Kratak je put od hit trenera do trenera gubitnika. Osjetio je to na vlastitoj koži Robert Prosinečki u Turskoj. Ljetos su ga bogati klubovi, poput Besiktasa, htjeli oteti Kayerisporu, ne pitajući za cijenu, a od nove je godine trener na burzi. Unatoč simpatijama predsjednika kluba, igrača, novinara, Prosinečki će reći:
- Drugi sam odozdo, dobil sam pet komada od Fenerbahcea, kaj bi trebalo nego da mi daju - nogu! ‘Šimecki’ u tur. A oni kažu: ‘Čekaj, sad ćemo na pripreme, kupit ćemo tri vrhunska igrača, idemo...’ Ma kamo idemo, idem ja u Zagreb...
Realan, neposredan i vrlo duhovit. Odnekud je izvadio čuvenu poštapalicu. Postoje dvije vrste trenera; oni koji su dobili otkaz i oni koji će uskoro dobiti otkaz! Zapravo, što se događalo u dva čudna mandata u Kayserisporu? Od trenera čudotvorca, do trenera koji se ne može sastati s pobjedom?
- Nisam od ljudi koji kukaju kada stvari krenu loše, ali ako vam je cijelu jesen ozlijeđeno pet glavnih igrača, onda je to peh. I kada sam vidio da su stvari krenule po zlu, dao sam ostavku, ali je ni predsjednik, ni igrači, ni javnost nisu prihvatili. Ostao sam, ali uništile su me nesreće, sitnice su me dijelile od komforne pozicije do ove, na kojoj sam ostavio klub. Četiri utakmice sam odigrao neriješeno, a sve sam trebao dobiti. Imaš četiri, pet zicera, lopta te neće, to u nogometu nije rijetka pojava. Nemaš sreće, suci te zakidaju, no sve je to za mene sada prošlost. I nakon petarde od Fenera shvatio sam da mora doći novi frajer, nešto se mora promijeniti. Razišli smo se u miru, makar sam imao dvogodišnji ugovor, vratio sam se u Zagreb i sada čekam. Nema žurbe, doista mi je potreban odmor od šest stresnih mjeseci.
Rastanak je bio emotivan?
- Teško je napustiti jedan tako sređen klub, klub koji ima najljepši stadion u Turskoj, najbolji kamp, budžet od 40 milijuna eura, zadovoljne igrače, dobre ljude u upravi. Nisam imao niti jedan problem, ali osjetio sam da ne ide. Otići ću još jednom dolje da obavimo papirologiju, i to bi bilo to.
Turska je ozbiljna nogometna zemlja, poduprta snažnim gospodarstvom. U nogometu ima puno novca, ali na vlasti su klubovi iz Istanbula, Galatasaray, Fenerbahce i Besiktas?
- Besiktas je u teškim novčanim problemima, ali Galatasaray i Fenerbahce su golijati ne samo turskog već i europskog nogometa. Imaju tradiciju, navijače, ogromne budžete. Uz njih još ide i Trabzonspor, za koji navija puno Turaka. Novac je najmanji problem, ulažu puno u nogomet, liga im je zajebana, sve je obavijeno snažnim medijskim glamurom. A kada je zemlja u takvom gospodarskom usponu, i nogomet mora biti dobar.
Planirate li dulji ili kraći odmor?
- Ništa nisam planirao, iako mi već u ponedjeljak dolaze neki ljudi iz Katara. Nude ozbiljan novac, ali ne znam, nisam siguran želim li tamo. U životu nogometnog trenera stvari se događaju preko noći. Nisam planirao otići ni u Kayserispor, odlučio sam nakon nekoliko sati razmišljanja.
Biste li prihvatili poziv Fudbalskog saveza Srbije, ostali su bez izbornika?
- U ovom času ne želim se upuštati ni u kakve izborničke avanture, hoću raditi svakodnevno, u klubu. Izbornički posao je nešto drugo. No, iako sam stotinu puta rekao nikad - preko noći se svašta može promijeniti. Ali, sada ne razmišljam o izborničkom mjestu, ne samo Srbije, ne zanima me niti jedno.
Sa Zvezdom su se stvari raščistile. Navijači vas zovu da se vratite i pokušate još jednom prekinuti dominaciju Partizana?
- Zvezda je prošlost, iako mi je taj klub omogućio sve. I u igračkom i u trenerskom smislu. Klub je u strašnim problemima, još mi nisu isplatili dug, pokušavamo to razdijeliti na neke rate, nadam se da će me uskoro isplatiti. Čujem se s ljudima iz Zvezde, znam što se događa u klubu, u velikim su financijskim problemima. Žao mi je Dragana Džajića koji je ne u teškoj, nego u kriminalnoj situaciji. Rezultati im također ne idu u prilog, šest godina nisu osvojili prvenstvo. Meni je u Zvezdi bilo super, osvojio sam Kup, nešto se događalo, napravio sam trenersko ime, bile su to dvije dobre godine. Ali ne možeš mirno raditi kada igrači osam mjeseci nisu primili plaću, kada je u klubu kaos, kako ćeš motivirati igrače. Nigdje nisam imao problema, nisam svađalica, pokušavam biti korektan, ali kad dođeš u pat-poziciju, bježi...
Ali, često ste odlazili praznih džepova. Iz Dinama, Zvezde...?
- Ne mogu pobjeći od dugova! Vjerojatno mi je tako grah pao, ne mogu pobjeći od te sudbine. Valjda će se jednom vratiti. U Turskoj sam dobio sve što sam odradio, vrlo korektno. Nisam tražio da mi plate ono što nisam odradio, ne trebam ono što nije moje.
Hrvatska u Brazilu?
- Ah, mi smo euforičan narod, za mjesec, dva razmišljat ćemo o naslovu svjetskog prvaka iako smo se jedva kvalificirali. A ja sam prezadovoljan što smo uopće tamo. Turaka je 80 milijuna i ne mogu vjerovati da nacija od 4,5 milijuna ljudi stalno ide na europska i svjetska prvenstva, a oni sjede kod kuće. Oni plivaju u novcu, a mi bez žute banke, jer u našem nogometu nitko nema ni za kavu, otvaramo Svjetsko prvenstvo s Brazilom. I u nekom ludilu možemo proći grupu. Ali, u j.beno smo teškoj grupi. Gledao sam dvije utakmice Meksika, oni su velika, velika reprezentacija. A ja čitam da su oni naše mušterije. Kako, igrali smo jednom u Japanu i izgubili, kakve su to mušterije? Oni su strava reprezentacija. Brazil? Možeš dobro izgledati, kao u Njemačkoj, i minimalno izgubiti, ali mogu te i natovariti, ako krene Neymar...
Hendikep je i neiskustvo Nike Kovača i stožera?
- Niko Kovač je profesionalac, on je ‘Nijemac’ koji će stvari posložiti najbolje što je u tom trenutku moguće. Ali, mi očekujemo da trener ima čarobni štapić, a čarobnog štapića nema, to je iluzija koju je stvorio Ćiro Blažević. I sve ti ovisi kako su Srna ili Modrić spavali, je li doručak bio po ukusu, je li bio s nekom ‘tu i tamo’, stotinu sitnih detalja utječu na rezultat. Niko Kovač ima dobru atmosferu i ta atmosfera je vjetar u leđa. Zašto? Niku Kovača smo prihvatili kao dobrog dečka, a Štimac, čim je ušao, već smo mu podmetali noge i htjeli ga srušiti. Boli me briga i za Štimca i za Kovača, ali izvučeš remi u Beogradu i kritičari pišu da smo ‘visjeli ko šunka’ i da smo se osramotili. A moglo se reći da je to super rezultat. Niku Kovača su svi prihvatili, a Štimca, koji nas je doveo do baraža, tako smo izudarali i iscipelarili da ni danas ne zna gdje je...
(...)