Ni najvjerniji saveznik sirijskog režima više ne vjeruje u njegov opstanak. - Nažalost, više ne možemo isključiti mogućnost pobjede sirijske opozicije. Snage Bašara al-Asada gube kontrolu nad zemljom i teritorij na kojemu imaju prevlast. Moramo razmišljati o povlačenju naših državljana - izjavio je jučer Mihail Bogdanov, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova.
Rusija je, uz Kinu i Iran, glavni sirijski oslonac na međunarodnoj sceni i dosad je uspješno blokirala većinu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koje su pokušavale osuditi sirijsku vladu. Osim toga, Rusi i dalje drže stacionirane snage u vojnoj luci Tartus. Prethodni dan su američki predsjednik Barack Obama i zemlje okupljene u skupini “Prijatelji Sirije”, čiji je član i Hrvatska, priznali opoziciju kao jedinog legitimnog predstavnika Sirije.
Tone novca za vojsku
Nedavno je objavljeno kako je Rusija Bašaru al-Asadu poslala više od 200 tona novčanica sirijske funte koja se prije uvođenja sankcija EU tiskala u Austriji.
Nedostatak novčanica u izoliranoj zemlji onemogućio je isplatu plaća najvažnijem Bašarovu osloncu - vojsci. Prisiljena na stalno uzmicanje, vojska je prekjučer pobunjenike počela napadati i SCUD-ovima, raketama kratkog dometa projektiranim još u bivšem SSSR-u. Najmanje šest takvih raketa ispaljeno je na vojnu bazu u blizini Alepa koju su zauzeli pobunjenici. Neki analitičari smatraju to dokazom kako su pobunjenici postali prevelika prijetnja sirijskim zrakoplovima. S druge strane, to bi mogla biti i najava očajničkog korištenja bojnih otrova. Naime, te rakete mogu nositi bojeve glave s kemijskim oružjem.
Nakon što je i Rusija zaključila kako je opstanak aktualnog režima upitan, Bašar al-Asad ostao je usamljen. Još prošli tjedan objavljeno je kako je poslao jednog od zamjenika svog ministra vanjskih poslova na turneju da mu pronađe prikladnu zemlju u kojoj bi dobio azil.
Među mogućim odredištima spomenuti su Bašarov vjerni saveznik Iran te zemlje Južne Amerike, posebice Venezuela. Većina njegove obitelji, uključujući i suprugu Asmu al-Asad, još je u Damasku. Prema analizama, dva su načina kako Asad može napustiti Siriju. Ako ne uspije zrakoplovom odletjeti iz Damaska, može se kopnenim putem dokopati Libanona i iskoristiti, primjerice, zračnu luku u Bejrutu za bijeg.
Kakav je Asadov trenutačni položaj, može se samo nagađati. Sigurno je samo da pogled iz njegove predsjedničke palače na brdu Kasion ponad najstarijeg kontinuirano naseljenog grada na svijetu, kako se Damask ponosno reklamirao donedavnim turistima, ne izgleda obećavajuće. Iz predgrađa sukljaju stupovi dima i čuju se odjeci granata. Prema tvrdnjama nekih, on je zarobljenik u vlastitoj palači: više ne donosi odluke, a istodobno ne može napustiti grad s obitelji.
Bijeg u očevo selo
Mogao bi poginuti u borbi, mogao bi biti uhvaćen, osuđen i pogubljen. Mogao bi biti istjeran u vojnom puču - ako generali ili šefovi službi sigurnosti odluče na taj način spasiti sebe, a egzil bi mu mogli onemogućiti upravo oni koji su mu trenutačno najbliži. Naime, bježati bi mogao samo ako povede suradnike koji su mu ostali vjerni do kraja i članove njihovih obitelji.
Asad, zubar po struci, koji je došao na vlast 2000. nakon što mu je stariji brat poginuo u automobilskoj nesreći, naslijedio je predsjedničko mjesto od oca Hafeza. Njegova obitelj, koja je na vlasti 40 godina, dolazi iz sela Kardaha, smještenog u blizini obalnog grada Latakije. Mnogi predviđaju da bi se, baš kao što su to učinili irački diktator Sadam Husein i libijski pukovnik Moamar Gadafi na svom kraju, i Asad mogao povući u rodno mjesto ako izgubi Damask.
Alavitska zaštita
Jedna od alternativa koju analitičari spominju jest bijeg u planinsko područje uz Mediteran, predio koji se prostire na stotinjak kilometara - od granice s Turskom do lučkoga grada Tartusa. No, ne stoji teorija da bi Asad mogao pokušati ponovno uspostaviti posebnu alavitsku državicu koja je tamo postojala između dva svjetska rata. Niti jedna postasadovska vlada ne bi dopustila gubitak mediteranske obale.
No, indikacije da bi se Asad mogao povući baš na to područje u slučaju pada Damaska postoje. Analitičari ističu kako su toliki napori vlasti da zadrže kontrolu nad Homsom i selima uz autocestu koja vodi od Damaska do obale pokazatelji da žele zadržati otvorenom rutu za bijeg. Istina je i kako su mnogi alaviti - a u zemlji ih ima 2,6 milijuna, odnosno 12 posto stanovništva - već pobjegli u taj dio zemlje.
Posljednja je opcija ostanak u palači do kraja, čime bi ispunio svoje nedavno obećanje da će živjeti i umrijeti u Siriji.