‘Mamić je najveći dinamovac s dušom Zagore’

UNEŠIĆ - Desetak kilometara prije Unešića se mogao “nanjušiti” spektakl. U Dalmatinsku zagoru stigao je najtrofejniji hrvatski nogometni klub, što je bio dovoljan razlog za praznik u Unešiću. Domaćini nisu ništa prepustili slučaju, pripremalo se kao za najveće svatove u kraju i okolici.



Rođeni Zagrepčani spasili čast Dinama



Hajduk bolji na terenu, ali ne i na semaforu



Riječani prokockali dva gola prednosti



Malčić promašio 11-erac za polufinale Kupa



Od samog ulaska u mjesto s nešto više od 2000 stanovnika po jedan je policajac bio razmješten svakih dvadesetak metara. No, za takvo osiguranje doista nije bilo potrebe. Još jednom se potvrdila teza da su “modri” rado viđeni gosti svugdje, osim na vlastitom stadionu. A ako se Dinamo poštuje u kraju gdje se njegovi navijači mogu nabrojiti na prste jedne ruke, ne znamo kojom bismo riječju mogli opisati način na koji je dočekan Zdravko Mamić. Alfu i omegu kluba iz Maksimira domaćini su zamolili da popije piće u šatoru smještenom na samom ulazu u sportski kompleks Borovište.



- Pozdravljamo najvećeg dinamovca s dušom Zagore - rekao je jedan od mještana, što je Mamića posebno dirnulo. U šatoru je nekoliko trenutaka kasnije dočekan ovacijama.



Ipak, nije sve bilo u lijepim tonovima jer su se i u Unešić uvukli “saboteri”. U jednom je trenutku na Mamića doletjela čaša piva. “Napadač” je pobjegao, a zaštitari za njim. Ostalo će zasigurno “biti povijest”.



- Netko me zalio, ali to je bezvrijedno u usporedbi s onim što sam ovdje doživio. Kada bih gledao radikalnu manjinu koja mučki polijeva iza leđa, davno bih emigrirao - rekao je Mamić koji je u znak zahvalnosti pozvao domaćine da budu  Dinamovi gosti dan prije uzvratne utakmice.



- Trošak smještaja ide na naš račun. To je najmanje što možemo učiniti nakon ovakvog dočeka. Pun sam emocija i ne znam kako bih ljudima pokazao koliko mi je stalo do njih i koliko sam sretan što je Dinamo stigao u ove krajeve.



A to nije bilo prvi put. Prije 33 godine “modri” su prihvatili poziv domaćina i odigrali prijateljskih 90 minuta s tadašnjim Razvitkom.



- Hajduku je bilo daleko - s dozom ironije kažu mještani Unešića.



Ipak, bijela boja je ovdje svetinja. Njezina apsolutna dominacija proteže se sve do Krke. Tek poslije Promine i Oklaja s pripadajućim zaseocima, za koje se mnogi ‘purgeri’ i emotivno vežu jer je stanovništvo trbuhom za kruhom najčešće odlazilo u Zagreb, može se naići na poklonike kluba uz Maksimira.



- Tamo oko Kistanja ih ima - otkrio je jedan mještanin. No, bez obzira za koju boju diše ovaj kraj, Dinamo je u Unešiću imao kraljevski tretman.



- Već se sedam dana tamo ne spava. Svi čekaju Dinamo - otkrio je dan ranije što nas čeka u njegovu rodnom gradu Mate Maleš, igrač Dinama na privremenom radu u Lokomotivi.



Sudbina nije htjela da Maleš nastupi protiv kluba za koji igra njegov brat Ante. Kakav bi to okršaj bio! I sve to pred vjernim Pašajicama, lokalnom verzijom Torcide i BBB-a.



“I kad Zagora gubi, ne postoji nevjera, uvik će te voljeti Pašajice sa sjevera” slogan je grupacije od 200 do 300 najvjernijih navijača. Nisu Pašajice bili jedini. Iz Šibenika su u pomoć stigli Funcuti, iz Trogira Malari, Imotski je bio zastupljen Galantarima, a Sinj Maliganima. Sve skupa, u Unešiću je u srijedu svoje mjesto pronašlo desetak tisuća ljudi, što je pet puta više od službenog broja stanovnika. Na tribini je bio i Slaven Bilić. Ipak, nije krv voda. Izbornik je podrijetlom iz obližnjeg Pakova Sela. Osim njega, vidjeli smo i Štimca, Bokšića, Pudara, Balajića, Mornara... Iz obližnjih Čavoglava potporu “svojima” došao je dati i Marko Perković Thompson koji je izazvao delirij nastupom u poluvremenu. Zaorio se njegov hit ‘Lijepa li si’.



- E, da nam je ovako jednom godišnje. Tko će čekati sljedećih 30 godina na ovakav događaj - komentirao je jedan od Unešićana.



Čulo se to i među onih tisuću koliko ih se nije moglo ugurati na stadion. Tada se začuo i dolazak aviona, i unešićki je spektakl dobio i zračnu potporu. Kružio je avion s natpisom “Ne daj se, Zagoro” i utakmica je mogla početi. Još samo jedan detalj - padobranac je sletio nasred igrališta.

Medijsku pozornost zbog dolaska kluba iz Maksimira Unešićani su pametno iskoristili “za svoj cilj”. Znaju da će dan nakon dobre janjetine i vina njihov kraj već biti samo jedno lijepo mjesto u kojemu je igrao veliki Dinamo. Ovako su iskoristili trenutak i podsjetili javnost na problem s kojim se godinama bore.



“Smeće u Zagori - no pasaran, mi čekamo život, a ne smrtni dan” bio je glavni transparent na stadionu mjesta koje se uporno želi pretvoriti u “županijski regionalni centar odlagališta smeća”.

‘Nećemo smeće, mi čekamo život, a ne smrtni dan’

Alen Lesički