Prvo su izmjerili kolika je površina njihova školskog vrta, a zatim doznali koliko je voću i povrću potrebno vode na godišnjoj razini.
Nakon toga su od DHMZ-a zatražili podatke za prosječnu količinu kiše koja godišnje padne na njihovoj mikrolokaciji. Izračunali su da ako ugrade spremnik za kišnicu u školskom vrtu, imat će dovoljno vode ne samo za zalijevanje vrta tijekom ljeta, nego i za ispiranje vode u školskim toaletima. Zatim su preko interneta tražili najpovoljniji spremnik za kišnicu. Pronašli su ga u Njemačkoj i bio je tri puta jeftiniji od domaćih ponuda.
Zaključili su da će im se investicija od 20-ak tisuća kuna vratiti u godinu i pol dana te da će im mjesečno na štednji pitke vode ostati 500-tinjak kuna.
A to je ušteda od šest tisuća kuna godišnje, novac koji su, pak, uložili u opremanje školske radiopostaje.
Ne, nije riječ o zadatku iz matematike, ovo je projekt koji su sami osmislili i u potpunosti realizirali učenici Osnovne škole Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom, malom zagorskom mjestu s 400-tinjak stanovnika.
Ova škola je uistinu primjer škola kakve želimo u Hrvatskoj, jedna je od onih u kojoj se već pune dvije godine provodi projekt e-Škola, projekt za koji ravnatelj škole Zdenko Kobeščak kaže kako je u potpunosti izmijenio dotadašnji mentalitet kako njihove škole, tako i cijelog mjesta.
Naime, od dugogodišnje pasivnosti, ova škola je u kratkom vremenu postala iznimno ambiciozna škola koja ima vlastitu vjetroelektranu i solarnu ploču gdje učenici prije nastave mogu puniti svoje mobitele i tablete. Iz vlastitog vrta imaju zimnicu od 100 litara, staru zgradu škole pretvaraju u mjesto za druženje i edukaciju starijih građana, a uskoro će u školskom vrtu imati i pravu meteorološku postaju kako bi pomogli mještanima koji se bave poljoprivredom. A svi ti projekti vrijedni su više milijuna kuna.
- Mi smo zapravo bili izolirani. Primjerice, kada dođete k nama, ponovno se morate vraćati jer nakon nas ceste više nema. Zahvaljujući brzom internetu i bežičnim mrežama dogodio se jedan krug. Možemo brže komunicirati, čime imamo brži pristup informacijama. Kada to imate, onda brže dolazite do rješenja, koje možete implementirati u svoju svakodnevicu. A to onda dovodi do promjene mentaliteta. Zahvaljujući tome naši učenici polako shvaćaju da škola više nije mjesto gdje se nastava odvija frontalno, ex catedra, nego je sve obrnuto. Da su ti koji kreiraju na neki način nastavu i da u školi svatko može pronaći ono što ga zanima - priča ravnatelj Kobeščak, koji nas vodi školom koju pohađa 209 učenika.
Imaju 16 odjeljenja s dvije područne škole, u svakoj učionici je projektor i računalo za profesora, a zahvaljujući projektu e-Škola dobili su i 30 tableta u interaktivnoj učionici, a upotrebu u nastavi.
A iz jednog tako opremljenog razred čula se pjesma.
“Ima jedan razred, u razredu đaci, u đacima pjesma, svi su veseljaci. U razredu tom, ludom i veselom...”, orilo se u 4.a razredu i koja uistinu odražava raspoloženje unutar ove predivne škole.
Razred vodi Višnja Borovčak, koja je u razrednoj nastavi već 31 godinu, od 1986., kada je počela do danas mnogo se toga promijenilo.
- Kada smo tih godina željeli nešto pjevati, morali smo imati gramofon i ploču ili kasnije kasetofon ili CD player. Sada nas od pjesmice dijeli tek jedan klik - smije se učiteljica Borovčak.
Tehnika, kaže ova iskusna nastavnica, uistinu ide naprijed i današnja situacija s ondašnjim vremenima kada je ona počinjala raditi, jednostavno se ne može usporediti.
- Tableti, pametna ploča i digitalni udžbenici nam olakšavaju posao i to je učenicima jako zanimljivo. No uvjerena sam da kada bismo radili samo na tabletima, da bi to učenicima dosadilo, tako da je potrebna kombinacija - kaže učiteljica.
Upravo su ponovili gradivo trećeg razreda iz nastave hrvatskog jezika. Umjesto klasičnog ponavljanja učenici su na svojim tabletima rješavali kviz.
Tako su učenici morali odgovoriti s da ili ne na tvrdnju: “Imenice mogu biti opće i vlastite”.
Čim učenici odgovore, učiteljica vidi kako je tko odgovorio. Ako su odgovorili točno, na njihovim tabletima se pojavi plava boja. Ako je netočno, upali se crvena. Osim toga, učenik odmah na svojem tabletu može vidjeti kako je riješio kviz u odnosu na svoje prijatelje.
- Postoji ljestvica točnih odgovore i svi se trude biti pri vrhu. To ih motivira da više uče - kaže učiteljica.
Uskoro će cijela škola pjevati jer bi već sljedeće godine s radom trebala početi školska radiopostaja, projekt financiran upravo iz ušteda koje je škola ostvarila gradnjom spremnika za kišnicu.
Lovro Končić i Matija Celjak, trinaestogodišnjaci iz 7.a razreda, imaju pune ruke posla, sjede u malom studiju, izolirani od školske vreve, sa zadatkom da formiraju školsku radiopostaju. Trenutačno su zabavljeni punjenjem fonoteka s pjesmama koje će puštati učenicima, ali i lokalnom stanovništvu putem interneta.
- Glazba će se puštati 24 sata. Bit će tu stranih i domaćih pjesama. Među učenicima je favorit “Despacito”, ali bit će i naših zagorskih pjesama. To je želja ravnatelja - smiju se Luka i Matija, budući voditelji.
Osim posla u studiju, dječaci revno obavljaju i sve školske zadatke. Tablete koje su dobili doživljavaju kao pomoć u klasičnom učenju.
- Oni pomažu nama starijima, a čini nam se da će mnogo koristiti i prvašićima u daljnjem radu u školi. Iz toga mogu jako puno učiti i prije svega istraživati. To je najbitnije. Knjige su super, ali preko tableta je mnogo brže, lakše i zabavnije - kažu nam.