Ashutosh Maharaj, jedan od najbogatijih spiritualnih vođa u Indiji, izazvao je ozbiljan problem koji, kako se čini, ipak nema izravnih dodirnih točaka s izborom novog premijera i njegovom najavljenom politikom kojom namjerava riješiti niz problema u toj zemlji. Prije svega iskorijeniti siromaštvo u zemlji u kojoj i dalje više od polovice stanovništva vrši sve vrste nužde na otvorenom, a nemaju ni pristup pitkoj vodi.
Sve to ne zabrinjava previše sljedbenike njegove sekte, poznate kao Divya Jyoti Jagarati Sahsthan, sa sjedištem u gradu Jalandharu, u saveznoj državi Punjab.
Djeluje kao smrt
Oni su se našli u ozbiljnom problemu nakon što je njihov spiritualni vođa, kojeg zovu Njegova Svetost Shri Ashutosh Maharaj Ji, koji je sektu osnovao 1983. godine, kako oni tumače, pao u stanje transcendentalnog blaženstva koje nazivaju samadhi, a u kojem postaje jedno sa svemirom, prenose mediji, te djeluje kao da je umro. To se dogodilo 29. siječnja ove godine, a sljedbenici njegove multinacionalne sekte - socijalno-kulturno-neprofitne organizacije, kako se ističe - na to nisu reagirali.
Jako voli hladnoću
No, budući da su 3. veljače oko 4 sata poslijepodne zamijetili da su se dogodile neke promjene na njegovoj koži - postala je sivom - odlučili su ga prebaciti u staklenu kutiju koja je zapravo neka vrst zamrzivača u kompleksu njegova hrama, gdje ga od tada čuvaju. I za to navode sljedeći razlog: Maharaj je proveo niz godina meditirajući na temperaturama ispod nule na Himalaji pa mu takvo okruženje odgovara, a u život će se vratiti kad to odluči i stoga je potrebno očuvati njegovo tijelo.
No, vlasti su se ipak zabrinule zbog takvog stanja pa su u veljači poslali skupinu liječnika koji su ga pregledali i na temelju nalaza - EKG nije pokazao nikakve otkucaje srca, nisu zamijetili da diše, a zjenice su mu fiksirane i raširene - zaključili kako je Njegova Svetost Maharaj klinički mrtav.
S njihovim su se zaključcima složili i sin i žena gurua koji tvrde da je umro od srčanog udara - sin čak spominje mogućnost ubojstva - ali sljedbenici za to ne žele ni čuti niti to žele priznati. Razlog za takav postupak je, kako se čini, ipak vrlo materijalan i daleko od spiritualnog - održavajući njegovo tijelo oni istodobno čuvaju kontrolu nad financijskim imperijem u kojem se samo vrijednost kompleksa u kojem se nalazi hram procjenjuje na oko 170 milijuna dolara.
Borba za novac
Naime, guru je, čini se, neočekivano skrenuo u stanje “transcendentalnog blaženstva” pa nikog od svojih sljedbenika nije imenovao nasljednikom koji bi upravljao tom pristojnom imovinom. Ako se, pak, zaključi da je mrtav, tada bi sav taj “neprofitni” novac išao u dobrotvornu zakladu. Pravna bitka se nastavlja.
Riječ stručnjaka: Kad točno nastupa smrt?
( piše dr. Jasna Stoić Brezar, anesteziologinja i koordinatorica za transplatacije)
U Hrvatskoj je prihvaćeno da se smrt utvrđuje po Sydneyjskoj deklaraciji iz 1968. godine, koju je prihvatila većina zemalja, a to znači da je čovjek mrtav kad se dokaže moždana smrt. Drugim riječima, kad je mrtav veliki i mali mozak.
Od tada je dokazivanje smrti čovjeka pomaknuto s kardiorespiratornog (ne diše i nema otkucaja srca) na moždano dokazivanje što se utvrđuje nizom kliničkih i parakliničkih testova. U kliničkom dokazivanju obavezno sudjeluje anesteziolog i još jedan liječnik, primjerice neurolog ili neurokirug. Također se rade testiranja uređajima poput sintigrafije mozga, evociranih potencijala, angiografije, encefalografije... Ako oba postupka pokažu da je mozak mrtav, proglašava se moždana smrt.
Pritom valja naglasiti da se u postupak dokazivanja moždane smrti ide tek kad je osobi sistemski tlak viši od 80, temperatura ne smije biti niža od 35 Celzijevih stupnjeva, ne smije biti u metaboličkom šoku i pod utjecajem lijekova za smirenje ili protiv bolova.
Osim toga, ta se procjena ne može raditi ako je primjerice pacijent u fazi meditacije koja usporava rad svih organa.
Što se pak tiče pothlađenosti, zasad nema tehnologije koja bi mogla održavati čovjeka na životu na vrlo niskim temperaturama.
Usporedbe radi, organi za transplantaciju čuvaju se na temperaturi od 4 Celzijeva stupnja. Bubreg najdulje može biti na toj temperaturi i ‘preživjeti’ 24 sata, srce 4, a jetra 8 sati.