Zagrebački neboderi

5 visokih komada: gradske ljepotice koje kreiraju obrise grada

Zagreb, Donji Grad, 140111.
Panorama Zagreba sa Gornjeg Grada.
Na slici sa lijeva na desno se vidi Zgrada Zagrepcanke, T-Comova zgrada, Cibonin Toranj i Hotel Westin.
Foto: Zvonimir Barisin / CROPIX
CROPIX

 

Priču o neboderima u Zagrebu mirno bismo mogli nasloviti po egzistencijalnoj humornoj drami iz 1976. - sigurno već slutite kojoj - "Ružni, prljavi, zli". Prve dvije riječi nije potrebno objašnjavati; recimo samo da su epitet "zlih" mogla nositi najmanje dva od pet najvažnijih nebodera u gradu, budući da su opasnim, teškim predmetima sustavno gađali prolaznike. Zbog padajućih dijelova mramora ili pak drvenih dijelova fasade, i Zagrepčanka i Šareni Vitić godinama su predstavljali hazard za svoje posjetitelje i stanovnike. Ružni, prljavi i zli ili ne, ovo su ipak naši najljepši, najznačajniji, najdraži neboderi u glavnome gradu.

Neboder

Kada se neka zgrada zove Neboder, odmah znamo da je bila prvi u svome gradu, ako ne i državi. Neboder s velikim N u Zagrebu je onaj na Trgu bana Jelačića, točnije u Ilici broj 1. Građen je tri godine, svečano otvoren 1959., a značajnu obnovu doživio je prije desetak godina.

Zagreb, 010409.
Neboder na Trgu Bana Josipa Jelacica.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
CROPIX

Projektirali su ga Slobodan Jovičić, Josip Hitil i Ivan Žuljević. Sa svojih 17 katova i 70 metara bio je i prvi i najviši poslovni toranj u tadašnjoj  državi. Bio je i prvi s aluminijsko-staklenom fasadom. Od bivših vremena ostale su mu aluminijske plohe, izrađene u davnoj pančevskoj zrakoplovnoj tvornici, a staro je staklo otresao u temeljitoj obnovi 2007., zamijenivši ih s oku ugodnijim i za život pogodnijim tamnim prozorima. Iste godine posljednji kat s kojeg se pruža pogled na grad otvoren je za javnost. Sada se na njemu kao znak vremena koči golemi natpis „Opservation Deck“, ukazujući da se i The Neboder prilagodio novom, turističkom i umalo kozmopolitskom ritmu metropole.

Zagrepčanka

Dugo godina držala je titulu najviše zgrade u Hrvatskoj, no njezinih su 26 katova i visinu od 94,6 metara - ako se ne računa antena - u novije vrijeme nadvisili mlađi. Izgradili su je 1976. arhitekti Slavko Jelinek i Berislav Vinković, inspirirani zgradom Thyssen-Hausbuilding u Düsseldorfu. Njezina prepoznatljiva mramorna oplata učinila je zgradu još poznatijom kada su, desetak godina kasnije, teški mramorni blokovi počeli padati s fasade. Tako je Zagrepčanka brzo dobila epitet ne samo najljepšeg, nego i najubojitijeg nebodera. Dani opasnog življenja sada su prošlost: 2014. fasada je obnovljena sa 5000 kvadrata manje živahnog mramora, a drveni tunel za sigurniji ulaz pješaka uklonjen. I da, budući da se na izborima za najvišu zgradu u obzir ipak uzima krovna antena, Zagrepčanka službeno ima visinu od čak 109 metara.

Zagreb, 050514.
Savska 41.
Poslovna zgrada Zagrepcanka.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
CROPIX
 

Crni neboder u Strojarskoj

Poslovni centar Strojarska, prvo veliko zdanje koje se u Zagrebu deklarira kao postmoderna arhitektura, potpisuju arhitekti Davor Mateković, Tomislav Stojan, Mirna Melez, Ida Ister i Vedran Pavličević. Od otvorenja 2015., sa svojim crnim kubusima i doziranim šarenilom roleta u potpunosti je odredio vizuru čitavog dijela grada oko Autobusnog kolodvora.

Zagreb, 071114.
Nove gradske vizure snimljene sa Strossmayerovog setalista.
Na fotografiji: novizgradjeni najvisi zagrebacki neboder u Strojarskoj ulici.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
CROPIX

Koliko hvaljen zbog svoga izgleda, toliko i osporavan, sastoji se od četiri zgrade i dva nebodera, a na prvi pogled teško je procijeniti da je jedan od njih trenutno najviša zgrada u Zagrebu. (Naravno, ako kod mjerenja visine Zagrepčanke ne računamo antenu.) Romantično nazvan Zgrada B, ovaj se neboder sa svojih 25 katova uzdiže na 96,15 metara visine.

Šareni neboder

Po mnogo čemu, ovaj je neboder važan dio zagrebačke povijesti. Projektirao ga je 50-ih godina 20. stoljeća Ivan Vitić, a realizirao 1962. po narudžbi Narodne banke SFRJ (danas bi to bio HNB) za smještaj njenih zaposlenika. Vitić ih je sve, u iskrenom duhu kolektivizma, smjestio u jednake stanove od po 70-ak kvadrata, što se tad smatralo idealom obiteljskog stanovanja.

Prepoznatljivim su ga izvana činile šarene plohe, a iznutra – dosljedno osmišljene zajedničke prostorije. I jedno i drugo palo je kao žrtva vremena i tranzicije. Zajedničke prostore u naše je doba stambenog individualizma dokrajčilo nekorištenje, a šarena fasada je propala i postala opasna (da ne kažemo zla). Nakon što su s nje počeli padati komadi žbuke, a i pokoja drvena grilja (Vitić je htio aluminijske, no na inzistiranje naručitelja stavljene su drvene), fasada je obnovljena. U svibnju prošle godine, nakon obnove koja je trajala deset godina, Šareni neboder od prvog kata naviše ponovno blista i to aluminijskim sjajem. Najloni i smeće koje se od tada nakuplja oko skele zaboravljene u prizemlju vjerojatno svjedoče o nekom novom duhu vremena.

Kako se obnavljao

Mamutica

Novozagrebačka Mamutica je najveća zgrada po obujmu u Zagrebu i Hrvatskoj, a ubraja se među najveće stambene zgrade u Europi. U kvartu Travno izgrađena je 1974. prema projektu Đure Mirkovića. Cijelo je zdanje dugačko oko 240 i visoko 60 metara, a ima 19 naseljenih katova. U njoj stanuje oko pet tisuća ljudi u 1169 stanova.

Iako bi se izvana mogla doimati nezgrapno i neudobno, zgrada je udobna i uredna iznutra. I ovo je građevina koja je sebi dala ime – trebala se, naime, zvati Tratinčica, da je ispalo kako je zamislio Miroslav Kollenz dok je osmišljavao urbanistički plan naselja. Specifična je po tome što je ovdje zaživio model zajedničkog stanovanja: platoi Mamutice načičkani su sadržajima, sve vrvi od pekarnica, kafića i trgovina, a stanari zgrade (svratite u proljeće pa ćete vidjeti kako kartaju i igraju šah na klupicama) tvrde da bolje zgrade za život u ovom gradu nema.

Foto: Cropix/Hanza Media