Nasilje nad hrvatskim Srbima eskalira. Pokazuju to podaci koje je sakupila aktivistica i novinarka Tamara Opačić, zaposlenica Srpskog nacionalnog vijeća (SNV) i srpskog tjednika Novosti. Ona je, pobrojavanjem slučaja verbalnog, a na žalost i fizičkog nasilja, došla do podataka prema kojima je samo tijekom prošle godine zabilježeno niz slučajeva govora mržnje prema pripadnicima srpske nacionalne manjine. Problem je što je samo u pet mjeseci ove godine zabilježeno više slučajeva nego tijekom cijele 2014., koja se smatra kriznom. SNV bilježi slučajeve premlaćivanja ljudi samo zato što su, kao povratnici, pripadnici srpske manjine.
- Uvijek je to tako kada se HDZ pokušava domoći vlasti. Retorika je uvijek ista. Svjedoci smo kako se svaki put uoči izbora na kojima ta stranka pokušava ostvariti poziciju događa sve više napada na pripadnike srpske nacionalne manjine - govori Opačić, mlada aktivistica i diplomantica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koja je velik dio svog profesionalnog angažmana posvetila analizi političke netrpeljivosti i govora mržnje u našoj zemlji.
Reakcija je izostala
Njezina studija, koju je financirao SNV, nazvana je “Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2014.” i poslana je na niz najvažnijih adresa u zemlji i svijetu. Primile su je sve političke stranke u zemlji, sve državne institucije, svi odbori Hrvatskog sabora, Vijeće Europe, Europska komisija i OESS. Priznaje da je pomalo frustrirajuće što na izvješće nitko nije reagirao. A podaci su zabrinjavajući.
- Od ulaska Hrvatske u EU, broj slučajeva napada na Srbe raste. Dok je Hrvatska sudjelovala u pretpristupnim pregovorima s EU, to se područje koliko-toliko kontroliralo. Europa je posjedovala kontrolne mehanizme koji bi, da su se aktivirali, blokirali hrvatski put prema europskim integracijama. No, ulaskom u EU to više nije tako. Danas postoje vrlo dobri antidiskriminacijski zakoni. Hrvatska je čak među agilnijim zemljama potpisnicama različitih antidiskriminacijskih konvencija. Zakoni su, dakle, doneseni. Problem je, jedino, to što se oni uopće ne poštuju i nitko ne vodi računa o njima - kaže Opačić.
Kaže kako srpska manjina primjećuje kako se godinama ponavlja isti scenarij. Problem je u nas počeo eskalirati kada je, kaže, počela primjena Ustavnog zakona o upotrebi dvopismenih ploča na područjima u kojima živi velik broj pripadnika srpske manjine. Iako je javnost ponajviše informirana o slučajevima u Vukovaru (koji, vele grafiti, nikad neće biti BYKOBAP), Opačić tvrdi kako se napadi na manjinu događaju i u urbanim sredinama, iako su u ruralnim dijelovima, a posebno područjima od posebne državne skrbi, češći i brutalniji.
- Prošle godine premlaćena je starica od 80 godina. Povratnica. Pretučena je samo zato što je Srpkinja. Imamo tijekom 2014. pet zabilježenih slučajeva fizičkog napada. Jedan je dječak morao preseliti iz Donjeg Lapca u Korenicu samo zato jer više nije mogao ići u srednju školu u kojoj su ga konstantno napadali zbog nacionalnosti. U drugom slučaju razrednik u jednom srednjoškolskom razredu promijenjen je jer nikako nije htio zaštititi učenika koji je izložen stalnom maltretiranju jer je Srbin. To se dogodilo tek nakon što smo poslali prijavu nadležnom Ministarstvu obrazovanja. Mislili smo da je 2014. godina katastrofalna, a onda smo shvatili da smo u manje od pola godine prikupili još više slučajeva. Situacija eskalira - upozorava mlada aktivistica.
Ono što posebno zabrinjava jest što se napadi na srpsku manjinu počinju događati i na javnoj razini. Pojedini političari, tako, bez zadrške upotrebljavaju govor mržnje, najčešće samo iz vrlo prizemnih razloga - kako bi poentirali na niskim strastima. Opačić spominje slučaj Ruže Tomašić, donedavne predsjednice HSP-a dr. Ante Starčević, koja je završila na policijskom ispitivanju zbog svoje izjave kako Srbi trebaju biti oprezni jer što će se tek događati ako Hrvati odluče počistiti svoje dvorište. Upozorava kako se gotovo nikome u Hrvatskoj ništa nije dogodilo, iako jasno krši antidiskriminacijske zakone.
Odvojene statistike
- Ivo Josipović počeo je govoriti o tome tek kada je izgubio mandat. Policija i DORH vode odvojene statistike i nemoguće je razlučiti koliki je broj slučajeva imao veze sa srpskom manjinom. Velik broj slučajeva uopće nije prijavljen, jer su ljudi u strahu. Ne žele se zamjerati, pogotovo u manjim mjestima. Nacionalistički ispadi svoj su vrhunac dosegnuli za vrijeme kampanje za predsjedničke izbore, jer je vrh HDZ-a kampanju novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović dominantno temeljio na nacionalizmu - kaže Opačić.
Gotovo nevjerojatno zvuči letak koji se prošle godine dijelio stanovnicima Belog Manastira.
- Riječ je o letku koji je distribuiran pod naslovom ‘Suživot sa Srbima - što i kako’. Iako su u potpisu prognani Hrvati, SNV ima čvrste indicije kako iza letka stoje prominentne stranke hrvatske ekstremne desnice. U pitanju je biološki opstanak hrvatskog naroda... Naše buduće generacije moraju znati tko su im susjedi i u što se neki od njih mogu pretvoriti... Srbi su tu oko nas, kao ljudi i humanisti tu ništa ne možemo izmijeniti... Prodajete li stan, kuću ili zemlju, ne prodajte je Srbima, makar nudili više cijene. Prodajući Hrvatu i za nižu cijenu izbjegavate dio proživljenih strahota našim unucima... Kada u svom poduzeću trebate nove radnike, ne upošljavajte Srbe... Izbjegavajte trgovine čiji su vlasnici Srbi... Ne družite se i ne prijateljujte sa Srbima jer tako izbjegavate njihov ulazak u hrvatsko narodno tkivo...
Djecu i unučad upućujte da se ne druže sa Srbima, kako bi izbjegli ženidbe... Treba stvoriti takve uvjete da požele otići - jasno stoji u tom letku. Izdvojili smo samo neke od citata, no cjelokupni letak prožet je ekstremnom ksenofobijom i izravnim pozivom na tjeranje srpskog naroda iz Hrvatske. No, to je tek vrh ledene sante. U 2014. na područjima od posebne državne skrbi zabilježena su 44 događaja međuetničke netrpeljivosti. Od čega su njih 32 počinjena na štetu Srba. Zabilježena su i 54 prekršaja počinjena nošenjem, izvođenjem, reproduciranjem i isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža ili pjesama motiviranih mržnjom.
Stvarna brojka je veća
Aktivistica SNV-a kaže kako je stvarna brojka značajno veća, jer se tek najekstremniji slučajevi prijavljuju. Ilustracije radi, fotoreporter koji za SNV fotografira uvredljive grafite ne želi biti potpisan u studiji, jer strahuje za život.
We hate Serbs (mrzimo Srbe), Ubi Srbina, Stop ćirilici u Vukovaru, Srbe na vrbe...sve su to samo neke od poruka koje se sve češće nalaze na zidovima.
- Bilježe se i slučajevi oštećenja imovine - od javnih objekata do crkava, grobova i privatne imovine. Izuzev ćiriličnih tabli, koje se dijelom mogu shvatiti i kao dio političkog folklora, tu su brojni slučajevi mržnjom motiviranog vandalizma. U siječnju je u Vukovaru na zgradu sjedišta Srpske demokratske samostalne stranke (SDSS) bačena siva boja. Krajem godine razbijena su stakla splitskog Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. U večernjim satima drugog dana pravoslavnog Božića vandali su provalili u pravoslavnu crkvu Sv. Velikomučenika Georgija u Kninu, uništili i ukrali dio imovine te okrenuli sve pravoslavne ikone naopačke. S nedovršenog hrama Svetog cara Konstantina i carice Jelene ukradeno je zvono. Nakon što su u potpunosti devastirali spomenik za 525 žrtava ustaškog terora u Veljunu kod Slunja, nepoznati vandali provalili su u tek obnovljenu pravoslavnu crkvu Male Gospojine. Popeli su se na toranj, skinuli dva zvona i bacili ih s tornja pred ulaz u crkvu, uništili nove stepenice i ogradu oko crkve. Na pravoslavnom groblju u Čepinu kod Osijeka porazbijana je mrtvačnica i desetak grobnih mjesta. Bilježe se slučajevi provale u crkve samo kako bi se na svetinjama pravoslavnih vjernika obavila velika nužda, a pojedini viđeniji članovi srpske manjine na kućne adrese dobivaju poštanske pošiljke s ljudskim izmetom. Sve to samo tijekom 2014.
Medijski počinitelji
Opačić upozorava kako se ekstremnu ideologiju može naći i u medijima. Postoje portali, tjednici i televizijske emisije te njihovi voditelji za koje kaže da svojim stavovima izravno krše zakone.
- Možda bi se konačno primirili kada bi im se zaredale kaznene prijave, jer u njihovom ponašanju ne samo da ima elemenata govora mržnje, nego i ozbiljnih kaznenih djela. Problem je što su pojedinci koje napadaju u strahu od njihovog pisanja i ne usude ih se prijaviti, a dobro znaju i da bi im eventualne tužbe, koje bi trajale godinama, stvorile više problema nego koristi. Zasad još nemamo konkretnih dokaza o iseljavanjima Srba iz Hrvatske povezanih s takvim događajima, jer se ljudi iz Hrvatske općenito iseljavaju, no dovoljno govori podatak da mladi Srbi u Hrvatskoj ne žele živjeti - prosjek godina srpske manjine u našoj zemlji je između 55 i 60 - rezonira Opačić i ponavlja da je rješenje vrlo jednostavno - Hrvatska samo treba početi primjenjivati zakone koje je sama donijela.