Ahmet Aşir nikada neće zaboraviti ljeto 1974. godine. 14. kolovoza bio je u Gazimağusi, potpuno nesvjestan da se desetak kilometara dalje njegov život zauvijek, nepovratno mijenja i da će upravo on, tada tek 18-godišnjak, o onome što ‘propušta’ u poznijoj dobi napisati knjigu.
Njegov boravak u gradu - danas, u reklamama, ‘enigmatičnoj mediteranskoj luci’, nekad mjestu gdje su se francuski križari krunili za jeruzalemske kraljeve - jedini je razlog zašto je Ahmet živ. Ostalih 40 članova njegove obitelji, uključujući braću nije. Svi su skončali tog kobnog dana u Murataği. I fotografije njegove majke danas vise na zidu bivše škole, sada muzeja, uz slike ostalih koji su ubijeni tog ljeta. Slika je na zidu, a kosti u obližnjim masovnim grobnicama. Mladi i stari tamo su bili bačeni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....