Ona je 25 godina, 3 mjeseca i 14 dana čekala smrtnu kaznu pod optužbom da je naručila ubojstvo svoga četverogodišnjeg sina. Osuđena je na smrt 1991. na sudu u Arizoni, da bi savezni sud tek nedavno odbacio optužbe jer je utvrdio da je osuđena na najtežu kaznu na osnovi klimavih dokaza.
Četverogodišnjeg Christophera su 1989. otela dvojica muškaraca, odvela ga u pustinju Arizone i ubila s tri metka u zatiljak. “Izgubiti dijete je stravična tragedija i neopisiva patnja kakvu nijedan roditelj ne bi smio doživjeti”, rekla je Debra Milke kad ju je sud krajem ožujka oslobodio optužbe. Pune 22 godine u ćeliji je čekala izvršenje kazne. Jedino što se s tim može usporediti, ističe, jest biti krivo optužen za smrt svog djeteta.
Provela je 22 godine u samici od osam kvadrata čekajući izvršenje kazne. Dok su je dovodili u ženski zatvor, zatvorenice su lupale vratima i urlale: “Ubojica djeteta”, kaže Debra u ispovijesti Der Spiegelu. Zatvorenica 083533 dobila je ćeliju 265. “Najgora je bila buka. Moja je ćelija bila iznad krila sa suicidalnim zatvorenicama. One su stalno cvilile, sve te godine”, ispričala je Debra Milke ovih dana novinarima Der Spiegela. Rođena u Berlinu od majke Njemice i oca američkog vojnika, ostala je s ocem u SAD-u kad se par razveo. I prošla svoju američku noćnu moru.
Lažljivi policajac
Debra Milke osuđena je 18. siječnja 1991. na smrtnu kaznu kao naručiteljica ubojstva, no slučaj je pao kad se ispostavilo da je jedini svjedok koji je tereti nepouzdani i lažljivi policajac. On je tvrdio da mu je Debra sve priznala, iako za to nije imao nikakav dokaz. Naknadno se ispostavilo da je taj policajac i prije lagao pod zakletvom te fabricirao dokaze u drugim slučajevima. Tužiteljstvo je sve te diskreditirajuće informacije o svom ključnom svjedoku prešutjelo sudu, pa je nakon žalbi Debrinih odvjetnika viši sud odbacio optužbu.
“Nemam apsolutno ništa s okrutnim ubojstvom mog sina Christophera”, rekla je Debra kad je tek oslobođena, prije tri tjedna. Dodala je kako je bila uvjerena da će pred sudom dokazati da je nepravedno optužena. “Uvijek sam vjerovala da će taj dan doći, ali nisam mislila da će to biti za 25 godina, 3 mjeseca i 14 dana”, kaže 51-godišnjakinja.
Pravna bitka nije bila jednostavna. “Za to nam je trebalo 15 godina. Još sam u šoku što je sve gotovo i što je pravda došla na svoje”, rekao je za agenciju AP Debrin odvjetnik Michael Kimerer. Prvo je 2013. u San Franciscu puštena na slobodu uz jamčevinu jer je sud utvrdio da nema direktnog dokaza koji je tereti za zločin.
Federalni sud je utvrdio da je tužiteljstvo znalo da je policijski istražitelj Armando Saldate u Phoenixu poznat po kršenju pravila i nezakonitim pritiscima na svjedoke, ali je to zatajilo sucima. Zbog toga su izgubili slučaj.
Priprema za smrt
Sutkinja Rosa Mroz iz Phoenixa je 23. ožujka odbacila optužbu za ubojstvo nakon što je odbijena posljednja žalba tužiteljstva. Tužitelji su se žalili na odluku da Debra Milke bude puštena zbog teškog propusta tužiteljstva koje je zatajilo sumnjivu prošlost svog svjedoka. Viši sud u Arizoni odbacio je žalbu u kratkoj odluci bez dodatnog obrazloženja i poslao odluku Okružnom sudu Maricope. Samo 26 sekundi trebalo je da se pročita odluka višeg suda i da Debra postane slobodna.
Državni tužitelj u Arizoni kritizirao je oslobađanje optužene žene. “Ovo je crni dan za pravosuđe Arizone”, rekao je Bill Montgomery, tužitelj okruga Maricopa. Da je bilo po njihovu, smrtna kazna bila bi izvršena još 29. siječnja 1998., kako je prvo odredio sud.
U skladu s propisima, zatvorska uprava pripremala je Debru na smrtnu kaznu prema striktnoj proceduri. Svake večeri pretraživali su joj ćeliju kako bi bili sigurni da ne krije ništa što bi mogla upotrijebiti za suicid. “Zatim su mi doveli liječnika u bijeloj kuti. Vezao mi je rastezljivu gumu oko desnog ramena i stisnuo prste oko lakta. Pitala sam ga što radi.
3000 osuđenih na smrt
‘Provjeravam koliko su vam vene zdrave’, odgovorio je. Tad sam shvatila da misle ozbiljno”, opisala je Debra njemačkim novinarima. Kako se približava dan egzekucije, čovjek si postavlja sve više pitanja: električna stolica ili smrtonosna injekcija? Što će se dogoditi s mojim tijelom? Samo to je dovoljno da te prestravi do smrti, svjedoči danas Debra Milke.
Uspjela je to izbjeći. Prije manje od mjesec dana, 23. ožujka, postalo je jasno da Debra nije počinila užasan zločin, nego je američko pravosuđe to koje je izvršilo strašan zločin nad njom, piše njemački tjednik Der Spiegel u internet izdanju na engleskom jeziku, prenoseći ispovijest žene koja je provela život u samici zatvora u Perryvilleu kraj Phoenixa. Od 1973. se 151 američki osuđenik uspio osloboditi od smrtne kazne, prema podacima Informacijskog centra o smrtnim kaznama (Death Penalty Information Center). SAD ima najviše zatvorenika na svijetu, prenosi njemački tjednik. Oko 3000 ljudi u SAD-u čeka na smrtnu kaznu: na električnoj stolici, smrtonosnom injekcijom, vješanjem ili strijeljanjem.
Zaljubljena do ušiju
U Europi i velikom dijelu razvijenog svijeta smrtna kazna je odbačena. Debra Milke je samo jedna od žrtava labirinta američkog pravosudnog sustava. Što više znaš o njemu, to ga manje razumiješ, piše Spiegel.
Danas Debra Milke živi u Phoenixu, u kući svog prijatelja iz Berlina. Taj je Nijemac doznao za Debru i njezinu sudbinu pročitavši tekst u Der Spiegelu 1998. i otad ju je podržavao u borbi protiv apsurda američkog pravosuđa.
Debra je išla na koledž u Phoenixu, a mlađa sestra Sandy ostala je s ocem koji je radio kao čuvar u zatvoru u Florenceu blizu Phoenixa. U travnju 1983. upoznala je Marka Milkea, postavljača podova čiji su roditelji bili iz Hamburga. Zaljubila se do ušiju. Brzo je shvatila da Milke pije i puši travu, ali je vjerovala da će ga promijeniti. Vjenčali su se i 1985. rodio se Christopher. Tada je Mark prvi put završio u zatvoru jer ga je policija uhvatila da vozi pijan bez vozačke dozvole. Zatim mu je našla heroin i igle u torbi u garaži. Potom njega obeznanjenog u kupaonici, s iglom u nadlaktici. Posvađali su se i Mark je urlao na nju da nestane i povede svoje dijete. Gurnuo je Christophera kroz vrata van.
Nije znala kamo bi. Sjetila se susjeda Jima Styersa: živio je s dvogodišnjom kćeri i činio se prijateljskim. Nazvala ga je s benzinske pumpe i rekao joj je da može ostati u jednoj sobi njegove kuće. Styers je vijetnamski veteran i živio je od pomoći koju je dobivao od države. Proganjali su ga duhovi žena i djece koje je ubio u ratu, prenosi Der Spiegel.
Najbolji prijatelj
On je pazio Christophera dok je Debra tražila novi stan. Bilo joj je ugodno s njim.
Jedini je problem bio njegov najbolji prijatelj Roger Scott, pijanac niske inteligencije. Styers je 2. prosinca 1989. zamolio Debru da mu posudi bijelu Toyotu kako bi otišao do šoping-centra.
Dječak je želio ići s njim, a Debra je ostala kod kuće. Poslije ju je Styers nazvao. “Pitao me znam li gdje je Chris. Izgubio ga je. Počela sam urlati”, sjeća se Debra. Zvala je policiju. Potom su došli po nju: pronašli su tijelo dječaka u isušenom koritu rijeke u pustinji. Styers i Scott su također optuženi za ubojstvo.
Scott je tvrdio da je Styers ubio dječaka jer ga nije podnosio te zbog životnog osiguranja većeg od 5000 dolara. Rekao je da je on samo vozio auto. Kad je vodio istražitelje na mjesto zločina, promijenio je priču.
Rekao je da Styers nije planirao ubiti dječaka, ali ga je Debra unajmila da to učini. Styers je šutio. Nikad nije svjedočio protiv Debre, a Scott nikad nije ponovio svoje optužbe. Na sudu nije bilo svjedoka protiv nje. Pištolj je pronađen u zahodu Scottove kuće. Tužiteljstvo je ipak optužilo Debru jer joj je istražitelj izvukao riječi da nije htjela dopustiti da se njezin sin pretvori u svog oca i da je bolje od toga da se Bog pobrine za njega.Scott i Styers su osuđeni na smrt i još se trude dokazati da nisu krivi.
Na pitanje je li ljuta zbog godina koje su joj ukradene, Debra odgovara da ne želi protraćiti ostatak života u ljutnji. “Teže mi je zaboraviti. Vjerujem da je Roger ubio Chrisa. Samo onako, iz razloga zbog kojeg ljudi muče životinje. On je okrutna, bolesna osoba”, ispričala je Debra Milke.