Te 1874. godine, kada su gradski oci Beča svečano otvorili novo centralno gradsko groblje u predgrađu Simmering, naravno da nisu mogli znati da će se lokacija koju su odabrali 100 i nešto godina kasnije naći direktno na trasi finalnog prilaza bečkog aerodroma.
Jer da su nekim neviđenim naporom mašte mogli zamisliti takvu situaciju, sigurno ne bi odabrali da svakih minutu do minutu i pol nad zazelenjelim krošnjama i crnim blokovima mramora i granita protutnji mlažnjak sa spuštenim stajnim trapom u niskom letu, ostavljajući za sobom trag paklene buke. I bez toga na Zentralfriedhofu, jednom od najvećih groblja na svijetu, nema mjesta kontemplativnoj tišini i spokoju, više je to tvornica zagrobnog života: turisti klipsaju za vodičima i škljocaju oko spomenika, oznojeni radnici crnih i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....