Joso Špehar u Americi je zaradio mirovinu, a onda se vratio u rodno Saborsko, siromašno selo na sjeveru Like čiji se se stanovnici, iako su naslonjeni na Plitvička jezera, nemaju na čemu obogatiti. Živio je uglavnom mirnim životom, uz pokoju čašicu više. Bio je sretan što je došao među svoje. Darko (30) i Mate (28) Špehar su mu nećaci, djeca njegova bratića Ante.
Ne praštaju dugove
Ponekad bi od njih naručio da mu uhvate puha, plaćao bi za životinju 100 kuna, ako je deblja i 150. Braća Špehar ne praštaju dugove, a Joso im je ostao dužan - za dva puha. S prijateljem Ivanom Keslerom upali su mu u kući, prebili ga i okrali. Bilo je to 2006. U međuvremenu, Joso je preminuo od staračkih bolesti, a braća Špehar još uvijek za to nisu odslužila kaznu. Sudac Županijskog suda u Karlovcu Ante Ujević osudio ih je 2007. na po tri godine i osam mjeseci zatvora zbog brutalnog razbojništva, ali je Vrhovni sud odlučio da se nije radilo o razbojništvu, već o teškoj krađi, te je predmet vraćen u Karlovac. Sudac Ujević ovih dana ih je osudio i drugi put, sada na gotovo četiri puta manje kazne. Presuda opet mora proći drugi stupanj, bit će potvrđena ili opet odbačena za možda dvije godine. Špeharima to zapravo i ne igra neku ulogu jer su po zatvorima zbog drugih kaznenih djela, Darko je trenutno u Glini.
No, čak i kad Špehari nisu u Saborskom, mještani spavaju s jednom okom otvorenim, jer oni imaju još dva brata, Mileta (32) i Stjepana (25), a kriminalu su se odali, kao i braća, u djetinjstvu. Ovo je zapravo priča o četvorici braće koji su možda najmanje krivi što su danas takvi kakvi jesu, jer su svi prošli pakao s nasilnim ocem alkoholičarom. Sve su ih zapravo odgajale odgojne ustanove iz cijele Hrvatske, i u tome nisu polučile pretjerani uspjeh. Postoji i peti brat, najstariji od “braće Dalton”, Ivan Lipovšek (33), koji je rođen kao Ivica Špehar, ali ga je u ranoj dobi posvojila tetka. On jedini nije ogrezao o kriminal, sada živi u Sloveniji.
Koliko su Špehari brutalni, najbolje je osjetio njihov rođak Joso. Policajcima u Ogulinu detaljno je ispričao kakav je pakao proživio tog popodneva, 24. svibnja 2006. godine. Tada je imao 68 godina.
- Nakon ručka sam legao i zaspao u blagovaonici, a ulazna vrata nisam zaključao. Odjednom sam osjetio snažan udarac po glavi od kojeg sam pao na pod. Iznad mene stajao je Darko Špehar koji je u ruci držao željeznu šipku od 40 cm, pokraj njega je stajao njegov brat Mate i Ivica Kesler. Sva trojica izudarala su me na podu po cijelom tijelu rukama, nogama i šipkama. Tražili su novac. Potrgali su mi patent na lijevom džepu trenirke odakle su uzeli 3000 kuna. Potom su me podigli s poda i posjeli na stolicu i opet počeli tući šipkama po nogama tražeći još novca. Rekao sam im da nemam, nakon čega je uslijedio udarac šakom u glavu. Tražili su da potpišem da sam dužan 400 kuna, ja sam nešto i potpisao. Darko mi je potom papirnatu vrećicu od brašna stavio na glavu, a Mate je uzeo sjekiru i zaprijetio da će mi odsjeći glavu ako im ne predam novac, a glavu su mi tada naslonili na stol. Opet su me tukli. Onda su me posjeli, iz vitrine su uzeli bocu Chivas Regala, a s tavana šunku, i pogostili se. Ponestalo im je cigareta, pa je jedan otišao u gostionu tražiti cigarete na veresiju na moje ime, ali nisu mu dali. Rekao sam da me puste, da ću im ih ja kupiti, pa sam otišao. Platio sam dva Walter Wolfa novcem koji mi je bio skriven u čarapi. Nakon izlaska zaustavio sam jedan automobil koji me odvezao do prijatelja Martina Špehara. Dok sam prolazio pokraj kuće, vidio sam ovu trojicu i predao im cigarete. Martin je pozvao policiju - pričao je istražiteljima Joso Špehar.
Braća Špehar sada su imala novac za alkohol, pa su pila. Kad im je ponestalo, Mate je krenuo u kafić po još. Presrela ga je policija i sve ih uhitila. Imali su spremnu obranu. Rekli su da im je Joso naručio puhove koje su mu isporučili, a on im nije dao novac te ih je napao sjekirom.
Tri slomljena rebra
- Odlučili smo nakon par dana otići k njemu. Joso je počeo vikati i govoriti da nam je prije dva tjedna dao kauč i televizor i da je to za puhove. Otišli smo doma, natovarili na traktor kauč i televizor i dovezli mu natrag, tražeći novac. On nam je opsovao mater i krenuo na nas sjekirom. Uspjeli smo pobjeći, a došli smo drugi dan, nadajući se da će biti trezniji. Za svaki slučaj smo uzeli neke šipkice. On je otvorio vrata i lijepo nas primio, ispričao se što je dan prije galamio, rekao je da je bio pijan i nadrogiran od tableta, još nas je i počastio šunkom, samo se u jednom trenutku spotaknuo i leđima nezgodno pao na neke gajbe. U jednom trenutku je nestalo cigareta, pa nam ih je on otišao kupiti - ispričao je policajcima Darko Špehar, pitajući se što mu je bilo da ih u konačnici prijavi policiji.
Policijski istražitelji susreli su se s dvije oprečne priče, no dvije su ključne stvari išle u prilog verziji Jose Špehara. Njegove ozljede, tri slomljena rebra pričala su koliko je istrpio batina. Druga ključna stvar je pomalo bizarna, a sastoji se od videomaterijala koji su snimili mladi kriminalci. Policija je u računalu Darka i Mate Špehara pronašla baš sve dokaze, a oni kao da su se trudili policiji olakšati posao. U fajlu koji su nazvali “Razbojništvo” pronađene su tri videosnimke. Prva datoteka nosi ime “Igra 009”, a snimljena je uoči razbojništva. Na njoj se vidi kako razgovaraju, dogovaraju se i prijete Josi Špeharu. Druga nosi ime “Punisher” i traje 27,16 minuta.
(...)