Kad se komunist preobrazi u socijaldemokrata, odriče se zabrane privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, jednostranačja i ateizma. Ivica Račan svjesno je prošao kroz tu promjenu. Zajedno sa strankom - koja to ipak nije doživjela kao odricanje od same sebe - zauzeo se je za višestranačku demokraciju. U susretima sa svećenicima diskretno bi istaknuo da nije ateist, nego agnostik. To je i meni napomenuo u razgovoru u doba kad je bio na vlasti. Ateist je uvjeren da Boga nema - agnostik ne zna da li ga ima. Ateisti stoga, kad su na vlasti, vjeru progone; agnostici smatraju da vjernici imaju pravo vjerovati i spremni su s njima surađivati za opće dobro. Tu veliku promjenu Saveza komunista u Socijaldemokratsku partiju zaista je predvodio Ivica Račan. Ne treba se čuditi ako to nije do kraja prodrlo u svijest svakoga člana koji je od SK ostao u SDP.
Predugo se komunistički način mišljenja ukorjenjivao u te ljude. Ali, promjena je nepovratna. Ljudi koje su desetljećima učili da moraju biti ateisti, počinju priznavati da su zapravo uvijek bili agnostici. Premda su, ni to ne valja zaboraviti, mnogi od njih bili pritajeni vjernici. Napokon, u javnom djelovanju ne treba istraživati tko što vjeruje ili ne vjeruje, nego kako djeluje - čini li dobro ili zlo. Agnostik, premda ne zna ima li Boga, zna da su neka djela dobra, a neka zla. Tko ne zna ima li Boga, a zna da se dobro razlikuje od zla, priznaje objektivno mjerilo savjesti koja slijedi naravni moralni zakon. To je valjana osnovica za suživot vjernika i agnostika u demokratskom društvu. Ali, osim onih koji vjeruju u Boga i onih koji za njega ne znaju, ima i onih koji ga žele zamijeniti i umjesto njega nad drugima vladati...
Živko Kustić
Predugo se komunistički način mišljenja ukorjenjivao u te ljude. Ali, promjena je nepovratna. Ljudi koje su desetljećima učili da moraju biti ateisti, počinju priznavati da su zapravo uvijek bili agnostici. Premda su, ni to ne valja zaboraviti, mnogi od njih bili pritajeni vjernici. Napokon, u javnom djelovanju ne treba istraživati tko što vjeruje ili ne vjeruje, nego kako djeluje - čini li dobro ili zlo. Agnostik, premda ne zna ima li Boga, zna da su neka djela dobra, a neka zla. Tko ne zna ima li Boga, a zna da se dobro razlikuje od zla, priznaje objektivno mjerilo savjesti koja slijedi naravni moralni zakon. To je valjana osnovica za suživot vjernika i agnostika u demokratskom društvu. Ali, osim onih koji vjeruju u Boga i onih koji za njega ne znaju, ima i onih koji ga žele zamijeniti i umjesto njega nad drugima vladati...
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....