Oko podneva u petak, 20. listopada, stanovnici otmjenečetvrti al-Zahra u Pojasu Gaze - točnije općine ili naselja južno od grada Gaze - stajali su pored i na ruševinama i prašini koji su nekada bili njihovi domovi. Petak je trebao biti poseban - islamski molitveni dan označava početak vikenda, a u al-Zahri je to značilo kavu i čaj. Sve se služilo u prostranim obiteljskim stanovima ili vilama na Sredozemnom moru. Ovdašnji stanovnici su znali da su sretniji od većine u Gazi.
No, preko noći, izraelske su bombe sravnile sa zemljom 25 stambenih blokova u kojima su živjele stotine ljudi. Izrael je danima bombardirao Gazu kao odgovor na napade Hamasa 7. listopada, ali al-Zahra do tada nije pogođena. Neki od onih koji su ovdje živjeli - među njima liječnici, odvjetnici, akademici, modni dizajneri i poduzetnici - pokušali su ostati i preživjeti u ruševinama, no većina je ipak na kraju spakirala ono malo što je mogla spasiti i raspršila se po Pojasu Gaze.
Stanari uništenih stambenih blokova sklonili su se od bombi na obližnje sveučilište zahvaljujući naporima lokalnog stomatologa Mahmouda Shaheena koji je vodio masovnu evakuaciju svojih susjeda. On je u zoru primio telefonski poziv od agenta izraelske obavještajne službe koji ga je upozorio da će stambeni blokovi biti bombardirani, kako je ranije izvijestio BBC.
‘Mi vidimo stvari koje vi ne vidite‘
Izraelske obrambene snage (IDF) britanskom su javom medijskom servisu odgovorile da "nisu u mogućnosti odgovoriti na konkretna operativna pitanja" kada su ih upitali o odluci da napadnu stambene blokove al-Zahre.
Izrael tvrdi da je njegova strategija iskorijeniti Hamas kojeg optužuje da djeluje u srcu civilnih zajednica - i da poduzima korake za ublažavanje civilnih žrtava, kao što je telefonski poziv koji je Mahmoud primio i u kojem mu je naloženo da evakuira susjedstvo. Agent koji je navao zubara također mu je rekao: "Mi vidimo stvari koje vi ne vidite."
Mahmudovi susjedi možda su pobjegli živi, ali nisu svi preživjeli ono što je uslijedilo. BBC je proveo dva tjedna razgovarajući s nekoliko obitelji iz tog područja i objavio snimke Al-Zahre kako je izgledala prije raranja. Svjedočili su kako su zgrabili sve što su mogli iz svojih domova, gledali kako ti domovi eksplodiraju pred njihovim očima, a zatim se razišli po Gazi u neizvjesnu sudbinu. Iz improviziranih skloništa i privremenih domova preko puta, neki su stanovnici pristali ispričati priču o životu i propasti susjedstva koje su voljeli.
Komunikacija se sastojala od prekinutih poziva - ponekad uz odjek bombi u pozadini - i sporadičnih WhatsApp poruka. Ljudi su prekidali razgovore kako bi pobjegli ili potražili sklonište. U nekim slučajevima kontakt je bio izgubljen na nekoliko dana. Nakon nedavnog prekida komunikacije tijekom intenzivnih izraelskih napada na Pojas Gaze, jedan stanovnik al-Zahre na kraju je ostavio kratku poruku: "Hvala na pitanju. Još smo živi".
Ovi razgovori pokazuju da nisu svi koji su napustili al-Zahru preživjeli. Među ubijenima je i mladi bodybuilder iz lokalne teretane čije su posljednje riječi prijatelju, prema objavama na društvenim mrežama, bile: "Sve je nestalo".
Jake veze s Hamasovim najvećim rivalom
Pojas Gaze je gusto naseljeno područje s visokom razinom siromaštva i strogim kontrolama ulaska i izlaska. No, al-Zahra je bilo naselje koja se sastojalo velikih kuća i širokih, osvijetljenih vanjskih prostora, šumaraka s bademima i smokvama, sportskih terena i parkova. Al-Zahru je ‘90-ih osnovao pokojni predsjednik Palestinske uprave (PA) Yasser Arafat kao mjesto za osoblje i pristaše. Mještani kažu da je četvrt sve do sada imala jake veze s PA, koja se vlada na okupiranoj Zapadnoj obali i velik je rival Hamasa.
Nalazi se sjeverno od rijeke Wadi Gaza - točke s koje je Izrael 13. listopada naredio civilima da odu na jug Pojasa. To je uslijedilo nakon višednevnih bombardiranja, odgovoru Izraela na stotine Hamasovih naoružanih napadača koji su prešli preko granice i ubili više od 1400 ljudi, uglavnom civila, uključujući i mnogo djece, te uzeli više od 200 talaca. Brutalnost napada u selima na jugu Izraela i masakr mladih ljudi koji su se okupili na glazbenom festivalu traumatizirali su izraelsku naciju.
Svi s kojima je BBC razgovarao inzistirali su na tome da je, koliko znaju, ovo područje daleko od Hamasa i njegovih operacija onoliko koliko je to moguće biti u Gazi, kojom Hamas vlada od 2007. "Ovdje nije bilo militanata", rekao je jedan od sugovornika. "Čak ne mislim da su pristaše Hamasa živjele ovdje".
Za Nashwu Rezequ, koja je u al-Zahri živjela 18 godina, to je bio, kako je rekla, najbolji grad od svih. Duboko uključena u susjedske odbore i lokalno vijeće mladih, Nashwa je također bila jedan od administratora Facebook grupe tamošnje zajednice više od desetljeća. Ako je pitate o nekom određenom stanovniku, vjerojatno će ga poznavati, a možda čak i znati njegov broj telefona.
Facebook stranica ima oko 10.000 pratitelja. Prije rata na njoj su postavljane objave o turniru u biljaru u lokalnom kafiću ili poruka čestitke jednom maturantu. Sada je Facebook grupa mjesto gdje se dijele novosti o razaranju susjedstva i obilježava smrt onih koji su tamo živjeli. Nikad prije Nashwa nije bila ovako zaposlena.
‘Naš dom je sada ulica‘
Kad je počeo rat, Nashwa je krenula na jug sa svojim suprugom i četvero djece, kao što je ova obitelj uvijek činila tijekom eskalacije. Dala je susjedima ključ, zamolivši ih da se brinu o njezinim kućnim biljkama dok je nema. Dva dana nakon prvih bombardiranja, njezina zgrada - najviša u al-Zahri - uništena je u zoru. "Netko me nazvao i rekao ‘upravo sam prošla pored vašeg nebodera i sve je sravnjeno sa zemljom‘", prisjeća se.
Stanovnici su često objavljivali video zapise s krovova al-Zahre. Neki su otkrivali spektakularne boje dok bi sunce zalazilo. "Sve te stvari ispunjavale su nas osjećajem oduševljenja", kaže Yahya putem WhatsAppa. Nabrajajući neke od osobno omiljenih stvari u svom susjedstvu, Yahya piše u nizu poruka: "Svjetla noću. More. To je miran i elegantan grad".
Nedostaje mu kafić koji je vodio u krugu sveučilišta, sa stolom za biljar i crtežom pokojnog američkog repera Tupaca Shakura na zidu. Nedostaje mu svakodnevni odlazak u teretanu. Ali najviše mu nedostaju prijatelji. "Šalili bismo se, smijali. Sjedili bismo zajedno do ponoći".
Novinar Abdullah al-Khatib kaže da je njegova šira obitelj izgubila četiri doma u udarima. Njegov sin, kaže, stalno pita kada će moći ići kući i igrati se s prijateljima u parku. No, možda se nikada neće moći vratiti.
“Naš dom je sada ulica. Sve je uništeno", zaključuje Abdullah.
