Jedan naš ugledni liječnik u Švicarskoj je bespravno dogradio stubište. Susjed, sav u šoku, odmah ga je prijavio te je osim značajne novčane kazne i momentalnog rušenja bespravnih stepenica morao šest mjeseci na psihijatrijsko promatranje jer u njihovu sređenom društvu nitko normalan ne bi bespravno gradio. Ovu istinitu anegdotu, kao i onu kada je također jedan Hrvat na privremenom radu u Švedskoj sagradio bespravnu kuću te kada mu nitko od švedskih vlasti nije mogao ništa jer njihov zakon uopće ne predviđa bespravnu gradnju, ispričao je arhitekt Nikola Polak brojnoj publici na javnom intervjuu u Društvu arhitekata.
Premali stanovi
Nikola Polak, naš ugledni arhitekt, teoretičar i doktor arhitekture, ovim primjerima osim što je nasmijao publiku htio je izreći koliko je naše društvo “zaglibilo” i koliko smo svi navikli na nešto što zapravo u razvijenijim sredinama uopće nije normalno. A prema njegovu mišljenju, nipošto nije normalno da prosječan građanski stan u kojem živi četveročlana obitelj ima 55 kvadrata, da se gradi nekvalitetno i neplanski, da prostorne planove “uređuju” političari, i to pod diktatom kapitala, kao i da su arhitekti postali nužno zlo, osobe koje isključivo iscrtavaju projektnu dokumentaciju.
- Arhitekti su svoju bitku izgubili još krajem sedamdesetih godina kada je građevinarska industrija preuzela građenje grada, i to nakon što su prepoznali profit. Osamdesetih godina počinje na mala vrata diktat profita, a to se dramatično nastavlja i danas.
Bili priznati u svijetu
Naime, ono s čime smo se oduvijek mogli ponositi i po čemu su Hrvati uvijek bili dobri u svijetu je građenje i arhitektura koja je od dvadesetih do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća bila poznata i priznata u Europi. Moderna hrvatska arhitektura u tih 50 godina preživjela je razne sisteme i razne države, a na kraju joj je presudio kapital. Od kraja sedamdesetih arhitektura više nije u rukama arhitekata koji postupno sve više gube vlastiti integritet. Političari i moćni investitori te njihove žene odlučuju o prostornim planovima, urbanizmu gradova, pa i o boji fasade na nekoj zgradi, a s druge strane arhitekti postaju proizvođači projektne dokumentacije, nužno zlo... - istaknuo je Polak, objašnjavajući kako je to problem koji je pogodio cijelo društvo te mnoge struke.
Za sada još bojažljivo, on i 30-ak istomišljenika, mahom uglednih književnika, umjetnika i arhitekata pokušali su reagirati putem Academije Moderne, neovisne platforme koja, kao i novoosnovani Institut suvremene arhitekture, ima zadaću promicati hrvatsku kulturu, poticati dijalog te promicati i zalagati se za integritet struke.
Digitalizacija projekata
- Prije dva tjedna i formalno smo osnovali Institut suvremene hrvatske arhitekture koji bi kroz razne radionice, tribine, izložbe, projekte trebao voditi brigu o našoj arhitekturi. Projekt na kojem radimo već dugi niz godina je prikupljanje građe, digitalizacija svih važnih projekata te stvaranje izložbe hrvatske moderne arhitekture od 20-ih do kraja 70-ih godina, a planiramo uskoro početi i prikupljati građu za izložbu vrsnih projekata nastalih u posljednjih 30 godina - rekao je Polak, najavivši izložbu projekata studija 3LHD, jednog od, prema njegovu mišljenju, najvrsnijeg biroa mlađe generacije.
Nema dosta kritičara
- U izložbenom prostoru Instituta u Šenoinoj 11 izmjenjivat će se izložbe suvremenih i starijih hrvatskih arhitekata i sve to popraćeno javnim razgovorima, tribinama, predavanjima o arhitekturi. Sustavno ćemo prikupljati arhitektonsku građu, teoretski i kritički izdavati knjige, monografije i sve to u cilju poticanja svijesti o važnosti i značaju arhitekture - dodaje Polak, koji kaže da u Hrvatskoj nedostaje kritičnosti, dajući tom sindromu duhoviti naziv “simonizacija” arhitekture.
- Svaki Ante u Hrvatskoj gradi svoju Simonicu. Naime, svatko svoju kuću, koja iskreno i nije tko zna što, želi prikazati genijalnim remek-djelom. Kao što su Gotovčevi konstantnim medijskim pojavljivanjem i provokacijama od sebe napravili poznate ličnosti te Simonu pokušavaju prikazati kao Marilyn Monroe, tako i neki naši arhitekti svoja djela prikazuju puno značajnijim nego što to ona uistinu jesu. Kao i na društvenoj, tako i na arhitektonskoj sceni to je moguće zbog nedostatka istinske kvalitete, autokritičnosti i valorizacije struke i kritike kao takve - kaže Nikola Polak, objašnjavajući kako je arhitektura lakmus papir društva.
- Volio bih da Hrvatska ima barem četiri jaka fakulteta arhitekture, da je predsjednik Vlade arhitekt i da smo odavno preboljeli taj kvazineoregionalizam u arhitekturi te da Hrvatska postane globalno utjecajna.
Kažete da postoji debela granica između arhitekture i nearhitekture. Nabrojite mi nekoliko novih zgrada za koje mislite da spadaju u kategoriju vrhunske arhitekture u Hrvatskoj?
- Program POS-a iznjedrio je mnoge korektne zgrade u Hrvatskoj, a kapa dolje za mlade kolegice Ivu Letilović i Moranu Vlahović koje su u Krapinskim Toplicama napravile vrhunsku kuću koju bez problema možemo prezentirati svijetu.
A što po vašem mišljenju ne spada u arhitekturu?
- Većina zgrada nastalih od 90-ih do danas uslijed tog cirkusa hiperprodukcije.
Što je s arenama?
- Sve su korektne i kvalitetno projektirane, a čini mi se da bi zagrebačka Arena zaista mogla postati znak grada Zagreba.
Propuštene prilike?
- Muzej suvremene umjetnosti s katastrofalnom lokacijom, Muzička akademija te svakako natječaj za zagrebački aerodrom. “Kuhinja” je pobijedila i cijeloj hrvatskoj arhitekturi napravila nesagledivu štetu. Smatram da je Foster napravio daleko najbolji i najjeftiniji projekt te da nitko od velikih arhitekata nakon tog vidnog namještanja neće htjeti sudjelovati na natječajima u Hrvatskoj.
Utemeljitelj je Academije Moderne te Instituta suvremene arhitekture u Zagrebu.
Boba Blašković
Premali stanovi
Nikola Polak, naš ugledni arhitekt, teoretičar i doktor arhitekture, ovim primjerima osim što je nasmijao publiku htio je izreći koliko je naše društvo “zaglibilo” i koliko smo svi navikli na nešto što zapravo u razvijenijim sredinama uopće nije normalno. A prema njegovu mišljenju, nipošto nije normalno da prosječan građanski stan u kojem živi četveročlana obitelj ima 55 kvadrata, da se gradi nekvalitetno i neplanski, da prostorne planove “uređuju” političari, i to pod diktatom kapitala, kao i da su arhitekti postali nužno zlo, osobe koje isključivo iscrtavaju projektnu dokumentaciju.
- Arhitekti su svoju bitku izgubili još krajem sedamdesetih godina kada je građevinarska industrija preuzela građenje grada, i to nakon što su prepoznali profit. Osamdesetih godina počinje na mala vrata diktat profita, a to se dramatično nastavlja i danas.
Bili priznati u svijetu
Naime, ono s čime smo se oduvijek mogli ponositi i po čemu su Hrvati uvijek bili dobri u svijetu je građenje i arhitektura koja je od dvadesetih do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća bila poznata i priznata u Europi. Moderna hrvatska arhitektura u tih 50 godina preživjela je razne sisteme i razne države, a na kraju joj je presudio kapital. Od kraja sedamdesetih arhitektura više nije u rukama arhitekata koji postupno sve više gube vlastiti integritet. Političari i moćni investitori te njihove žene odlučuju o prostornim planovima, urbanizmu gradova, pa i o boji fasade na nekoj zgradi, a s druge strane arhitekti postaju proizvođači projektne dokumentacije, nužno zlo... - istaknuo je Polak, objašnjavajući kako je to problem koji je pogodio cijelo društvo te mnoge struke.
Za sada još bojažljivo, on i 30-ak istomišljenika, mahom uglednih književnika, umjetnika i arhitekata pokušali su reagirati putem Academije Moderne, neovisne platforme koja, kao i novoosnovani Institut suvremene arhitekture, ima zadaću promicati hrvatsku kulturu, poticati dijalog te promicati i zalagati se za integritet struke.
Digitalizacija projekata
|
|
|
Nema dosta kritičara
- U izložbenom prostoru Instituta u Šenoinoj 11 izmjenjivat će se izložbe suvremenih i starijih hrvatskih arhitekata i sve to popraćeno javnim razgovorima, tribinama, predavanjima o arhitekturi. Sustavno ćemo prikupljati arhitektonsku građu, teoretski i kritički izdavati knjige, monografije i sve to u cilju poticanja svijesti o važnosti i značaju arhitekture - dodaje Polak, koji kaže da u Hrvatskoj nedostaje kritičnosti, dajući tom sindromu duhoviti naziv “simonizacija” arhitekture.
- Svaki Ante u Hrvatskoj gradi svoju Simonicu. Naime, svatko svoju kuću, koja iskreno i nije tko zna što, želi prikazati genijalnim remek-djelom. Kao što su Gotovčevi konstantnim medijskim pojavljivanjem i provokacijama od sebe napravili poznate ličnosti te Simonu pokušavaju prikazati kao Marilyn Monroe, tako i neki naši arhitekti svoja djela prikazuju puno značajnijim nego što to ona uistinu jesu. Kao i na društvenoj, tako i na arhitektonskoj sceni to je moguće zbog nedostatka istinske kvalitete, autokritičnosti i valorizacije struke i kritike kao takve - kaže Nikola Polak, objašnjavajući kako je arhitektura lakmus papir društva.
- Volio bih da Hrvatska ima barem četiri jaka fakulteta arhitekture, da je predsjednik Vlade arhitekt i da smo odavno preboljeli taj kvazineoregionalizam u arhitekturi te da Hrvatska postane globalno utjecajna.
Kažete da postoji debela granica između arhitekture i nearhitekture. Nabrojite mi nekoliko novih zgrada za koje mislite da spadaju u kategoriju vrhunske arhitekture u Hrvatskoj?
- Program POS-a iznjedrio je mnoge korektne zgrade u Hrvatskoj, a kapa dolje za mlade kolegice Ivu Letilović i Moranu Vlahović koje su u Krapinskim Toplicama napravile vrhunsku kuću koju bez problema možemo prezentirati svijetu.
A što po vašem mišljenju ne spada u arhitekturu?
- Većina zgrada nastalih od 90-ih do danas uslijed tog cirkusa hiperprodukcije.
Što je s arenama?
- Sve su korektne i kvalitetno projektirane, a čini mi se da bi zagrebačka Arena zaista mogla postati znak grada Zagreba.
Propuštene prilike?
- Muzej suvremene umjetnosti s katastrofalnom lokacijom, Muzička akademija te svakako natječaj za zagrebački aerodrom. “Kuhinja” je pobijedila i cijeloj hrvatskoj arhitekturi napravila nesagledivu štetu. Smatram da je Foster napravio daleko najbolji i najjeftiniji projekt te da nitko od velikih arhitekata nakon tog vidnog namještanja neće htjeti sudjelovati na natječajima u Hrvatskoj.
Blitz pitanja: Volio bi da je predsjednik Vlade arhitekt i da imamo bar 4 fakulteta arhitektureKada biste vremenskim strojem mogli otputovati u 2059. godinu, što biste voljeli vidjeti? |
Utemeljitelj je Academije Moderne te Instituta suvremene arhitekture u Zagrebu.
Kratka biografija: Magistrirao u Americi, doktorirao u ZagrebuNakon završenog studija arhitekture u Zagrebu, Nikola Polak odlazi u Ameriku na postdiplomski studij na Massachusetts Institute of Tehnology i Harvard University gdje magistira 1979. godine, a potom 1994. doktorira na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom svoje dugogodišnje karijere projektirao je značajne projekte poput stambenog naselja Dugave, Krematorija u Zagrebu, stambenih blokova i crkve u Velikoj Gorici te realizirao niz nagrađenih projekata poput interijera Raiffeisen i Hypo Aple Adria Banke, interijeja sjedišta MSA te niz obiteljskih kuća od kojih valja istaknuti kuću Martin te vilu na Tuškancu investitora Zdravka Mamića. |
Boba Blašković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....