Prošlo je punih 6,5 godina kako joj je ubijen sin, ali za Jadranku Despić svaka od njih jednako je mučna. Franinu smrt nije preboljela, pravu istinu još nije doznala. Osoba koja je njenom sinu oduzela život još nije kažnjena. U tko zna kojem razgovoru po redu prije nekoliko dana ponovila nam je isto. Ne misli odustati, samo želi da krivac bude kažnjen. Želi ubojici pogledati u oči. Svjesna je da joj ta osoba pogled od srama neće uzvratiti.
Kroz mnoge smo tekstove pratili preokrete u dugogodišnjoj istrazi, nebrojene Jadrankine pozive i dopise institucijama i nekako zajedno brojali dane otkako je u masovnoj tučnjavi u zagrebačkom parku Ribnjak 15. ožujka 2008. Frano Despić izboden do smrti, a njegov prijatelj Domagoj Ljubinčić ranjen ubodom u kuk. Brojka se sada zaustavila na 2372. danu.
Slučaj Despić počeo je kao nepromišljena tučnjava mladih ljudi, a završio je s tragičnim posljedicama koje su zauvijek promijenile život svih uključenih.
Službena verzija
Službena verzija događaja do danas se nije mijenjala i javnosti je dobro poznata, a ide ovako: te se prohladne i oblačne večeri oko 23.30 u parku Ribnjak zatekla grupica od 11, uglavnom maloljetnika, među kojima su bili i braća Frano i Ante Despić s Laništa, sinovi samohrane majke Jadranke čiji je suprug poginuo u ratu. U društvu je bio i njihov prijatelj Domagoj Ljubinčić, koji je za dlaku izbjegao smrt i ostali.
Uočili su nešto starije društvo studenata u kojem je bio Aleksandar Koprenica, danas 29-godišnji nezaposleni tehničar cestovnog prometa iz Petrove ulice. Starije je društvo povodom rođendana pilo alkohol na klupicama, a mlađe Despićevo, inače redom navijači Dinama, u rukama su imali drvene letve koje su potrgali s obližnjeg koša za smeće. Tražili su od slavljenika da im daju nešto alkohola, došlo je do prepirke, svađe, pa onda i masovne tučnjave, uslijed čega je Frano Despić ubijen sa šest uboda nožem, a Domagoj je uboden jednom u zdjelicu i porezan po zatiljku glave.
Policijski inspektori su zbog ubojstva uhitili Koprenicu, koji je nakon tučnjave pobjegao iz parka, a iduće jutro se predao u pratnji oca. Priznao je da je imao nož i da ga je kasnije bacio u koš za smeće. Nož je u tom košu i nađen, a vještačenje je pokazalo da je na njemu krv njegova vlasnika i tragovi krvi koje nije bilo dovoljno za DNA analizu. Koprenica nikad nije izrijekom priznao ubojstvo, kasnije se branio šutnjom, a dokaza na kraju nije bilo dovoljno. Najvažnije, i gotovo nevjerojatno, nitko od više od 20 prisutnih nije vidio sam čin ubojstva. Istraga policije i tužiteljstva otada je prošla kroz brojne preokrete. Rezultati prve policijske istrage nisu bili dovoljni da bi se podigla optužnica protiv ubojice. Tužiteljstvo je 3. studenog 2009. odustalo od progona Aleksandra Koprenice kojeg je policija okrivila za Despićevu smrt. Oštećene su, dakle obitelji Despić i Ljubinčić, dva dana kasnije obavijestili da kazneni progon mogu nastaviti sami. Činilo se da se istina o ubojici nikad neće saznati. No obitelji nisu željele odustati. Podigle su optužnicu protiv Koprenice, vjerujući da je upravo on kriv za tragične događaje.
No, na Županijskom sudu mislili su drugačije, pa je 26. siječnja 2010. njihova optužnica odbačena, a postupak protiv Koprenice obustavljen je drugi put, sada i pravomoćno. Postalo je jasno da se ubojstvo na Ribnjaku možda nikad neće riješiti. Uzalud je Jadranka Despić tada pisala svim nadležnim institucijama, nazivala policiju, obraćala se i gradonačelniku Bandiću. Uzalud je mahala policijskim rješenjima koja dokazuju da Frano nije bio huligan i nema policijski dosje. Slučaj se nije micao s mrtve točke.
U međuvremenu su se redale kontroverze.
Više noževa
Despićevo društvo tvrdilo je da je više ljudi iz Kopreničine grupe imalo noževe. To je rušilo policijsku verziju o jednom napadaču. Pojavila se ‘teorija o tri noža’ koji nikad nisu pronađeni. S druge strane, Jadranka Despić je dobila obavijest suda u kojoj je stajalo da će se jedini pronađeni nož, onaj Kopreničin, dakle glavni dokaz, zbog proteka vremena izuzeti iz arhive suda i uništiti, iako je u tom trenutku slučaj i dalje bio neriješen. A onda, nakon što je sve pomalo zaboravljeno, Državno je odvjetništvo zbog novih dokaza 30. siječnja prošle godine zatražilo i dobilo obnovu postupka. Ponovno protiv Koprenice. Naime, ispostavilo se da nikad nije ispitana svjedokinja Tina D., koja je te večeri bila u Kopreničinu društvu, i upravo je ona rekla da je ‘Koprenica ispikao tog dečka’. Postavlja se pitanje kako je moguće da je, u tom trenutku, propušteno odmah ispitati ključnju svjedokinju iako se znalo da je bila u parku.
Obitelji oštećenih upozoravale su kako je očito da se slučaj želi staviti pod tepih.
Vrhovni sud na kraju je odbacio Kopreničinu žalbu na obnovu postupka i time otvorio put novoj optužnici. I to se upravo sada dogodilo, krajem kolovoza.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podignulo je optužnicu protiv Aleksandra Koprenice za ubojstvo Frane Despića i teško ranjavanje njegova prijatelja Domagoja Ljubunčića.
Krunska svjedokinja
Tina D., svjedokinja koju su policija, ali i istražni sudac propustili ispitati, a koja je otkrivena tek naknadno, dva puta je bila ispitivana kao svjedok. Njezin prvi iskaz u siječnju 2012. preokrenuo je tada već arhiviran slučaj ubojstva.
“U jednom trenutku prišla nam je skupina mladića u čijem je društvu bio i jedan niski, crni dečko koji je izgledao kao dijete, a svi su bili naoružani palicama. U jednom se trenutku prijatelj Tomislav J. okrenuo prema tim dečkima i pitao ih u šali: ‘Ej, dečki, šta ima?’ Oni su reagirali tako da su ga udarili, pa je izbila tučnjava. Vidjela sam da onaj niski dečko gleda prema meni i imala sam osjećaj da će me napasti. Tada je Tomislav J. skočio na njega i omeo ga u toj namjeri, a u svemu tome je Aleksandar Koprenica ispikao tog dečka. U tom su se trenutku napadači razbježali, a dečki iz mog društva su potrčali za njima. Uočila sam Aleksandra Koprenicu kako nešto baca u smeće, sjeda na bicikl stavljajući ruksak na leđa i odlazi. Sigurna sam da nitko od mojih prijatelja te večeri nije sa sobom imao nož ilii tako nešto pa sam sigurna da je Koprenica izbo Despića.” Iz ovakvoga iskaza proizlazilo je da je svjedokinja neposredno vidjela Koprenicu kako nožem ubada Despića, no na ponovljenome ispitivanju u Državnom odvjetništvu njezina priča se prilično ublažila.
.....