“Multinacionalna korporacija, paramilitarna organizacija i disciplinirana politička stranka kojoj je cilj uspostavljanje svjetske vlade u kojoj će razdvajanje crkve i države biti poništeno”, tako je povjerenstvo američkog Kongresa opisalo 1978. kontroverznu Crkvu ujedinjenja, vjersku organizaciju čiji je osnivatelj i vođa Sun Myung Moon umro u noći s nedjelje na ponedjeljak od posljedica upale pluća.
Ozbiljne optužbe iz kongresnog izvješća koje je nastalo nakon što je u SAD-u izbio “Koreagate”, skandal s lobiranjem južnokorejskih političara i organizacija na američke kongresmene, samo su jedne od mnogih u nizu koje su pratile vjerskog vođu koji je sebe smatrao “mesijom”, a istodobno je u gotovo 60 godina postojanja kulta razvio moćno poslovno carstvo. Nakon što su tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća njegovu crkvu optuživali za pranje mozga i iznudu novca od svojih članova, Moon je 1982. osuđen zbog utaje poreza i odslužio je 13 mjeseci u zatvoru u Connecticutu. Međutim, ništa od svega toga, kao ni njegovi antisemitistički i ekstremno desničarski stavovi, nisu bili zapreka Moonovim bliskim odnosima s nekima od najmoćnijih ljudi svijeta, poput Ronalda Reagana ili Margaret Thatcher koji su vjerskog vođu simpatizirali zbog njegova žestokog antikomunizma.
Komunistička kazna
“Velečasni” Sun Myang Moon, kako su ga zvali njegovi sljedbenici kojih danas na svijetu ima oko, tvrdi se, tri milijuna, rođen je 1920. u siromašnom selu Sangsa u današnjoj Sjevernoj Koreji, a tada japanskoj koloniji. Odrastao je u kršćanskoj, prezbiterijanskoj obitelji, a sa 15 godina imao je viđenje Isusa Krista koji mu je rekao kako “treba nastaviti njegovu misiju” i uspostaviti “nebesko kraljevstvo na zemlji”. Nakon studija u Japanu Moon je neko vrijeme živio u Seulu, ali se brzo preseljava u Pyongyang, gdje počinje propovijedati, zbog čega su ga komunističke vlasti 1948. strpale u zatvor. Uspio je pobjeći i 1954. osniva svoju Crkvu ujedinjenja koja se počinje brzo razvijati u Južnoj Koreji.
Moon svoju vjeru, u čijem je središtu bio on kao mesijanska figura i koja se teološki temeljila na kombinaciji konfucijanizma s novim “interpretacijama” Biblije, počinje širiti i izvan Korejskog poluotoka, pa je već 1960. poslao svoje propovjednike u SAD i pridobio nove sljedbenike koje su mediji prozvali “Moonies”. Crkvu ujedinjenja predstavio je kao organizaciju koja se bori za mir u svijetu i prevladavanje vjerskih razlika te snažno zagovara brak.
Odatle i njezini ceremonijali masovnog “vjenčanja” parova, na kojima bi se okupljale ponekad i stotine tisuće ljudi kako bi stupile u brak koji bi vjerski vođa blagoslovio. Pri tome bi se dobar dio parova vidio prvi put u životu, a vjenčavali bi se po preporukama crkve.
Moon se 1972. preselio u SAD, a nakon kratkotrajnih problema s američkim zakonodavstvom, u 80-ima je dočekao “zlatno razdoblje”. Stvorio je svjetsko poslovno carstvo koje, među ostalim, uključuje tvornice oružja u Junoj Koreji, hotele i golf-terene u SAD-u, tvornice automobila u Kini i čitav niz drugih poslovnih poduhvata. Osnovao je i medijski imperij - 1982. pokrenuo je konzervativni dnevni list The Washington Times, a kasnije i kabelsku televizijsku postaju, te preuzeo vlasništvo nad novinskom agencijom UPI.
Bitka za nasljedstvo
“Bog živi u meni i ja sam njegova inkarnacija. Cijeli svijet u mojim je rukama i ja ću ga pokoriti”, dio je njegove propovijedi koju su svojedono prenijeli američki mediji. Iza njega je ostao imperij koji će biti teško podijeliti među suprugom Hak Ja Han i njegovih 10 djece. Navodno su svađe među njima već započele, a nejasno je hoće li njegova dinastija nastaviti i vjerske aktivnosti sada kada je “mesija” mrtav ili će se, jednostavno, fokusirati na biznis.