- Kad sam bio mali, posvojili su me. Rastao sam ne sjećajući se ničega o mojoj pravoj obitelji i nesvjestan da imam sestru Betsy. Puno godina kasnije, krenuo sam u potragu za svojom biološkom obitelji, no Betsy nisam našao - već je bila mrtva. Ovo je priča kako sam se ponovno susreo s njom, i to u raju - započinje svoju priču neurokirurg Eben Alexander.
- Prije nego nastavim, želim napomenuti da sam znanstvenik, koji je život proveo učeći o funkcioniranju mozga - kazao je Eben koji je krenuo stopama svog posvojitelja neurokirurga i završio studij na Sveučilištu Harvard.
- Iako sam odgojen kao kršćanin, bio sam skeptičan kada su mi roditelji opisivali svoja duhovna iskustva. Moje znanje o mozgu uvjerilo me da ne postoje izvantjelesna iskustva, susreti s anđelima i slične halucinacije, koje su neki ljudi doživljavali kada je njihov mozak pretrpio određenu vrstu traume - objašnjava Alexander koji je prije šest godina sam dobio priliku da se osobno uvjeri kako je bio u krivu.
- Jednog jutra sam se probudio s jakom glavoboljom. Nakon samo nekoliko sati, pao sam u komu: moj neokorteks, dio mozga koji je sjedište svih naših misli, prestao je funkcionirati - priča Eben Alexander koji je odmah pohitao u opću bolnicu Lynchburg u Virginiji u kojoj je trenutno radio.
Doktori su ustanovili da je Alexander obolio od rijetkog oblika meningitisa - rijedak soj Escerichie coli bio je u mojoj spinalnoj tekućini i jeo moj mozak poput kiseline. Nisu mi davali velike šanse za preživljavanje. Bio sam u dubokoj komi, vegetativnom stanju, a moj mozak nije pokazivao znakove aktivnosti. No, 'moje unutarnje ja' je još postojalo, protivno svim zakonima znanosti - kazao je.
Sedam dana ležao je u dubokoj komi, u kojoj je, kako kaže, njegova podsvijest doživjela putovanje izvan fizičkog svijeta i nešto što je dotad smatrao kao nemoguće.
Postoje medicinska izvješća o svakoj minuti koju sam proveo u komi, i nijedno ne pokazuje aktivnost mozga. Drugim riječima, to moje putovanje, što se neurologije tiče, nije se odvijalo unutar moje glave. Mnogi znanstvenici imaju problema s ovom mojom izjavom jer moje iskustvo podcjenjuje njihov sustav vjerovanja. No mjesto gdje su me prihvatili bila je crkva, gdje se moja priča poklapala s ljudskim očekivanjima.
Nakon osljepljujuće glavobolje, kad sam pao u komu, postupno sam postajao svjestan da se nalazim u iskonskom stanju, osjećao sam se kao crv zakopan pod zemljom. No, nije to bila obična zemlja, jer svuda oko sebe sam osjetio, a ponekad i čuo i vidio ostale entitete. Dijelom je bilo strašno, a dijelom ugodno i poznato: osjećao sam se kao da oduvijek ovdje pripadam. Pitao sam se 'je li ovo pakao?', no nije mi se tako činilo - ovo je bilo potpuno pasivno iskustvo.
Zaboravio sam kako je biti čovjek - no znatiželja u meni je još uvijek postojala. Pitao sam pitanja, no odgovora nije bilo. Nakon dugo vremena, nekakva svjetlost se polako spustila odozgo bacajući čudesne zrake živog srebra i zlata.
Stvaralo je prekrasnu glazbu i potom se otvorilo kao rascjep u koji sam ušao - na krilima leptira kroz zelene doline gdje su vodopadi tekli u kristalne bazene napustio sam ovaj svemir... sve je izgledalo kao neopisivo veliko i tamno, iako sam bio svjestan topline, koja je očito bila Bog. Bilo je vrlo jasno da je ljubav veliki dio toga. Ovaj svijet bio je potpuno živ. Dobro znam koliko moji opisi ludo zvuče i suosjećam sa svakim tko ih ne može prihvatiti. Kao i mnogo stvari u životu, zvuči prilično daleko dok sam nešto ne iskusiš - kazao je pa nastavio opisivati svoje iskustvo u raju:
- Bilo je tu i drveća, životinja, ljudi, rijeka... U raju sve izgleda puno stvarnije, puno intenzivnije i ništa nije otuđeno i nepovezano. U raju ništa nije izdvojeno od većine, ne postoje drugi i nepoznati. Sve je spojeno u savršeni sistem - opisao je i kazao kako je tijekom svog putovanja imao vodiča - prelijepu mladu ženu koja ga je cijelim putem pratila.
- Odmah mi je dala do znanja da sam bezuvjetno voljen i da se ne trebam bojati - kazao je i pritom otkrio da je nakon četiri mjeseca, nakon što se probudio iz kome te oporavio i povratio sva svoja sjećanja, otkrio da je to bila njegova sestra Betsy - njezinu fotografiju dobio je putem e-maila, od rođaka kod kojeg se prethodno raspitivao o svojoj biološkoj obitelji.
- Bio sam šokiran. Ta fotografija bila je posljednji dokaz i potvrda realnosti mog iskustva. Iako sam se vratio svom životu, potpuno sam nova osoba. Osjećam se kao da sam se ponovno rodio - zaključio je Alexander.