Te 1874. godine, kada su gradski oci Beča svečano otvorili novo centralno gradsko groblje u predgrađu Simmering, naravno da nisu mogli znati da će se lokacija koju su odabrali 100 i nešto godina kasnije naći direktno na trasi finalnog prilaza bečkog aerodroma.
Jer da su nekim neviđenim naporom mašte mogli zamisliti takvu situaciju, sigurno ne bi odabrali da svakih minutu do minutu i pol nad zazelenjelim krošnjama i crnim blokovima mramora i granita protutnji mlažnjak sa spuštenim stajnim trapom u niskom letu, ostavljajući za sobom trag paklene buke. I bez toga na Zentralfriedhofu, jednom od najvećih groblja na svijetu, nema mjesta kontemplativnoj tišini i spokoju, više je to tvornica zagrobnog života: turisti klipsaju za vodičima i škljocaju oko spomenika, oznojeni radnici crnih i otvrdnulih ruku neprestano šibaju grobljanskim alejama na nekim malim motokultivatorima, a posjetitelji se istim tim prolazima između polja voze automobilima.
Nisu mu povjerovali
Zbog veličine groblja jedino je tako moguće njime se učinkovito kretati, obilaziti četiri i pol kvadratna kilometra “cipelcugom” nije baš praktično. Zbog toga groblje ima i vlastitu kružnu autobusnu liniju. Ovdje je pokopano više od tri milijuna ljudi, dvostruko više nego što danas Beč ima živih. Ali, lako za buku. Nije to ni jedino, a ni najgore što su ovi pokojnici - recimo to tako - doživjeli. Naime, nakon što se u 20 sati zatvore monumentalne kapije (njih četiri), grobari i posjetitelji odu kućama, a nekako je u to doba i manje aviona. Tada više nije problem višak decibela, ali zato na scenu stupa - manijak koji leševima čupa zube.
Naime, već godinama se stanoviti Ondrej Jajcaj - navodno Slovak koji opet navodno živi u Češkoj - hvali kako je iz stotina i stotina grobova po Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Austriji izvadio čeljusti, zube i zubne mostove leševa . Rijetko tko mu je vjerovao, sve dok se prošli tjedan na internetu nije pojavio videoisječak na kojemu Jajcaj provaljuje u grob slavnog skladatelja Johannesa Brahmsa upravo na bečkom Zentralfriedhofu i iz njega vadi zube. I umjetne i prave. Još kad je rekao da je isto napravio sa susjednim grobom Johanna Straussa Mlađeg, cijeli je svijet obratio pozornost, a u Austriji se digla neviđena fertutma. Policija i državno odvjetništvo sada iznova istražuju slučaj, a zainteresirana javnost apelirala je da uprava groblja kako god zna i umije zaštiti preostale skladateljske face na groblju - Beethovena, Schuberta, Schönberga i ostale. Ako već nije kasno, jer u Brahmsov i Straussov grob provalio je, navodno, još 2002. godine. Tada je imao 26 godina, a na svojoj internetskoj stranici, na kojoj se pojavljuje maskiran kao Zorro i objavljuje neke prilično nerazumljive manifeste, otvoreno je priznao da je grobove krenuo otvarati prvo radi koristi - zlatnih zubi.
Artefakte dobro sakrio
U međuvremenu je postao uvjeren da su Nijemci koji su se morali odseliti iz Sudeta u grobnice zakopali neprocjenjivo bogatstvo pa je tragao i za tim, a kroz taj svojevrsni fuš razvio je interes za zubarske tehnike s kraja 19. i početka 20. stoljeća, čemu je odlučio posvetiti muzej u Češkoj. Svi artefakti, tvrdi, nalaze se skriveni na sigurnome mjestu. Ekipa Magazina došla je u Beč pokušati otkriti je li istina to što tvrdi ta muška Lara Croft, a poglavito uvjeriti se da je sve u redu s Hrvatima pokopanima na počasnoj parceli Zentralfriedhofa. Malo nas je, al’ nas ima - nedaleko od spomenutih skladateljskih velikana nalazi se grob Paule von Preradović, unuke Petra Preradovića i autorice teksta austrijske himne, a malo dalje i Franza Freiherra von Filipovića iz Gospića, feldmaršala i vojnog zapovjednika Dalmacije.
- Ah, das ist kwatsch - nervozno odmahuje rukom turistička vodičica pod ribarskom kapicom kad je pitamo za krađu slavnih zubala. Ili prevedeno, obična pizdarija. Zove se Mariella i čula je za slučaj, kako nije, ali ne vjeruje ni riječi. Grupa koju je danas dovela u obilazak groblja, tri para umirovljenika iz Linza, ne zna o čemu se radi, a čini se da ih ni ne zanima, previše se zabavljaju satiričnim pjesmicama koje im vodičica pušta s malih zvučnika svaki put kad dođu do nekog poznatog groba. Glazbena pozadina je polka, a neki austrijski Mucalo je na to nadogradio stihove koji kroz zafrkanciju objašnjavaju okolnosti smrti, recimo, Beethovena. Crni humor na entu potenciju, neprikladan svakako, ali ove vesele penzionere itekako zabavlja.
Tri metra zemlje
- Ma novine pišu svašta, nema šanse da je on mogao otvoriti te grobove. Pa znate li vi koliko su teške te nadgrobne ploče? A ispod svake je i tri metra zemlje - objašnjava Mariella.
Pa je li uprava groblja provjeravala je li sve u redu s posmrtnim ostacima, pitamo je.
- Ni slučajno. Znate li vi koliko košta otvaranje groba? - odgovara Mariella protupitanjem.
Pokazat će se, međutim, da je skoro sve što nam je rekla pogrešno. Naime, uprava jest otvarala grobove Brahmsa i Straussa i oni nisu prekriveni zemljom, nego su položeni u zidane kripte. Potvrdio nam je to Thomas Vescey iz bečkog Državnog odvjetništva.
- Naša istraga je na samom početku, ali prema dosad prikupljenim dokazima čini se da bi ono što taj čovjek tvrdi moglo biti istina. Nakon što smo stekli određena saznanja i prenijeli ih upravi groblja, oni su otvorili predmetne grobnice. Leševima Brahmsa i Straussa Mlađeg uistinu nedostaju zubi - govori Vescey. Pitamo ga imaju li dokaze ili indicije o tome da ih je stvarno ukrao Ondrej Jajcaj, koji si je dao umjetničko ime OJ. Ne može nam reći, istraga je u tijeku. Ali...