi uzeli bris. Nakon sedam dana uzgajanja bakterija, evo, pogledajte što piše… ‘Methicillin resistant Staphylococcus aureus!’ MRSA nije otporna jedino na tri antibiotika. Kako sam je dobio u onom kazamatu? Ne zna nitko. Bez odgovarajuće liječničke skrbi, zatvorenici lupaju glavom o zid od bolova, pogotovo kad stisne zubobolja. I što da kažem kao hrvatski nacionalist? Ova država je farsa. Dođe mi da budem Eskim, jer nije lako biti Hrvat u vlastitoj zemlji - negoduje dalje Kulić, koji je u splitske Bilice dopremljen direktno iz Francuske Polinezije, točnije s Tahitija, u pratnji trojice specijalaca i jednog djelatnika Interpola Zagreb.
Naime, bio je 6. veljače prošle godine, kada je elitna žandarmerija uz podvodne diverzante i pse te uz povike i lupanje na vrata Kulićeve jahte banula na vrata kabine njegova broda usidrenog u Papeeteu nasred Pacifika. Postupali su po europskom uhidbenom nalogu. Tijekom pretresa u Kulića su cijelo vrijeme imali upereno oružje jer je na Interpolovoj tjeralici bilo naznačeno da je riječ o opasnom ubojici i bjeguncu koji možda na brodu skriva oružje i drogu. Motiv tjeralice? Za Kulića izvan pameti, no za pravosuđe itekako opravdan. Kulić je zbog ubojstva policajca u hvarskom diskoklubu 2000. osuđen na 13 godina zatvora. Postao je prvi kuhar Lepoglave, a zbog robijanja bez mrlje sustav je u rujnu 2012. odlučio da, kao nagrađivani zatvorenik, preostalih godinu dana kazne provede na uvjetnoj slobodi, uz obvezu javljanja sucu izvršenja. Ali, prema Kulićevoj računici, koja se kosi s onom pravosudnom, kazna mu je istekla 17. lipnja 2013., i to je bio razlog da se s partnericom Đanom, bivšom šeficom hvarske ispostave Lučke kapetanije, otisne na put oko svijeta na netom kupljenoj jedrilici Dora I. Za Hrvatsku je pak postao bjegunac i lice s tjeralice.
U podrumu zatvora
- I malom djetetu je vidljivo da je zadnji dan moje robije bio 17. lipnja 2013. Sutkinja izvršenja sankcije punih godinu i pol nije htjela provesti rješenje Vrhovnog suda prema kojem je u zastaru otišlo izvršenje devet mjeseci kazne i napisati novi rok. A kada se udostojila pozabaviti mojim rješenjem, stavila je datum 17. rujna 2013. spojivši kraj kazne i ukidanje uvjeta. Uza sve to, rješenje nije nikome uručila i ono nije bilo pravomoćno, pa je samim time izdavanje tjeralice, a onda i europskog uhidbenog naloga na nepravomoćno rješenje bez zakonskog uporišta, bilo izvan svake pameti! - smatra Kulić, koji je ipak vraćen u hrvatski zatvor na odsluženje ostatka kazne od 11 mjeseci i 27 dana. Umjesto u gospićkom zatvoru odakle je pušten na uvjetnu, preostali dio kazne odslužio je u podrumskoj ćeliji splitskog zatvora.
- Bio sam u sobi u podrumu s još četvoricom koji su počinili banalna djela do godinu dana robije. Meni je s njima bilo OK, ali njima nije bilo lako sa mnom, jer ja sam osuđen za ubojstvo. Taj dio gdje sam bio smješten vlažan je i prepun azbestnih ploča koje znaju padati kad puhne vjetar. Azbest onda krene letjeti na sve strane. Ako već sustav ne misli na zatvorenike, ne bi li onda barem trebao misliti na svoje zaposlenike? - pita se dalje bivši robijaš Kulić, kojem ni zadnji dan zatvora nije prošao mirno. Kaže da su ga pustili devet sati nakon isteka roka.
- U zatvoru vam je svaka minuta vječnost. Kasnije otpuštanje su pravdali time da administracija ne radi po noći. Pa kako ne radi ako se u zatvoru može završiti u bilo koje doba? Nije tu kraj mojim mukama. Lupili su me i po džepu! Naplatili su mi troškove prijevoda na španjolski od 12.000 kuna dok su me izručivali Hrvatskoj. Odakle sad španjolski u igri ako se na Tahitiju govori francuski, a Španjolske prilikom povratka nisam ni vidio? Žalio sam se pa su mi odgovorili da su unaprijed sve papire preveli jer su načuli da će me iz Paname prebaciti u Čile, odakle ću dalje brodom. Pa onda su komotno mogli moje dokumente prevesti na sve jezike EU, jer nikad se ne zna, i sve mi to naplatiti - ogorčen je ovaj bivši zatvorski kuhar. Nema prigovor na postupanje hrvatskih policajaca tijekom izručenja s Tahitija. Dečki su, kaže, bili više nego korektni. U avionu je sjedio u stražnjem dijelu, ograđen od ostalih putnika, te su mu lisice stavljene tek po slijetanju u Los Angeles, gdje je bila prva etapa.
Put od 100 tisuća kuna
- U avion Air Francea ušao sam posebnim stepenicama kad su već svi bili u avionu. Po dolasku u Los Angeles policajci su skočili na mene na pisti. Vezali su me kao salamu, i ruke i noge. Uzeli mi otiske i skenirali rožnicu. Više nikada neću moći ući u Ameriku. Prestravio sam se, ali su mi naši policajci rekli da se ne uzbuđujem jer da su Amerikanci takvi. U Parizu me dočekala žandarmerija. Opet ful pretres, kontrola. Odvezli su me do drugog terminala na avion Lufthanse za München, odakle sam se ukrcao u avion za Zagreb. I gle čuda… Dođem u Hrvatsku, izgube mi prtljagu, pa se do Splita vozim s policijom u kombiju, u kratkim hlačama po hladnom danu - prisjeća se svog medijski popraćenog uhićenja i povratka u zatvor Kulić, koji je uvjeren da je policija zapravo “pretresla njegovu torbu misleći da u koferu ima odjeću natopljenu kokainom”.
Njegove iduće životne etape su ozdravljenje i povratak u Francusku Polineziju. Zbog nepovjerenja u zdravstveni sustav Kulić je ovih dana angažirao, u privatnom aranžmanu, medicinsku sestru kako bi mu dva tjedna intravenozno, zajedno s fizikalnom otopinom, davala antibiotik Vancomycin za liječenje infekcije. Uvjerava nas da privatni tretman nije paranoja.
- Ne, ne utvaram si. Prije mjesec dana izašao je članak o makljažama načelnika hvarske policije. Vrlo brzo zatim mi je kući stigao poziv da dođem u DORH jer u potpisu prijave stoji da me on prijavio za prijetnje nekom starcu. A ja tog starca uopće ne poznajem. Osvećuje mi se prvi čovjek policije jer mu, s obzirom na njegovu prošlost, u prolazu znam dobaciti: ‘Načelniče, imaš li šta namještaja pod pazuhom?’ Taj čovjek se treba odlučiti hoće li biti policajac ili kriminalac. Ja sam ubio jednog policajca i žao mi je tog čovjeka, ali zar mislite da je sukob izbio slučajno? Pa on je pokvario Hvar, a meni je često prijetio i dobacivao - zaključuje Predrag Kulić, čiji je transport s Tahitija u Hrvatsku kako bi odslužio ostatak kazne porezne obveznike stajao više od 100 tisuća kuna.