- Prigovor roditelja Ivana F., nezadovoljnog rezultatom upisa djece u Dječji vrtić Gajnice u pedagoškoj godini 2023./2024., odbija se kao neosnovan i potvrđuju se rezultati upisa. Odluka ravnateljice je konačna - stoji u hladnoj odbijenici koju je prošli tjedan dobila peteročlana obitelj čiji najmlađi članovi, četverogodišnji blizanci, imaju poteškoće u razvoju.
Blizanci su na upisima prikupili gotovo rekordnih 66 bodova, ali zbog teškoća u jezično-govornom razvoju nisu primljeni u vrtićku skupinu. Najviše bodova, njih 50, donijelo im je to što imaju napunjene četiri godine, 5 bodova dobili su za to što dolaze iz obitelji s troje djece, dodatnih 5 zbog teškoća u razvoju, a jednako toliko vrednovano je i to što roditelji za njih primaju doplatak. Posljednji, šezdeset i šesti bod donijelo im je prebivalište u gradu Zagrebu.
- Bili smo sigurni da će dobiti vrtić prema svim kriterijima ocjenjivanja. Supruga je ranije koristila mjeru roditelj odgojitelj te je planirala krenuti tražiti posao čim nam klinci krenu u vrtić. Nas petero živjet će od jedne plaće, djecu treba obući, nahraniti, platiti dodatne aktivnosti... Sigurno će nam roditelji uskočiti u pomoć, ali grozno je tražiti roditelje novac s 40 godina - govori nam otac Ivan.
Odlukom Visokog upravnog suda od 1. travnja naknada majkama odgajateljicama snizila se na iznos minimalne hrvatske plaće, a od 1. srpnja smanjila se za dodatnih 50 posto pa sad iznosi 276,50 eura. S tim iznosom i dodatnim terapijama za dječake koje samostalno financiraju obitelj će teško voditi pristojan život.
Prema Državnom pedagoškom standardu u odgojno-obrazovnu skupinu može se uključiti, i to na temelju mišljenja stručnih suradnika dječjeg vrtića, samo jedno dijete s lakšim teškoćama i tad se broj djece u skupini smanjuje za dvoje djece. Da ne razdvajaju braću i ne stvaraju im dodatni stres, roditelji su ih htjeli upisati u senzornu grupu koju bi mogli pohađati zajedno.
Predali su zahtjev u centralni vrtić u Gajnicama gdje pripadaju prema mjestu stanovanja i u kojemu postoji senzorna grupa. Ubrzo su pozvani na razgovor i stručnu procjenu te je ustanovljeno da se djeci, kako svjedoči otac, preporučuje uključivanje u kolektiv. Savjetovali su im da djeca krenu u vrtić na tri sata dnevno od ponedjeljka do petka, a nakon tri mjeseca ponovno bi napravili procjenu o eventualnom povećanju vremena u kolektivu.
- Bili smo spremni pristati i na tri sata dnevno koja je preporučila vrtićka radna skupina jer supruga svakako želi početi raditi i zbog financija i radi mentalne higijene. Nije laka odluka odustati od karijere i posvetiti se svaki dan samo i isključivo djeci - kaže Ivan.
Nakon što je ostala trudna tadašnji poslodavac majci blizanaca nije produljio ugovor o radu. Zbog komplikacija u trudnoći dječaci su ranije rođeni što je vjerojatno i uzrok njihovih poteškoća, a kad su napunili godinu dana, roditelji su primijetili da imaju određene poteškoće i da ne govore. Gotovo istovremeno počela je pandemija pa su s pretragama krenuli privatno jer su sve pretrage u državnim ustanovama stavljene na čekanje.
Obilazili su logopedske ustanove, radne terapeute, ustanove za senzoriku i neurofeedback, a s godinu i pol dana napravili su ADOS test čiji je nalaz ukazivao na visoki rizik od uvrštavanja u spektar autizma. S obzirom na to da imaju još jedno starije dijete, iskoristili su mjeru majke odgajateljice čija su sredstva trošili na vježbe i odlaske na terapije.
Prema prvim nalazima blizanci su uključeni u radnu terapiju i senzorne vježbe te su s dvije i pol godine krenuli logopedu. U travnju ove godine u Klaićevoj su napravili kompletnu stručnu procjenu, a nalazi su pokazali da ipak ne spadaju u spektar autizma nego imaju teškoće u jezično-govornom razvoju i komunikaciji. I ovi su stručnjaci dali istu preporuku: uključivanje djece u redovan vrtićki kolektiv gdje postoje dodatne razvojne skupine s naglaskom na senzornu grupu.
- Da supruga nije ostala s blizancima kod kuće, pitanje je bismo li postigli ikakav napredak. Preko Centra za rehabilitaciju imamo pravo na dva dolaska radnog terapeuta tjedno, a djecu smo prije godinu dana dodatno uključili na judo i plivanje zbog psihomotoričkog razvoja prema preporuci psihijatra, što sami financiramo - tvrdi otac.
Objašnjava da sportove pohađaju s djecom normalnog razvoja; potpuno su samostalni - jedu, piju, igraju se, sami se oblače i idu na WC, a nedavno su krenuli voziti bicikle bez pomoćnih kotača. Jedino što su htjeli pružiti svojoj djeci jest socijalizacija s drugom djecom svoje dobi, kako bi spremno dočekali školski sustav za dvije godine.
20. lipnja objavljeni su rezultati upisa na stranicama vrtića prema kojima dječaci nisu primljeni, roditelji tad pišu žalbu i traže sastanak s ravnateljicom, kao i uvid u rezultate bodovanja stručnog povjerenstva. S ravnateljicom Ivom Mondecar nisu se uspjeli sastati, a na pitanje zašto djeca s više bodova nisu ostvarila pravo upisa nisu dobili konkretan odgovor.
U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju te pravilnicima o upisu djece dječjih vrtića stoji da se upis djece s teškoćama provodi neovisno o ostvarenom broju upisnih bodova, sukladno procjeni i mišljenju stručnog povjerenstva vrtića. Pored bodovanja, bitno je da se djetetu pruži odgovarajuća skrb u skladu sa Zakonom i Državnim pedagoškim standardom zbog čega se provode dodatni razgovori s roditeljima i djecom.
Ubrzo im je stigao odgovor na žalbu u kojemu stoji da prema planu upisa djece rane i predškolske dobi ove godine nije planiran upis djece s teškoćama u razvoju. No na sastanku s komisijom nitko ih nije upozorio da nema mjesta za djecu s teškoćama, upozorava otac. Da su znali da je takva situacija, kaže, odmah bi počeli tražiti alternativno rješenje.
- Pokušavam stupiti u kontakt s Uredom za predškolsko obrazovanje, Agencijom za odgoj i obrazovanje, MZO-om, Europskom komisijom za demokraciju i demografiju, a obratio sam se i odvjetniku da istražim mogućnosti naknadnog prava za upis djece u vrtić. Razgovarao sam i pravobraniteljicom za djecu koja mi je savjetovala da vidimo mogu li se djeca uključiti u neke od redovnih grupa, no nisam uspio stupiti u kontakt s ravnateljicom da provjerim je li to moguće, kaže Ivan.
O ovom slučaju poslali smo upit Gradu Zagrebu koji je osnivač Dječjeg vrtića Gajnice.
- Sukladno Zakonu i Državnom pedagoškom standardu, u pojedinu skupinu može se uključiti samo jedno dijete s lakšim ili težim teškoćama te se u postojeće skupine redovitog programa, u koji su već uključena djeca s teškoćama, ne može upisati još jedno dijete s teškoćama - odgovorili su nam.
Dodali su da je od 376 zahtjeva djece s teškoćama inicijalno upis odobren za njih tri četvrtine, odnosno oko 280 djece. Istaknuli su da je u tijeku obrada zaprimljenih prigovora te da će dječji vrtići međusobnom koordinacijom uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade nastojati osigurati mjesto u vrtiću što je moguće većem broju djece s teškoćama.
Zanimljivo je da je upravo ovaj zagrebački vrtić 2013. godine bio nositelj EU projekta pod nazivom "Mreža rane podrške za bolju integraciju djece s teškoćama u redoviti obrazovni sustav" čiji je cilj bio upravo uključivanje djece s teškoćama u redoviti obrazovni sustav. Nažalost, četverogodišnje blizance nisu uspjeli uključiti u svoj sustav unatoč neopisivim naporima roditelja i preporukama stručnjaka.