Ekspert je komunikologije, ekspert politologije, doktorica znanosti. Gospođa Smiljana Leinert Novosel je sveučilišna profesorica, žena koja pomno promatra politički život Hrvatske, naročito s pozicije komunikološkog umijeća protagonista politike. Objektivna je, nije limitirana stranačkim disciplinama, iskrena je i pragmatična. Motri i zaključuje. Gospođa Leinert Novosel otkriva nam aktualnu tajnu našeg zamršenog političkog života, 25 godina po samostalnosti hrvatske države.
Za nekoliko dana imat ćemo novu izvršnu vlast...
- Svjedoci smo iznimnih događanja i novih političkih činjenica koje prije nisu postojale. Tri su slijeda tih zbivanja: prvi je trajao do objave izbornih rezultata, drugi završilo imenovanjem mandatara, Tihomira Oreškovića, od strane predsjednice Grabar-Kitarović. Treći je upravo u tijeku. Trajat će do narednog tjedna kad se glasa o povjerenju Vladi u Hrvatskom saboru te potom predsjednica donosi rješenje o imenovanju predsjednika Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora.
Vrlo zanimljivi događaji i činjenice...
- Prvo je bila relativno korektna kampanja s različitim načinima komuniciranja. Zanimljiv je nevjerojatan obrat koji je napravio SDP tijekom prošle godine. Nakon što je toj stranci izrazito pala popularnost - dolazi do promjene komunikacije. Mijenja se ne samo koncept stranke već i ponašanje čelnika te stranke. Nova komunikacija znači plus za stranku, ali i dovodi do gubitka povjerenja u pojedine čelne osobe. Zašto? Zato što se bitne promjene komunikacije - ako se zbivaju prebrzo - ne smatraju normalnim. Započinje, određenog datuma, verbalna i neverbalna komunikacija kakva prije nije postojala: ljubazni razgovori s građanima, grljenje s njima, prisutnost čelnika u masi... isticanje domoljublja. Možda je sve to iskreno, ali zašto to i prije nije bilo vidljivo? Dakle, ta iznenadna promjena imala je dobre elemente, ali - pala je u krivu političku kulturu. U našu. Nije bila adekvatna našoj političkoj kulturi.
Kakva je naša politička kultura?
- Mi imamo ‘miješani tip političke kulture’: povremeno skrećemo prema modernim vrijednostima, a ponekad k tradicionalnim, patrijarhalnim. Sociološka istraživanja pokazuju da nemamo stabilnost u tome. Imamo jednu trećinu tradicionalista, u drugoj trećini su stvarni modernisti, a treća je miješana, priklanja se prvoj ili drugoj trećini, ali ne zna se unaprijed kako će se ponašati u nadolazećoj situaciji.
To se točno vidjelo i po rezultatima parlamentarnih izbora.
- Da. Zaista.
Tko su dosljedniji birači: muškarci ili žene?
- Žene. Muškarci, posebno oni iz treće trećine, često mijenjaju mišljenje i smjer. Žene su konzistentnije. Muškarci čvrsto smatraju da je politika njihova domena. Nije samo njihova. Barem, nije više.
Vi ste stručnjakinja i za poziciju žena u društvu?
- Jesam. Time se također bavim.
Feministkinja ste?
- To je ‘triki’ pitanje. Mene zanimaju ženske teme. Ali, kod nas ‘feministkinje’ imaju u javnosti negativnu konotaciju. S puno toga slažem se s hrvatskim feministkinjama, i sa svjetskim, ali ima dosta pozicija u kojima se razlikujemo. Dakle, nisam zadrta ni tipična feministkinja. Zapravo, ako hoćete, zanima me prije svega - znanstveno proučavanje položaja žena u društvu.
Bilo je, navodno, u socijalizmu, u Hrvatskoj, sociološko istraživanje: kome - od najviše rangiranih političara - vjeruju svi ostali političari. Otkrile su se ‘silnice’, kome hrle i kome vjeruju političari. Dakle, vidjeli su se ‘klanovi’. Rezultati tog istraživanja nisu nikad objelodanjeni...
- Čula sam za istraživanja političkih elita u ondašnje vrijeme. Tada još nisam radila na fakultetu. Mislim da je bila primijenjena metoda ‘grude snijega’ pa se postavljalo pitanje: ‘kome biste se obratili kad biste trebali neki bitan savjet ili pomoć’? Došlo se do jednog kruga unutar kojeg se - zatvaraju takve informacije. Ali, iskristaliziralo se tko jest i što znači politička elita.
Rade li se i danas takva istraživanja?
- Nisam primijetila. No neki naši mladi doktorandi, čujem, proučavaju političke elite u današnjem sustavu, ali rezultati još nisu objavljeni. Ispitivanja s ciljem doznati: ‘imate li povjerenje u nekoga’ i ‘u koga’? - u zadnje vrijeme pokazuju loše rezultate.
Zašto?
- Stoga što ljudi više ne vjeruju ni institucijama ni pojedincima, posebice ne političarima. Jedine institucije kojima se vjeruje su one tradicionalne: Crkva i vojska.
Kome onda ljudi vjeruju?
- Možda onima za koje glasaju na izborima. Političari pokazuju svoje pravo lice tek u ekstremnim situacija, na izborima za vlast, na primjer. No tada, nerijetko, i glasači radikalno mijenjaju svoje mišljenje. Na to ponajviše utječe komunikacijski stil istaknute političke osobe.
U razdoblju pregovaranja, nakon izbora, bilo je svega: dogovora, intervencija, prisila, spinova, uvreda, neistina, bijesa... To su ‘šumovi’ u komunikacijama?
- ‘Šum’ je mala riječ za to. Bilo je manipulacija. U svakoj zemlji postoje manipulacije informacijama, pritisci, utjecaji... skretanje pažnje od bitnih stvari... Sad ulazimo u drugi slijed spomenutih događanja: pregovaranje zainteresiranih strana za dobivanje mandata te dogovori o mandataru. S gledišta nas građana Hrvatske to je bilo sve drugo - osim pregovaranja. Nismo precizno znali niti tko pregovara, niti na koji način, niti tko su ljudi koji pregovaraju, niti o kojim sadržajima pregovaraju. To se, jednostavno - javno nije znalo. Nismo znali niti tko je favorit za poziciju mandatara. Mislim da je tu napravljena velika pogreška. Trebali smo ime ili imena mogućih kandidata za mandatara doznati puno ranije nego što smo doznali. Čemu to tajiti? U redu, ime je napokon objavljeno, činjenice govore da je to ugledan, izvrstan, nesumnjivo uspješan i mjerodavan menadžer. Hoće li mandatar, odnosno budući premijer, prihvatiti slaganje prioriteta oko kojih treba provoditi reforme? Što se u pregovorima dogovorilo i mora li se on, nužno, složiti s tim? Moje je mišljenje da će tu biti još velikih iznenađenja.
Pretpostavljate da mandatar može imati drugačiji slijed prioriteta?
- Naravno, smatram da je to moguće. On je najodgovorniji protagonist cijele priče. Priče o kojoj ovisi željeni boljitak života cijelog naroda.
Izostala je prava komunikacija spram javnosti?
- Nejasna je bila komunikacija, pa se može posumnjati da su iza pozornice bili različiti pritisci, ‘trgovine’, dogovori... sve ono za što ljudi na izborima nisu političarima dali povjerenje. Ta druga faza je apsolutno mutna i nejasna. Čak šizofrena. Mislim time na trenutke kada se preko noći mijenjala kompozicija pregovarača. Kretalo se u zagrljaj jednih pa iz njega u zagrljaj drugih... Pa se potpisivalo kako će se raditi i s jednim i sa drugim i sa trećim. Velim vam, svima bi bilo sve to mnogo jasnije i razumljivije da smo znali, od početka, da će ta i ta politička koalicija, ako pobijedi, dovesti stručnjaka na čelo Vlade. Makar i bez imena i prezimena odabranog stručnjaka. Svi su mislili da će, na kraju predstave, premijer biti čelnik jedne ili druge najjače stranke. Pojavio se stručnjak, Tihomir Orešković, o kojem imam izrazito dobro mišljenje. Neki govore kako bi mogao imati problema jer on i ne zna u kakvu političku klimu dolazi i kako tu stvari funkcioniraju. Ja mislim da mu je to - prednost. Jer, neće se morati obazirati na neke stvari na koje bi se morali obazirati političari koje smo do sada imali. To je njegova velika prednost.
Čelnik Mosta Petrov je vješt psihijatar, komunikator koji zna ljudsku narav?
- Mislim da to Petrov nije radio namjerno. Govorim o obratima i preokretima tijekom pregovaranja. Po njegovom izrazu lica u izbornoj noći meni se učinilo da on i nije očekivao tako dobar rezultat, zapravo - pobjedu. Most je ušao u Sabor sa respektabilinim brojem mandata. Mislim da su bili vrlo iznenađeni pa su tek idućih dana počeli shvaćati u što su upali. Zato je Petrov sporo vodio proces pregovora ne bi li on i njegovi ljudi razabrali što se točno događa - pa i ponešto naučili. Mislim da su se priklonili Domoljubnoj koaliciji zato što su saznali da je netko sa strane vršio indirektan pritisak na njihove članove. Iako, ideološki, svjetonazorski, ta opcija im je bila bliskija već od samog početka.
Zašto se nisu odmah opredijelili za tu koaliciju? Željeli su tripartitnu suradnju?
- Moguće je. Imali su veliku dozu idealizma na početku. Ne znam jesu li, još i sada, takvi idealisti. No dobro je što su se oni pojavili. Većina ljudi počinje tako rezonirati. Doveli su nas u situaciju koju nitko nije mogao ranije zamisliti: da se napokon počinje razgovarati o sadržaju, da se sada konkretno pregovara, da se ne podrazumijevaju dosadašnje sheme. To sve zajedno može iznjedriti novu kvalitetu.
Ostvarenje reformi, nadam se?
- Ako želimo promjene, a one su zaista potrebne, onda - da.
Što je Tihomira Oreškovića motiviralo da dođe iz Nizozemske i uđe u politiku?
- Ne znam točno. Zamijenio je uhodanu i unosnu situaciju s jednim neizvjesnim sustavom, kakav vlada u Hrvatskoj. I to još za malu plaću.
Novac mu, očito, nije bio motiv.
- To je jasno.
Biti premijer, posebno kod nas, je nevjerojatno kompliciran zadatak. Vrlo slabo plaćen. Premijer i ministri bi morali imati višestruko veće plaće...
- Slažem se potpuno. Za najodgovornije, odlične pozicije vi morate ljude jako dobro platiti. Ljudima koji su izrazito imućni novac nije primarni motiv. Moguće da je motiv: biti na čelu Vlade u Hrvatskoj. Imati moć. Političku moć donošenja i provođenja određenih odluka. Ima ljudi koji zaista vjeruju kako nešto mogu uspjeti ostvariti pa žele to pokazati i dokazati.
Vjerujem u to.
- I ja.
Komunikacije je važan alat moći...
- Dobra komunikacija je alat moći. Čovjek koji je na visokom položaju u društvu, ako izvrsno komunicira - nepobjediv je. I obratno: ako loše ili krivo komunicira, izgubit će vlast.
Osjećaj moći je vrlo privlačan?
- Apsolutno je. Moć potiče adrenalin, moć je i afrodizijak. No, moć političara mora biti uravnotežena i kontrolirana i to od samog političara, ali i od društva. Političar mora svoju moć upotrijebiti za opće dobro, za zajednicu, a ne za sebe kao pojedinca niti za grupu ili stranku kojoj pripada.
Moćni pojedinac uživa u vlasti?
- Vjerojatno, da. Ali. to ne bi smio pokazivati. Neka uživa tiho, u sebi...
‘Profesionalni političari’ su moćna skupina?
- U svijetu jesu, kod nas baš i nisu. Ta skupina ljudi je stalna i jednaka, bez obzira o kojem bloku ili usmjerenju govorimo, lijevom ili desnom. To su jedni te isti ljudi koji se recikliraju. Kad jednom dođu na vlast, više ne žele s položaja. Teško im je biti gubitnik nakon visoke pozicije. Pa, vidite kako ljudi reagiraju kad izgube vlast. Neki negiraju činjenicu da su izgubili vlast, ne mogu to priznati. Neki rade probleme, neki prijete... Očito je svima njima moć bila glavni motiv za djelovanje u politici.
Politikom se bave posebno komunikativni, visoko obrazovani, pametni ljudi?
- Pretpostavljam da ne moraju biti izrazito pametni. Politikom se mogu baviti i bave se u Hrvatskoj ljudi koji imaju višu spremu. Takva je situacija u Saboru, to statistika pokazuje. No na drugim razinama politikom se vole baviti i ljudi koji su skromno obrazovani, a kod kojih je važna želja za aktivističkim djelovanjem. Mnogi se jako trude doći na poziciju jer misle da s nje mogu raditi što god hoće. To je velika zabluda. Osobni se interes apsolutno mora zaboraviti u razdoblju dok je čovjek na vlasti. Demokracija je sustav u kojem radiš dobro u prvom redu - drugima.
Politika i moral su komplementarni? Sukladni?
- Ufff... to je gadno pitanje...
Koju vlast bismo mi u Hrvatskoj nazvali - dobrom vlašću?
- Onu koja će postići da ljudi u Hrvatskoj budu zadovoljni i sretni. To je krajnji cilj. Vlast koja će nam komunicirati dobre vijesti i raditi dobra djela za sve nas.
Došao sam k vama taksijem. Vozač mi se žali: ‘opet istražuju imovinsko stanje kandidata za buduće ministre. Meni je drago ako su bogati.
- Točno. Ako su imućni, neće upadati u kušnju ni u zamke. Izvrsno je što je Orešković dobrostojeći menadžer. A, ako nova Vlada već u prve dvije godine realizira barem dvije od namjeravanih reformi, mi smo zadovoljni. Rezultati se moraju brzo vidjeti. Obećanjima ljudi više ne vjeruju.
Imamo li mi strategiju razvitka Hrvatske, bez obzira na to tko je na vlasti?
- Čini mi se da bismo, na razini države, morali konačno imati jasnu strategiju što želimo pa od te strategije ne odstupati bez obzira tko dolazi na vlast. Stranke koje dođu na vlast moraju provoditi glavne državne smjernice. Stranački programi se mogu razlikovati samo u nekim manjim detaljima. Strategija države mora biti zakon.
Koliki je udio žena u aktualnoj Vladi?
- Nedovoljan. Od 21 ministra tek tri su žene. To je oko 14 posto. A trebalo bi biti blizu 50 posto, kao je u skandinavskim državama. Još gore je u županijama, gradovima i općinama. Tamo potpuno dominiraju muškarci.
Postoje li talentirane osobe s urođenim umijećem politike?
- Da, postoje, ali ih je malo. Takve osobe su kompetentne, brzo donose prave odluke i iznimno su komunikativne. Znaju jezgrovito objasniti narodu, partnerima i oporbi pred kojim zadacima ili problemima je društvo. Pa onda to riješiti i napraviti - dobro. Dobar lider ne smije izgubiti svoje birače. On mora uspijevati pridobiti i one koji ga ranije nisu slijedili.
Komunikacija je vrhunsko umijeće?
- Bitno je. Neizmjerno pomaže da budete uspješni u profesiji i u privatnom životu. I u politici, naravno, ali uz pažljivo odmjeren javni govor. Riječi su opasnije od oružja.