Otišao je Boris Berezovski , jedan od najkontroverznijih ruskih oligarha, čovjek koji na određeni tragični način simbolizira “novoruski postkomunistički san”.
Među prvima se snašao i obogatio u metežu i košmaru raspada SSSR-a. Bio je deus ex machina Jeljcinove epohe. Proglašavan je “kumom novog Kremlja”. Velikim kombinatorom koji je paternalistički odabrao Vladimira Putina za nasljednika ruskog trona, a poslije mu se ta samouvjerenost obila o glavu. Ostao je bez znatnog dijela bogatstva te postao politički prebjeg, veliki protivnik svog ojačalog štićenika, pa azilant u Britaniji, optuživan za poslovne makinacije, istodobno i meta i navodno naručitelj likvidacije konkurenata.
Politika i intrige bili su njegov adrenalin, kažu njegovi prijatelji.
Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima - ubojstvo, samoubojstvo ili prirodna smrt, napušten, iako još bogat u svojoj vili u engleskoj provinciji. Proždiran nostalgijom, depresijom i osjećajem poraza. Prije nepunih mjesec dana napustila ga je i tužila sudu, tražeći pozmašnu odštetu, i njegova treća žena Jelena Gorbunova, a nakon smrti iz Kremlja je suho objavljeno kako je nedavno napisao pokajničko pismo svom arhineprijatelju i bivšem protežeu Putinu da mu oprosti sve grijehe i pusti ga natrag u domovinu za kojom je patio.
Njegov prijatelj Aleksandar Goldfarb govorio je kako je u posljednje vrijeme bio potišten i tjeskoban, ali drugi prijatelj, Mihail Leontjev, smatra da Berezovski nije sposoban za samoubojstvo jer je “toliki egocentrik da bi prije toga poslao poruku u najmanju ruku cijelom svijetu”.
Boris Abramovič Berezovski rodio se u prvoj poratnoj godini, 1946., u prosperitetnoj sovjetskoj židovskoj obitelji “tehničkih intelektualaca” . Imao je smisla za tehnička zvanja pa je postao inženjer. No, krajem 80-ih, kada se pod pritiskom političkih promjena, socijalnih težnji i ekonomskog eksperimenta pojavljuje pukotina u monolitu boljševičkog sustava, počinje se baviti izvozom automobila u tvrtki LogoVaz, a zatim postaje i prvi uvoznik Mercedesa za SSSR. Njegovo bogatstvo raste i ubrzo postaje jedan od prvih Rusa, među oslobođenima komunističkih okova, koji se može podičiti prvom milijardom dolara. Ali, novac nije njegov osnovni fetiš. To su politika i moć. A da bi bio politički utjecajan, trebao je novac kojim se kupuju ugled i poznanstva kako bi ušao u zavjetnu rusku citadelu moći - Kremlj.
Alarmantno vrijeme
Poznanstvo s Valentinom Jumašovom 1993. godine, tada urednikom vodećeg moskovskog tjednika Ogonjok, iskorištava na najbolji način i dokopava se kremaljskih odaja. Jumašov uskoro postaje šef Jeljcinova kabineta, a potom i muž ambiciozne predsjednikove mlađe kćeri Tatjane Djačenko. Iako ga Jeljcin, tvrde neki, nije volio, Berezovski postaje jednim od ključnih ljudi ruske politike, a kada na izborima 1996. uzdrmanog Jeljcinaspašava od pobjede komunističkog kandidata Zjuganova, postaje nedodirljiv.
Naime, u to alarmantno vrijeme okupio je sve ruske bogataše te ih animirao da spašavajući Jeljcina spase sebe i svoje uloge. Taj “sitniš” od nekoliko stotina milijuna dolara, koliko su oligarsi dali Jeljcinu u opustošenu državnu blagajnu, koštao je Rusiju toga da su kao zahvalu od Jeljcina dobivali državne tvrtke, naftna polja, tvornice, banke, rudnike. Rusijom su tada zavladali oligarsi, a njihov “kum” je Berezovski.
Berezovski je nezadrživ. Ima utjecaja u svemu, a kontrolira i medije. Pokušavaju ga čak i smaknuti 1994., ali mnogi osumnjičeni za to, poput jednog od vođa ruske mafije Sergeja Timofejeva, plaćaju glavom. Kremlj je pod njegovim nogama..
Postao neizdrživ
Kada je Jeljcin postao neizdrživ Rusima, a njegova se nekada neupitna popularnost stropoštala na statističku grešku od 2, 3 posto, kreće se u potragu za nasljednikom onemoćalog vođe. Nakon dugog lutanja strelica se zaustavlja na mladom, samozatajnom šefu FSB-a Vladimiru Putinu. On ga odabire. Putin je trebao zadovoljiti i oligarhe i sve nezadovoljniju KGB-ovsku struju unutar kremaljske elite. No, Putin ne želi provoditi tuđu volju. I tada je Berezovski pogriješio jer čim je Putin stupio na čelo Rusije, počeo je svoj obračun s omrznutim oligarsima.
Berezovski se preračunao u svoju marionetu, iako misli da kontrolira situaciju. Prvo je s njim bio protiv svojih dojučerašnjih kolega konkurenata, poglavito milijardera Gusinskog. Kada je shvatio da je nakon Gusinskog on sam na redu - postalo je kasno.
Početkom 21. stoljeća, u vrijeme kad je Putin bio na vrhuncu popularnosti zbog pobjede u Drugom čečenskom ratu i zbog borbe s oligarsima, Berezovski bježi iz Rusije, spašavajući samo dio bogatstva. A broj kaznenih prijava za utaju poreza, pranje novca i poslovne prevare raste u Rusiji. U Britaniji dobiva političko utočište, a u Rusiji postaje neprijatelj broj jedan. krivac za sve.
Prva milijarda
Njegovi su se kolege, radi spašavanja svog imutka, radije išli pokloniti Putinu, nego da prođu poput njega ili kasnije Hodorkovskog. To im Berezovski nije oprostio pa je prvo tužio sudu Fridmana, ali ovaj mu plaća tek tričavih 50 tisuća dolara odštete, a zatim se našao u procesu stoljeća protiv još jednog svog učenika, Romana Abramoviča, tražeći od njega pet i pol milijardi dolara. Kada je izgubio taj spor, bio je ljut na sve oko sebe - od Abramoviča do britanskog pravosuđa.
Taj poraz ga je dotukao, pa mnogi i u tome traže razlog ovakvog ishoda njegova života. Sreće nije imao ni sa ženama - drugoj supruzi Galini Bešarovoj morao je nakon razvoda braka isplatiti rekordnih 360 milijuna dolara.