Napad Hamasa na Izrael 7. listopada, u kojem je ubijeno 1200 ljudi, bio je traumatični događaj za koji već sad možemo reći da je promijenio Bliski istok, s potencijalnim globalnim implikacijama. U vojnoj operaciji koju je Izrael pokrenuo kako bi "uništio Hamas" prema podacima ministarstva u Gazi (a koje vodi Hamas) ubijeno je više od 13.000 osoba. Osim oružja, vrlo je aktivna i diplomacija pa se zadnjih dana sve glasnije priča o mogućem višednevnom primirju i puštanju nekih taoca koje drži Hamas. O tome kakva je trenutna situacija u Izraelu i Pojasu Gaze, kakva je politička budućnost Benjamina Netanyahua i cijele zemlje, kakav stav prema cijeloj situaciji imaju prvi arapski susjedi Izraela, ali i zemlje poput Saudijske Arabije, Katara i Irana te što sada na Bliskom istoku žele velike sile poput SAD-a i Kine u specijalnoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava vanjskopolitički kolumnist Jutarnjeg lista Željko Trkanjec.
Video podcasta pogledajte ispod
Na početku emisije osvrnuli smo se na političku situaciju u Izraelu.
- Mislim da je trenutno prvi cilj Izraela smijeniti Benjamina Netanyahua. To je već u četvrtak, 16. studenog, svim strankama (osim radikalno desnima) poručio šef opozicije Yair Lapid. Jer ova geopolitička kriza ima jednog krivca - to je Netanyahu i to je jasno Izraelcima, Amerikancima, Arapima... svima. Otkako je prvi put došao na vlast, 1996. godine, on je svoju politiku gradio na sigurnosti. Kad je Hamas 2007. preuzeo Pojas Gaze, Netanyahu je dobio ono što je želio cijeli život, neprijatelja kojeg stalno može stavljati na stol. Bio je uvjeren i da je tog neprijatelja primirio pa je u vladu uveo radikalne desničare da bi ostao na vlasti i da ne bi završio u zatvoru. Ti su pak ljudi narušili izraelsko društvo i njihov sustav sigurnosti i Hamas je priliku, to jest političku krizu u Izraelu, iskoristio, objašnjava Trkanjec i dodaje da je sada ključno geopolitičko pitanje kako će se izraelska politika postaviti prema Netanyahuu i hoće li krenuti u njegovu smjenu.
Na pitanje koliko je takav potez realan tijekom ratnog stanja, naš kolumnist smatra da jest:
- To je vjerojatno zato što je protiv njega većina javnosti, čak i mnogi glasači Likuda. Izrael je uspješnima demokracija i to nipošto nije nemoguće.
Vojna operacija u Gazi
Kad je u pitanju rat u Gazi, Netanyahu tvrdi da je na sjeveru Pojasa već riješio situaciju. No, Trkanjec ističe da Hamas tu ne treba gledati samo kroz njihove borce, nego kao ideju.
- Kad to prestanete, te sekunde nastaje problem. A ta ideja ne može se tako lako uništiti, on ima i svoje socijalno krilo, a većina liječnika u bolnicama Gaze su članovi Hamasa. Nisu radikalni, ali jesu članovi. Ono što treba ubiti je ideja uništenja Izraela koju su lideri Hamsa donijeli iz inozemstva. Jasno je da će Izrael donekle riješiti pitanje vojnog krila Hamasa, ali i sami priznaju da imaju još dva do tri tjedna jer je pritisak međunarodne zajednice na njih izuzetno jak.
Naš vanjskopolitički kolumnist navodi i da je velik broj civilnih žrtava u Gazi narušio reputaciju Izraela u nekim državama, ali ne svima.
- U javnosti im je svakako naštetilo, ali u politici ne baš. Da, vojna operacija Izraela je pretjerano široka, a temeljni reputacijski problem je kako se to reflektira u arapskim državama. Tamošnji lideri su izuzetni protivni Hamasu i žele ga se riješiti, a javnost je izuzetno osjetljiva na palestinsko pitanje. Tu sad imamo jednu kontradikciju, ali i dalje vlasti kontroliraju situaciju, kaže Trkanjec.
Specifično, za Egipat navodi da je tamo na vlasti vojna diktatura i drži snažnu kontrolu nad državom te su čak i zabranili prosvjede. Oni će, ističe Trkanjec, paziti da u vlastitoj javnost i dalje djeluju kao pregovarač s Hamasom. Puno je kompleksnija situacija u Jordanu, gdje je palestinski problem vrlo ozbiljan.
- Tamo živi 2,5 milijuna Palestinaca i Jordan se smatra jednom od najslabijih karika. To je domino koji bi prvi mogao pasti, osobito ako se nasilje razvije na susjednoj Zapadnoj obali. Ali i Jordan i Egipat bili bi zapravo sretni da se skrši Hamas.
Hezbollah može puno izgubiti
Kad je u pitanju Hezbollah, Trkanjec smatra da on nikad nije bio jači - što znači da ima jako puno toga za izgubiti.
- Oni imaju vrlo osjetljivu i neugodnu situaciju. Da se Libanon nije urušio kao država, možda bi djelovali oštrije. No, njih sada javnost gleda kao jamstvo neke stabilnosti u državi. Ako bi sad ušli u rat s Izraelom, javnost i neke kršćanske grupacije mogle bi im okrenuti leđa. A najvažnije - u slučaju da krenu u rat s Izraelom te sekunde uključuju se Amerikanci koji već tamo imaju dvije grupe nuklearne podmornice i dvije udarne grupe s nosačima aviona. Taj udar bi desetkovao Hezbollah, a to si Iran kao njihov sponzor ne smije dozvoliti, kaže naš kolumnist.
Za Siriju, koja je nekad bila jedan od glavnih aktera, Trkanjec smatra da sad nemaju nikakav utjecaj i oni samo puštaju Iran da preko njihovog teritorija vodi svoju politiku. A za Teheran ova situacija ipak nije "kriza koju treba iskoristiti":
- Hamas je njima interesantan, ali Hezbollah je krunski dragulj u njihovoj skupini šiitskih milicija koje kontroliraju teritorij. Ako Hezbollah oslabi oni gube točku na Mediteranu preko koje mogu proširiti moć i gube mogućnost pritiska na Izrael i druge arapske države. Iran k tome ima ozbiljnih unutarnjih problema, društvenih i ekonomskih. A najveći problem je taj da njihov religijski vođa Ali Hamnei (gotovo 30 godina vladar zemlje) ima 85 godina, bolestan je i nitko ne zna kako će proći proces tranzicije vlasti jednom kad umre. To pitanje muči vojsku, javnost i njihove susjede. Stoga Iran sigurno ne želi neku vojnu krizu u koju bi se trebao uključiti.
Ambicije Rijada i Dohe
Kad su u pitanju države na arapskom poluotoku, Trkanjec ističe da je tu Saudijska Arabija vrlo jasna. Oni su vidjeli koliko je UAE profitirao od normalizacije odnosa s Izraelom, a saudijski prijestolonasljednik Muhamed bin Salman bi želio da njegova zemlja preuzme ulogu financijskog čvorišta Bliskog istoka od Emirata:
- Hamas se toga jako uplašio jer to u pitanje dovodi i njihov opstanak. Zbog toga i bin Salman želi da se rat završi čim prije, da se riješi pitanje Hamasa koji mu ide na živce, da se na neki način riješi pitanje Zapadne obale pa da i on može sklopiti sporazum s Izraelom. On želi provesti svoju 2030 viziju i od Saudijske Arabije napraviti vodeću ekonomsku i financijsku točku Bliskog istoka, kaže Trkanjec.
Za Katar pak kaže da igra svoju igru i da su moćni bogati i - zli.
- Dovoljno se sjetiti što se tamo događa stranim radnicima i radnicama. No, oni uživaju u svom položaju medijatora, što mogu raditi jer su zaštićeni američkom vojnom bazom. Inače si nikada ne bi mogli dozvoliti ovakvo ponašanje. Oni se sebe vide kao Švicarsku Bliskog istoka, ali i oni će morati riješiti svoje pitanje odnosa s Hamasom (lideri te skupine žive u Kataru, op.a.) kad se riješi pitanje talaca. One sekunde kad se redefiniraju odnosi arapskog svijeta i Izraela i kada se nađe makar privremeno rješenje za palestinsko pitanje, Katar gubi svoju funkciju i oni se toga jako boje, smatra naš kolumnist.
Uplašeni Kinezi Rusi
Na pitanje kako su se velike sile postavile prema ovoj situaciji, Trkanjec prvo ističe Kinu za koju kaže da se jako uplašila. Naime, oni se boje da se dovede u pitanje dotok nafte iz Zaljeva, što saudijske, što iranske.
- Oni ne znaju što napraviti i dosta se pate. To je jedna točka gdje se pokazuje da to nije velika sila koja rješava probleme, kaže kolumnist Jutarnjeg. Što se tiče Rusije, ona se panično boji za svoje interese, ističe.
- Oni žele da im Iran i dalje šalje svoje bespilotne letjelice za rat u Ukrajini, a boje se i da ne izbije problem u Libanonu koji bi otežao njihovu poziciju u Siriji gdje ima pomorsku i zračnu bazu. A htjeli bi i sačuvati odnose s Izraelom iako je Putin odlučio da budu bliži arapskom svijetu jer im je to važno na razini globalnog juga kako bi ih nastavio podržavati u ratu protiv Ukrajine, kaže Trkanjec.
- Amerika pak jedina tu djeluje aktivno. U regiji su bili predsjednik Biden, glavni državni tajnik Blinken (više puta), šef CIA-e William Burns... i ne zna ništa s kim je razgovarao i očito je obavljao vrlo važan posao. Problem je tu očito Benjamin Netanyahu koji je odbijao američke prijedloge. Svjestan je da je američka javnost, i politička elita, snažno proizraelska i to koristi. Time u ozbiljne probleme ne dovodi samo Ameriku, nego i Egipat, Jordan, Saudijsku Arabiju i Tursku koji svi žele da SAD sudjeluje u rješavanju sukoba i zbivanjima nakon sukoba. A to je možda čak i važnija tema od samog sukoba, smatra Trkanjec.
EU pak u cijeloj situaciji ne nastupa kao jedinstveni čimbenik, već su zbog povijesnih elemenata njene članice podijeljene - od proizraelske Njemačke do propalestinske Španjolske.
Na samom kraju naš sugovornik kaže da će početkom iduće godine vjerojatno izraelska vojna operacija biti završena.
- Ključno pitanje će biti kako će se Izrael postaviti prema budućem uređenju Pojasa Gaze. Netanyahu se boji neke buduće palestinske samouprave koja bi se u Gazi mogla pokazati uspješnom pa bi se to potencijalno prelilo i na Zapadnu obalu gdje bi onda propala ideja širenja izraelskih naselja. Tu je pitanje hoće li se neka buduća izraelska vlada ipak vratiti ideji neke palestinske države i hoće li tu doći do rješavanja nekih problema. Ako Netanyahu ostane, bit će teško doći do rješenja, a do ozbiljne promjene može doći tek nekim dogovorom Likuda i opozicije. Ako se barem donekle riješi izraelsko-palestinsko pitanje to bi bio povijesni rezultat, zaključuje Trkanjec.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.