Nicolas Sarkozy polako postaje francuska prošlost. Od jedne od najutjecajnih političkih figura europske političke scene, postaje marginalna ličnost upletena u brojne korupcijske afere i nelegalno financiranje kampanja. Predsjedničke izbore na kojima je izgubio protiv socijalista Françoisa Hollandea doživio je kao svoj najveći životni poraz, potpuno se povukao iz političkog i javnog života, te je postao najomraženiji predsjednik novije francuske povijesti i prvi koji nije reizabran u drugom mandatu.
Samo dva tjedna nakon što mu je istekao predsjednički imunitet policija je upala u vilu u 16. pariškom arondismanu, u kojoj živi sa suprugom Carlom i kćerkicom, ali i u poslovne i odvjetničke prostore. Sve kako bi pronašli i najmanji dokaz o primanju gotovinskog novca od vremešne bogate nasljednice L’Oreala Lilliane Bettencourt, a kojim je Sarkozyju navodno financirao predsjedničku kampanju 2007. Samo dan ranije Sarkozy je s obitelji otputovao u Kanadu, a upad policije ražestio ga je.
Preko prijatelja je poručio kako je znao da dolaze po njega, ali i da ništa neće pronaći. I navodno ništa nije pronađeno, no to je samo početak raspletavanja upletenosti u brojne afere u kojima se prošlih godina dok ga je, od policijskog progona štitio predsjednički imunitet, spominjalo ime bivšega šefa države.
Osim na pitanja o aferi Bettencourt, Sarkozy će pred sudom vrlo brzo morati odgovarati i o upletenosti u aferu Karachi, u kojoj su članovi bivše Sarkozyjeve Vlade bili optuženi za korupciju u vezi s prodajom podmornica Pakistanu, ali i ilegalno financiranje kampanje od bivšeg režima libijskog vođe Moamara Gadafija koji je navodno financirao Sarkozyjevu izbornu kampanju 2007. sa 50 milijuna eura.
Drugačiji od drugih
S obzirom na uključenost njegova imena u brojne afere, jasno je da Sarkozyjeva popularnost nije opala preko noći. Njegov je nasljednik Hollande izbore dobio ne zato što je bio toliko bolji kandidat, nego jednostavno zato što je Francuzima dojadilo Sarkozyjevo dodvoravanje eliti, bogatašima, ali i njegov bahati i ponekad agresivni stil vođenja države.
A samo pet godina unazad Sarkozy je imao odlične šanse i veliku potporu javnosti. Mnogi su u početku bili fascinirani stilom Chiracova nasljednika budući da se on razlikovao od svega dotad viđenog u uglađenom visokom francuskom društvu - bavio se sportom, džogirao, dolazio u kratkim hlačama, odijevao se manje formalno.
Svojom strastvenom predizbornom kampanjom 2007. privukao je mlade birače i radnike obećajući im da će im omogućiti da rade i zarade. No kada je došao na vlast, zaboravio je one koji su ga na vlast doveli. Radnici su vrlo brzo ostali razočarani, nije smanjena nezaposlenost, nije povećana kupovna moć, pa iako je obećao da će se boriti protiv nejednakosti, priklonio se najbogatijima kojima je darovao fiskalne povlastice.
Dok je 2007. trajala potpuna euforija zbog dolaska novog predsjednika na vlast, tisuće su ga oduševljenih Francuza u izbornoj noći čekale na trgu Concorde, no on se satima sa bogatim prijateljima zabavljao u pristižnom pariškom restoranu. I tu nije stao, nastavio se zabavljati na skupim jahtama novostečenih prijatelja, često putovati i raskošno živjeti. S dolaskom na vlast najprije si je povećao plaću na 20.000 eura.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA