Neprijatelji neprijatelja na Bliskom istoku su poznati kao prijatelji - osim u slučaju Katara, koji je uspio natjerati svijet da stalno iznova nagađa i postavlja si pitanja tako što je sve svoje susjede učinio najvjernijim (ne)prijateljima.
Procjena istinske lojalnosti Katara dugo je bila salonska igra u toj nestabilnoj regiji, ali nakon 7. listopada, kada je izbio rat Izraela i Hamasa, za SAD, Europu i Izrael igra bi možda mogla biti gotova.
Pitanje za milijun dolara jest je li Doha, koja je Hamasov najveći financijski sponzor i pružila je utočište nekolicini Hamasovih milijardera koji tamo žive u luksuznim hotelima, nešto znala ili doista nije imala nikakvih saznanja o Hamasovim planovima za napad na Izrael, piše Politico.
Dok je velik dio javne rasprave oko 7. listopada fokusiran na potencijalnu upletenost Hamasovog saveznika Irana, pitanje što je Katar znao i kada je to znao jednako je goruće za zapadne čelnike koji su taj ultrabogati emirat tretirali kao partnera od povjerenja.
Talent Katra za igru na svim stranama omogućio je ovom malom kraljevstvu od 2,6 milijuna stanovnika u Perzijskom zaljevu da se nametne kao posrednik za posljednje utočište Zapada u regiji, što je uloga koju također igra u naporima da se isposluje oslobađanje talaca koje drži Hamas.
Tko ima korist?
U nizu izjava za Politico posljednjih tjedana, zapadni obavještajni dužnosnici, koji su govorili pod uvjetom anonimnosti zbog osjetljivosti ovog pitanja, rekli su da, iako nemaju čvrste dokaze, postoje naznake da je Katar možda znao više o 7. listopadu napad nego što je otkrio. "Još uvijek to istražujemo", rekao je jedan visoki obavještajni dužnosnik velike europske sile na pitanje vjeruje li njegova zemlja da je unaprijed Doha imala saznanja o napadu, dodajući da iako je bilo ‘dima‘, nisu vidjeli vatru.
No, kada je riječ o pitanju tko je imao koristi od napada 7. listopada, zapadni analitičari neizbježno usmjeravaju svoj pogled na Dohu. Primarna motivacija zbog koje bi Katar šutio ako je unaprijed znao za napad, kažu obavještajni dužnosnici, bio je njegov interes da budu prekinuti pregovori između Izraela i Saudijske Arabije - velikog regionalnog rivala Dohe - o normalizaciji odnosa.
Sporazum između dva najveća gospodarstva u regiji mogao je otvoriti vrata strateškoj suradnji u nizu područja, uključujući prirodni plin, koji je ‘krvotok‘ Katara. S obzirom na izravan pristup Izraela mediteranskom i europskom tržištu, svaka energetska suradnja sa Saudijskom Arabijom promijenila bi igru.
Takav bi dogovor, primjerice, mogao otvoriti put plinovodu koji bi se protezao od Indije do Izraela preko Saudijske Arabije u okviru ambicioznog projekta koji su predložile velike sile na summitu G20 u rujnu, poznat kao ekonomski koridor Indija-Bliski istok-Europa ili IMEC. Naime, jedne zemlje uočljivo nema među potpisnicama tog zapadnog gospodarskog koridora, u kojem je Izraelu dana središnja uloga - Katra.
"U interesu je Katra da postavi prepreke procesu normalizacije između Saudijske Arabije i Izraela", rekao je jedan od dužnosnika. "Svaka promjena ravnoteže snaga potkopala bi poziciju Katra kao glavnog diplomatskog igrača koji može srediti sve". Na koncu su posljedice 7. listopada doista dovele do prekida izraelsko-saudijskih pregovora, a gnjev zbog izraelskih bombardiranja Gaze u arapskom svijetu, uključujući i Saudijsku Arabiju, sugerira da se dijalog neće uskoro nastaviti.
Postali ovisni o njima, a da to nisu primijetili
Koristeći svoj geografski položaj i golemo bogatstvo, Katar je izgradio golemu i impresivnu mrežu velikih i utjecajnih partnera, koja se proteže od Washingtona do Moskve, od Berlina do Jeruzalema, pa čak i do Teherana.
Predviđanje katarske prilagodljive, fleksibilne vanjske politike u potpunosti je demonstrirano od 7. listopada jer je emirat pokazao nevjerojatnu lakoću u žongliranju svojih uloga pouzdanog mecene i prijatelja Hamasa, domaćina najveće američke vojne baze u regiji i ključnog partnera Izraela u sjeni. Katar je postao i sve važniji partner Europe, posebice Njemačke, koja se okrenula toj zemlji kao dobavljaču plina kako bi nadoknadila gubitak ruskog plina.
Tajna Katra u ‘hendlanju‘ ovih naizgled kontradiktornih uloga rezultat je čitavih desetljeća nastojanja da postane nezamjenjiv partner svim stranama bliskoistočne slagalice. To posebno vrijedi za SAD koji je, unatoč svojoj problematičnoj povijesti prihvaćanja autokratskih vođa u regiji, od iranskog šaha do iračkog diktatora Sadama Huseina, učinio od katarskog emira, šeika Tamima bin Hamada Al-Thanija, svojeg novog najboljeg prijatelja.
Prije dvije godine, američki predsjednik Joe Biden čak je odredio Katar kao "glavnog saveznika izvan NATO-a", koji se tako pridružio Australiji i Novom Zelandu na ekskluzivnom popisu od samo 18 zemalja. SAD su se prošle godine obratile Dohi da se obavi delikatan zadatak rješavanja kontroverznog transfera 6 milijardi dolara Iranu iz Južne Koreje u zamjenu za oslobađanje nekoliko američkih talaca koje drži Teheran.
No, najveći strateški uspjeh Katra je to što su njegovi čelnici uspjeli ključne međunarodne igrače učiniti ovisnima o sebi, a da oni to nisu ni primijetili, bilo kao posrednici, dobavljači energije, financijsko središte ili sve to odjednom. Ipak, pitanje je s kojim ciljem.
Jedinstvena uloga Katra učinila je taj emirat prirodnim izborom da djeluje kao posrednik u pregovorima o taocima između Hamasa i Izraela, za što je zemlja izmamila snažnu zahvalu SAD-a. "Duboko smo zahvalni... za neumoran rad koji ste poduzeli i koji se nastavlja, u pokušajima da se oslobodi preostale taoce", rekao je američki državni tajnik Antony Blinken katarskom premijeru šeiku Mohammedu bin Abdulrahmanu bin Jassimu al-Thaniju tijekom ovotjednog posjeta Dohi.
Financiranje Gaze i uloga Netanyahua
Unatoč javnoj pohvali, iza kulisa zapadni dužnosnici kažu da je Katar imao problema s odgovorima na ključna pitanja vezana uz 7. listopada. Jedan od razloga zašto zapadni obavještajni dužnosnici kažu da sumnjaju u tvrdnje Katara da nisu imali saznanja o napadu taj što državna sigurnosna agencija prati svaki potez čelnika Hamasa koji žive u toj zemlji, uključujući Ismaila Haniyeha, de facto vođu skupine. On i dalje uživa u luksuzu svog katarskog utočišta.
S druge, pak, strane, navodni organizatori napada 7. listopada, uključujući Yahya Sinwara, vođu Hamasa u Gazi, nisu u Katru, a povijest napetosti između Sinwara i Haniyeha ostavlja mogućnost da je vođa Gaze svoje sunarodnjake u Kataru držao u neznanju, kaže jedan od obavještajnih dužnosnika.
Pitanja o tome kakvu je ulogu, ako ikakvu, imao Katar 7. listopada, dodatno komplicira činjenica da je Izrael godinama poticao Dohu da podrži Gazu humanitarnom pomoći. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu dopustio je protok pomoći - uključujući i sanduke pune gotovine - čak i nakon što je dobio detaljne obavještajne podatke da Hamas planira napad, piše Politico.
Visoki izraelski obavještajni dužnosnici odbacili su ta upozorenja jer nisu vjerovali da Hamas ima sposobnosti izvesti tako ambiciozan napad. U međuvremenu, pomoć Katara - procijenjena na oko 2 milijarde dolara od 2007. godine - osigurala je da Hamas opstane kao politička snaga koja može održati Gazu u životu.
Otkako je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom 2007. godine, Katar je financirao izgradnju praktički svega, od džamija, preko cesta do domova, a također je osiguravao sredstva za gorivo za glavnu elektranu u Gazi i isplaćivao plaće državnim službenicima. Jedan od najupečatljivijih projekata Katra bio je Hamad City, kompleks s više od 2000 stanova u južnoj Gazi dovršen 2016. godine. Nazvan je po bivšem katarskom emiru, šeiku Hamadu bin Khalifi Al-Thaniju, koji je postavio kamen temeljac, a kompleks je uništen u izraelskom zračnom napadu u prosincu.
Izraelski dužnosnici dugo su sumnjali da Hamas koristi cement iz Katra, kao i novčana sredstva iz te zemlje za izgradnju razrađenog sustava tunela ispod Gaze, okosnice infrastrukture ove militantne skupine. Unatoč toj zabrinutosti, izraelsko vodstvo nije učinilo ništa da to zaustavi, a tome je bilo tako jer je financijski pojas koji je Doha bacala Gazi bio središnji dio Netanyahuove strategije podjele i pokoravanja Palestinaca. naime, poticanjem rivalstva između palestinskih vlasti na Zapadnoj obali i Hamasa u Gazi, Netanyahu je vjerovao da bi Izrael mogao staviti dvodržavno rješenje na stranu na neodređeno vrijeme.
Muslimansko bratstvo i vrijeme na strani Katra
Odanost Katara Hamasu proizlazi iz njihovog zajedničkog entuzijazma kada je u pitanju učenje Muslimanskog bratstva, sunitskog pokreta porijeklom iz Egipta, čiji pripadnici i zagovornici vjeruju da se politika treba temeljiti na konzervativnoj interpretaciji islama. Katar je dugogodišnji podržavatelj tog pokreta, koji izaziva bijes kod nekih katarskih susjeda koji smatraju Muslimansko bratstvo terorističkom organizacijom.
Godine 2017. skupina muslimanskih država predvođena Saudijskom Arabijom, u kojoj su bili Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirate i Bahrein, prekinula je diplomatske odnose s Katrom zbog, kako su tvrdili, njegove podrške terorizmu. Katar je odbacio sve optužbe, a iako je spor na kraju riješen, nepovjerenje je ostalo.
Katar ima 2,6 milijuna stanovnika, od kojih su samo 300.000 ljudi katarski državljani, što znači da je zemlja izložena vanjskim prijetnjama u opasnom susjedstvu. Krhka sigurnosna pozicija jedan je od razloga zašto je Doha nastojala igrati ulogu regionalnog posrednika, što je pomoglo da osigura stalnu potporu ključnih globalnih sila, među kojima su najvažnije SAD.
Ta je uloga očita u uključenosti Katra u pregovore o oslobađanju izraelskih talaca, od kojih mnogi imaju i putovnice SAD-a ili zemalja EU-a. Ipak, istovremeno neki zapadni dužnosnici postavljaju pitanje zašto taj emirat, s obzirom na svoj utjecaj na Hamas, nije bio uspješniji u posredovanju i oslobađanju većeg broja talaca. "Katarci bi mogli imati interes u dugim pregovorima jer to naglašava pozitivnu ulogu koju igraju", kaže jedan od obavještajnih dužnosnika. "Posve im je jasno da gotovo nitko neće kritizirati njihovu ulogu sve dok ih se smatra pozitivnim akterom po pitanju talaca".
U svakom slučaju, vrijeme je na strani Katra. S obzirom na osjetljivo stanje u regiji, SAD si ne mogu priuštiti da odbace svog "glavnog" saveznika, kakva god bila sudbina talaca. Budući da je uvoz ruskog plina u doglednoj budućnosti zabranjen za veći dio EU-a zbog rata u Ukrajini, Doha je također postala nezamjenjiv partner za Europu.
"Bilo je primamljivo produbiti odnose s Katrom i koristiti ga kao posrednika u regiji kako bismo se usredotočili na veće probleme" u svijetu, rekao je jedan od zapadnih dužnosnika o prihvaćanju Katra od strane Zapada. "No, sada je jasno da je ta veza bila samo neka vrsta utjehe". Ipak, iako su SAD, Europa i Izrael shvatili slabost svoje pozicije u odnosu na Dohu, nitko od njih ne traži novog neprijatelja u regiji u kojoj ionako ima malo pouzdanih prijatelja.
Katar je - očekivano - odbio zahtjev Politica za komentarom o ovoj temi.