Izraelske obrambene snage (IDF) spremne su započeti kopnene operacije u sjevernoj Gazi, a namjeravani ishod je jasan – smrt Hamasa. No prijašnja iskustva sugeriraju da, unatoč tome što su daleko nadmoćnija vojna sila, u tome neće uspjeti, piše za Guardian Paul Rogers, profesor mirovnih studija na Sveučilištu Bradford.
Izrael planira operaciju u "tri faze". Prva faza započela je intenzivnim zračnim bombardiranjem i nastavit će se kopnenim operacijama s ciljem "neutraliziranja terorista i uništavanja infrastrukture Hamasa", prema riječima izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta.
Druga faza će uključivati uništavanje bilo kakvog preostalog otpora, a nakon toga će uslijediti završna faza, stvaranje značajne tampon zone oko Gaze. S porazom Hamasa, pojas će biti odsječen od Izraela i vjerojatno će postati odgovornost međunarodne zajednice, možda uključujući opskrbu strujom, vodom, hranom i drugim potrebama.
Peti rat u 15 godina
Ovaj rat je peti između Hamasa i Izraela od 2008. godine. Četiri prethodna rata i povezano nasilje lišilo je života 5365 Palestinaca i 308 Izraelaca. U sadašnjem ratu najmanje 1400 Izraelaca, uključujući 279 vojnika, ubijeno je, a još 3400 je ranjeno. Do sada je u širokom odgovoru IDF-a ubijeno gotovo 6000 Palestinaca, uključujući više od 2000 djece, a više od 16.000 ljudi je ranjeno. Smrtno je stradalo još 29 humanitarnih radnika UN-a.
U samo jednom od prethodnih ratova, u srpnju 2014., IDF je izveo veliki kopneni upad – a njegova elitna brigada Golani tada je pretrpjela ozbiljne gubitke. Ovo, i Hamasova pretpostavljena spremnost čine gotovo sigurnim da će, ovaj put, IDF upotrijebiti vrlo snažnu zračnu snagu prije bilo kakvih kopnenih napada. Devastiranje gradova, odnosno urbanog područja prije uključivanja kopnenih trupa česta je značajka modernog ratovanja, bilo da se radi o Rusima u Čečeniji i Ukrajini ili koaliciji predvođenoj SAD-om u Iraku, posebno uništenje starog grada Mosula prije samo šest godina.
U Gazi će još mnogo okruga biti uništeno, a tuneli će biti više puta pogođeni, mnogi s bombom za razbijanje bunkera GBU-28 američke proizvodnje. Izrael već ima oko 100 takvih i sada bi mogao imati napredniji GBU-72.
S obzirom na potpunu odlučnost vlade Benjamina Netanyahua da uništi Hamas, još mnogo tisuća Palestinaca bit će ubijeno, a deseci tisuća ranjeno. Ako rat konačno završi, Palestinci iz Gaze vjerojatno će biti zadržani na daleko manjem području i podvrgnuti intenzivnom nadzoru.
To nas vodi do strateških opasnosti s izraelske točke gledišta. Umjesto gašenja Hamasa, rat će rezultirati još desecima tisuća vrlo bijesnih mladih Palestinaca koji će se pridružiti organizaciji ili sličnom nasljedniku.
Ako je pretpostavka da će to biti ublaženo intenzivnim nadzorom nad dva milijuna Palestinaca naguranih u malom dijelu Gaze, onda se time ignorira ono što se događa na Zapadnoj obali. Ondje više od tri milijuna Palestinaca živi pod okupacijom koja se samo pogoršala pod Netanyahuovim tvrdokornim vladama.
Razlika sa Zapadnom obalom
Štoviše, Zapadna obala se jako razlikuje od Gaze u dva ključna aspekta. Jedan je brzo širenje izraelskih naselja koja imaju snažnu kombinaciju ultranacionalizma i vjerskog fundamentalizma među doseljenicima. To snažno podupiru religiozne stranke u Netanyahuovoj vladi, od kojih neke imaju izrazito "kahanistički" pogled na Palestince. (op.a. Kahanizam je religijska cionistička ideologija koja se temelji na stajalištima rabina Meira Kahanea, osnivača Židovske obrambene lige i stranke Kach u Izraelu.).
Drugi je da su naselja toliko raširena po cijelom tom teritoriju, a mnogi su doseljenici toliko odlučni u vršenju kontrole, da su napetosti s većinskim palestinskim stanovništvom vrlo visoke. Nedavno otimanje zemlje u Ein Rashashu samo je jedan primjer ponovljenog zadiranja u palestinsku zemlju i bilo je paralelno s opetovanim činovima nasilja diljem okupiranih teritorija. Od početka godine do sredine rujna ubijeno je 189 Palestinaca, a više od 8000 ih je ranjeno.
Zločini od 7. listopada pridonijet će odlučnosti doseljenika da učvrste svoju kontrolu nad većim teritorijem, ali IDF neće biti voljan uključiti se u ono što bi moglo biti urbano ratovanje.
U srži, intenzivno uništavanje Gaze moglo bi završiti premještanjem mjesta sukoba na Zapadnu obalu, umjesto da ga zapravo okonča. Širom velikog dijela globalnog juga, a posebno Bliskog istoka, raste antiizraelsko raspoloženje koje se radikalno razlikuje od potpore ponuđene 7. listopada i neposredno nakon njega. Hamas već ima podršku na Zapadnoj obali, a nesposobnost i korupcija u Palestinskoj samoupravi čine to tijelo nevažnim. Dok je trenutačni međunarodni fokus neizbježno na Gazi, propušta se značaj Zapadne obale kao i njezin potencijal da bude mjesto neo-Hamasovog pokreta.
Ukupni pristup Netanyahuove vlade čini vrlo težak problem još gorim. Humanitarno orijentirano primirje još uvijek je moguće, ali se neće dogoditi osim ako SAD, Britanija i EU to izričito ne zatraže. Ako to ne učine, snosit će dio odgovornosti za ono što će se dogoditi iduće.