Jedan od velikih britanskih talenata su rukom pisane poruke. Takozvane greeting cards, koje uključuju čestitke, pozivnice, poruke zahvale, podrške, sućuti, ljubavi i ohrabrenja, posvuda su.
Lanci specijalizirani za njihovu prodaju, poput Paperchasea i Cards Galorea, imaju ih na tisuće, tipično britansko kućanstvo barem nekoliko, a dostupni su i u svakom supermarketu. Obavezne su kao znak zahvalnosti domaćinima nakon večere ili zabave i za sve vrste velikih dana. Ni moj prijatelj Charlie, okorjeli cinik, ne bi se usudio na Valentinovo vratiti s posla bez čestitke za svoju Emmu. Ovu simpatičnu tradiciju rado sam usvojila pa u svojoj ladici za svaštarije imam kolekciju čestitki za razne prigode i malo je vjerojatno da bih joj pridala osobit značaj da ovih dana u sivilu računa gotovo svakodnevno ne iskaču pozivnice. Jer, što je božićna zabava ako joj ne prethodi pomno sastavljena pozivnica? Rachel nas poziva na božićni koktel u svoj chalet u Švicarskoj na papiru boje smaragda sa srebrnim slovima, Emma najavljuje večer hot toddyja - pića sastavljenog od vrućeg viskija, meda i limuna, u svome minijaturnom stanu, Michael, pak, poziva na tradicionalno okupljanje u svojoj vili u Kensingtonu.
Božićne zabave
Na božićni koktel pozivaju nas i butici u kojima smo kupovali, restorani u kojima smo večerali, čak i obližnji trg na kojem se održava kvartovsko okupljanje uz mini sajam za dobrotvorne svrhe. Pozivnice posložene na polici našeg kamina podsjećaju me na to da su samo u jednom tjednu u planu tri božićne zabave.
Privatni klub 5 Hertford Street bio je u osobito svečanom ruhu u utorak navečer kada je Keith za djelatnike i partnere svoje konzultantske kuće organizirao božićnu koktel večer. Zanimljiva mješavina zanimanja i životnih dobi, od kojih su neki bili pripadnici Keithove prošle, vojne karijere, a drugi ljudi iz svijeta biznisa, bila je utoliko zanimljiva što je nosila isključivo engleski predznak, što je rijetka pojava u multikulturalnom Londonu.
Najegzotičniji uzvanici bez sumnje su bili jedan Škot - i ja. Kako se godina bliži kraju, možda je i prirodno da se sumiraju njezina postignuća - kako drugačije objasniti da je jedina tema razgovora te večeri bila politika? Uobičajeni razgovorni kokteli, koji čine londonska okupljanja najzanimljivijima koje poznajem, sveli su se na jednolično ponavljanje brexitskih slogana. Netko bi katkad istaknuo da je prije referenduma bio za ostanak u EU, ali to je stvar prošlosti. Uvriježeni britanski DNK je ponosni povratak Otoku koji nikako da postane služben pa ga se priziva na božićnim zabavama Londona, valjda kako bi ga se prizvalo u stvarnost.
Sličnu ću tematsku večer doživjeti na božićnoj zabavi jednog zastupnika u parlamentu na dan kad je izglasana većina glasova parlamentaraca za pokretanje famoznog Članka 50. Britancima ne stoji ova nova brexitska arogancija kojom, čini mi se, prikrivaju strah od nepoznatog. Ne postoji način da izlazak iz EU učini najmanju štetu Londonu, rekao mi je te večeri jedan Graham, jer se nitko nikad ne bi usudio napustiti London. Zašto, pitam ga. “Pa, za početak, nitko drugi nema Lord’s Cricket Ground i Twickenham”, utvrdio je Graham, doista uvjeren da će stadioni za kriket i ragbi očuvati poziciju njegove domovine, bez obzira na jedan od najneizvjesnijih poteza u njezinoj modernoj povijesti.
Dodatni bonus
Kada se dugoočekivana zabava odvija u tjednu iznadprosječno visokih temperatura, to je dodatni bonus, razmišljala sam dok sam izlazila iz Ubera na zabavu svih zabava u haljini kratkih rukava i otvorenim cipelama, s pašminom nemarno prebačenom preko ramena, umjesto kaputa. Izlog auto showrooma Ferrari u Old Brompton Roadu jedna je od gradskih atrakcija. Desetak izloženih modela u izlogu nerijetko privlači lokalce i turiste. I sama imam fotografiju s gimnazijske ekskurzije na ovome mjestu ispred izloga Ferrarija. Pozivnica za božićni party autokuće HR Owen, zastupnika za marke Ferrari, Bentley i Rolls-Royce, jedna je od najtraženijih u gradu. Kao i prošlih godina, okupljeni uzvanici su lijepi i vidno zadovoljni što se nalaze među “svojima”, uglavnom kolekcionarima Ferrarija i nekoliko “vanjskih egzemplara”, poput mene. Piće večeri je šampanjac, a tema, kako i priliči, crtice iz svijeta vlasnika Ferrarija.
Umjesto posjetnice, svako upoznavanje uključuje osobnu povijest vlasništva Ferrarija, upoznavanja su spontana jer pozivnica na događanje jamči pripadnost željenom klubu. Pomno birana glazba upotpunila je elegantnu atmosferu večeri. Ustvari, sve bi bilo comme il faut da se točno u 21 sat zagušena svjetla nisu počela paliti. Očekujući spektakl, okrenula sam se prema improviziranoj pozornici smještenoj uz remek-djelo La Ferrari. Zbunilo me što ljudi posežu za svojim kaputima.
Zabava godine
Ova epizoda će me naučiti da je prava svrha pozivnice da ju se pozorno pročita. Osim očekivanog stila odjeće i ponude hrane i pića, ona navodi i vrijeme zabave, od 18.30 do 21 sat. Zabava godine nije se otezala do ponoći kao prijašnjih godina. Kada sam sjela u taksi u 21.10, pokušavala sam utvrditi kako spasiti večer odlaskom u kakav bar, sada kad je babysitterica bukirana do ponoći. Idući dan poslala sam pisanu poruku menadžeru Ferrarija kako bih zahvalila na pozivnici za zabavu godine. Kada sam ga poslije nekoliko dana srela, nisam odoljela te sam ga pitala za ranu satnicu zabave.
“Klima u zemlji je takva da moramo biti oprezni. Bez pretjerivanja. Šampanjac, i to je to. Prodaja od ljeta gotovo da stoji, grad je zadržao dah. Tko bi se usudio dati 200.000 funti ili milijun za auto kada ne zna što će nam politika donijeti u idućih nekoliko godina”, rekao je.
No, uvijek veseli Tom* (ime je promijenjeno) ne da se obeshrabriti kada je zabava u pitanju. Sa skupinom kolega ipak je nastavio večer u pubu s druge strane ceste, uz pivo i kobasice. Htio me pozvati da se pridružim, ali dok je ispraćivao uzvanike, već sam bila otišla.
“Zaista si trebala doći. Bilo bi ti zanimljivo. Cijelu smo večer pričali o politici”, dodao je. I tako će božićne zabave 2016., umjesto po pozivnicama i svečanim modnim dodacima, ostati u sjećanju po političkim debatama, u okruženju zlaćanih ukrasa i pjevnih melodija.