15 godina od priznanja: Oni su najzaslužniji

ZAGREB - Svečanom sjednicom Vlade, na kojoj će biti predsjednik Republike Stjepan Mesić, predsjednik Sabora Vladimir Šeks te predsjednik Ustavnog suda Petar Klarić, te svečanim primanjem u Visokoj, na koji su pozvani svi bivši hrvatski premijeri te članovi Vlade demokratskog jedinstva, hrvatski državni vrh danas će obilježiti 15. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske.



Do priznanja Hrvatske došlo je prije petnaest godina kada je, u jeku ratnih zbivanja, 12 tadašnjih članica Europske Unije priznalo Hrvatsku. Priznanju zemalja Europske Unije isti su se dan pridružile i Austrija, Bugarska, Kanada, Madžarska, Malta, Poljska i Švicarska.

ČLANOVI VLADE DEMOKRATSKOG JEDINSTVA U VUKOVARU

ČETIRI KLJUČNA DANA ZA HRVATSKU 1992.

Potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva Mate Granić prisjetio se kako u to vrijeme nije bilo lako pridobiti međunarodnu zajednicu za priznanje Hrvatske.



- U Uniji je tada vladala podjela o tom pitanju. Dominantnu struju činile su Francuska i Velika Britanija koje su zagovarale opstanak Jugoslavije i zatvarale oči pred ratnom politikom Slobodana Miloševića - rekao je Granić. Naveo je da bez nastojanja Njemačke nitko ne bi imao snage slomiti tadašnji dominantni otpor priznanju.



- Njemački ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Gencher rekao mi je kako su mu najveći saveznici u slamanju otpora Francuza i Britanaca bili Danska i Belgija - rekao je Granić te se prisjetio i svog razgovora sa šefom vatikanske diplomacije Francuzom Jean-Louisom Tauranom koji je operativno provodio Papino lobiranje za priznanje Hrvatske.



- Kazao mi je da je kao Francuz upitao tadašnjeg francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda zašto se protivi priznanju Hrvatske. Mitterrand mu je odgovorio: 'Srbi su naši tradicionalni prijatelji i saveznici. Mi volimo Srbe' - prepričao je Granić razgovor koji je s Tauranom vodio na Plitvicama prije sedam godina.

Prije 15. siječnja 1992. Hrvatsku je prvi priznao Island, 19. prosinca 1991., a istoga je dana takvu odluku objavila i Njemačka, ali je odlučila da će njezino priznanje stupiti na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.



Jedno od važnijih priznanja dogodilo se 13. siječnja 1992., kada je Hrvatsku, prije nego što su to učinile zemlje EU, priznala Sveta Stolica. Priznanje Hrvatske i Slovenije najavila je još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom u kojemu se odredila prema slovenskom i hrvatskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem.



Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao San Marino. Hrvatsku su prije prosinca 1991. priznale i Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija i Estonija, ali one u to doba ni same nisu bile međunarodno priznate.



Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja - Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Prva azijska i islamska zemlja (ako se ne računa Turska) koja je priznala Hrvatsku bio je Iran, a afrička Egipat. Do primanja u Ujedinjene narode, 22. svibnja 1992., Hrvatsku su priznale Rusija, Japan, Sjedinjene Američke Države, Izrael i Kina.   

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 15. siječnja 1992. označio je danom "koji će zlatnim slovima biti uklesan u sveukupnu, četrnaeststoljetnu povijest hrvatskoga naroda". U obraćanju građanima predsjednik Tuđman poručio je "...da je Hrvatska u tijeku cijele svoje povijesti, usprkos nedaćama i ograničenjima, očuvala nacionalnu i državnu samobitnost i nakon devet stoljeća vratila se u međunarodnu zajednicu kao slobodna i međunarodno priznata država". 



"Hrvatska, svoja i suverena, neće iznevjeriti svoju Europu i slobodan svijet. Ona želi biti njihova zbiljska sastavnica u izgradnji novog duhovnog obzorja i međunarodnog poretka mira i suradnje među narodima. Za oživotvorenje pune samostalnosti i neovisnosti Hrvatske dali su obol, u pregnućima i žrtvama, svi naraštaji u tijeku napaćene, ali i slavne prošlosti", rekao je tada predsjednik Tuđman.     (Hina)

Tuđman 1992.: Hrvatska neće iznevjeriti Europu

Vatikan Hrvatsku priznao dva dana prije EU

Vatikanski akteri vanjskopolitičkog priznanja Hrvatske prije 15 godina sada su sišli sa scene. Formalno priznanje 13. siječnja 1992. - dva dana prije članica Europske Unije - bilo je samo točka na "i" višemjesečnih napora Svete Stolice, koja je odabrala i tu gestu da pokaže kako nije slijedila politiku Unije, nego ju je predvodila. Protagonist tog napora bio je ipak jedan: papa Ivan Pavao II.



Ne zbog neke posebne ljubavi, ili slavenske solidarnosti, nego ponajprije zbog refleksa pravde: ako se narod za nešto opredijelio na referendumu, u Sloveniji odnosno Hrvatskoj, onda uz to treba biti.



I prvi Papin posjet Hrvatskoj dogodio se u vrijeme dok ona još nije imala suverenitet nad jednom trećinom svojih teritorija. Premda je posjet bio pastoralnog značaja, a službeno je isticano kako je riječ o posjetu Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji, ipak su ga hrvatski vjernici doživjeli kao potporu u teškim trenucima.

Poruka za 15. obljetnicu: Dobrodošli u Europsku Uniju!

Kao ministar vanjskih poslova u vladi kancelara Helmuta Kohla Hans-Dietrich Genscher odigrao je jednu od ključnih uloga u njemačkom i međunarodnom priznanju Hrvatske.



- Odluka Europske zajednice o priznavanju Hrvatske zaustavila je, kao što smo i prognozirali, rat protiv Hrvatske. Za Njemačku je bilo važno da sve države EZ-a istodobno proglase priznanje. Hrvatska je danas demokratska država, na čijem čelu stoji slobodno izabrani predsjednik, vladu bira slobodno izabrani parlament i provode se demokratske promjene vlade. To, kao i gospodarski razvoj Hrvatske legitimiraju želju te zemlje za brzim ulaskom u Europsku Uniju. U povodu 15. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatima poručujem: Srdačno dobrodošli u Europsku Uniju - rekao je Genscher.



Genscher je na vlastitu želju izašao iz vlade 1992. godine, u trenutku kad je već postao ministar vanjskih poslova s najduljim stažem u Europi. Nakon odlaska iz politike vratio se odvjetničkom pozivu.  

Iz rovova pred Osijekom dao podršku Hrvatskoj

Povijesni i kontroverzni vođa talijanskih radikala Marco Pannella iz vremena međunarodnog priznanja Hrvatske ostao je zapamćen po tome što je došao u Hrvatsku, u rovove pred Osijekom, da bi tako demonstrirao solidarnost s borbom Hrvatske za opstanak i slobodu.



Sada je nedostupan jer je u bolnici zbog posljedica štrajka glađu (donedavna i žeđu) kojim pokušava iznuditi moratorij na smrtne kazne u svijetu. Pannella je na logotip svoje stranke stavio lik Mahatme Gandhija, prvaka nenasilne borbe. Panella je poznat po tome što često u situacijama kada smatra da se događa nepravda ili grubo kršenje ljudskih prava pribjegava štrajku glađu pa je tako, prema medijskim izvješćima, štrajkao glađu i kako bi se u Italiji uvela eutanazija.



Pannella ne preza ni pred svjesnim kršenjem zakona kako bi vlastitim uhićenjem skrenuo pozornost na akcije koje u tom trenutku vodi. Prije nekoliko godina talijanske vlasti bile su ga prisiljene privesti jer je na gradskom trgu dijelio marihuanu, zalažući se za njezinu legalizaciju.

Za priznanje su tada bile samo Njemačka i Austrija

Doris Pack, današnja šefica Komisije za jugoistočnu Europu, u Europskom parlamentu prisjetila se da je bilo iznimno teško progurati međunarodne priznanje Hrvatske. U to vrijeme ona je bila predsjednica Odbora za Jugoslaviju u EP-u.



- Na početku su svi, osim Njemačke i Austrije, koja tada nije bila članica Unije, bili protiv priznanja neovisnosti Hrvatske. I nama Nijemcima je bilo iznimno teško. Tada smo bili  teškoj situaciji jer se Europa mijenjala, Njemačka se ujedinila i u Europi je postojao strah od ujedinjene Njemačke. U tim okolnostima Njemačkoj nije bilo lako nametnuti se kao odlučujući faktor u priznanju Hrvatske. Neki su tražili u tome i povijesne veze kako bi diskreditirali Njemačku - kaže danas Doris Pack te dodaje da su najviše protiv bili Britanci i Francuzi.



Kao glavnu tadašnju prepreku u priznanju neovisnosti Hrvatske spominje nepoznavanje situacije na terenu. Pack kaže da i danas čuje od nekih kolega, pogotovo Britanaca, da je bilo "pogrešno prerano priznati Hrvatsku" te takve stavove naziva glupostima jer je problem zapravo bio u prekasnom priznanju.

'Europska Unija mora što prije primiti Hrvatsku'

Alois Mock nedavno se za Jutarnji list prisjetio da mu priznanje Hrvatske i danas predstavlja jedno od najdražih sjećanja u karijeri. Tadašnji austrijski ministar vanjskih poslova nikad nije dovodio u pitanje svoju potporu Hrvatskoj.



- Razvoj Hrvatske u demokratsku zemlju orijentiranu europskoj obitelji potvrđuje me i danas u stavovima koje sam, zajedno s drugim prijateljima Hrvatske, zastupao prije 15 godina -rekao je Mock, danas počasni predsjednik Austrijske Pučke stranke (OVP) i voditelj Alois Mock Europastiftung (Zaklada za Europu Alois Mock) sa sjedištem u Beču.



Mock od 1995. boluje od Parkinsonove bolesti zbog čega je 1999. okončao političku karijeru krajem svog zastupničkog mandata u austrijskom parlamentu.  - Želi li EU ostati vjerodostojna, mora što prije primiti Hrvatsku - rekao je Mock te pozvao saveznice Hrvatske u Europi da dignu još jače glas za što skorije pristupanje Hrvatske EU "baš kao što su to Hans-Dietrich Genscher, ja i drugi činili prije 15 godina kada je bilo u pitanju priznanje Hrvatske".

Ivan Pavao II.

Hans-Dietrich Genscher

Marco Pannella

Doris Pack

Alois Mock

(Priredili Inoslav Bešker, Iva Krtalić Muiesan, Augustin Palokaj, Petar Rosandić, Tina Lakić)

Tina Lakić;Hina