Rasprava oko toga koje je mjesto Luca Bessona u europskoj filmskoj kulturi desetljeće je duga, prilično žestoka, i zasad joj se ne vidi kraja.
Za mnoge (osobito u domovini Francuskoj) Luc Besson je neobrazovani klipan, producent koji sustavno potkopava dobar ukus, infantilizira europski film, te koristi europski kapital da bi na engleskom snimao traljaviju inačicu Hollywooda. Za druge, Besson je protuotrov koji može pobijediti američku audiovizualnu dominaciju. Kao producent i autor, reći će takvi, on proizvodi takvu paletu komercijalnih filmova koja Europi manjka, i zato je Europa uvozi iz SAD.
Film "Arthur i Minimoyi" koji je Besson snimio po vlastitom dječjem romanu i pred Božić promovirao u Zagrebu vjerojatno će samo potpiriti te ionako gorljive rasprave. Nastao u produkciji Bessonove tvrtke koja se znakovito i ambiciozno zove Europa Corp., "Arthur et les Minimoys" je vjerojatno najambiciozniji, a sigurno najskuplji film koji je taj Bessonov pariški "mini major" ikad proizveo.
Uloživši u ovu fantaziju 80 milijuna dolara, Besson je njome ugazio u možda jedini zabranjeni travnjak gdje je Hollywood još potpuni gospodar. Dok je američka industrija postupno izgubila tržište soap opera, stripa, TV animacije, horora, te konvencionalnog crtića, računarska 3D animacija područje je u kojem dvije tvrtke gazdarice - Pixar i Dreamworks - nemaju pravu prekomorsku konkurenciju.
Manjak orginalnih ideja
Bessonova "korporacija Europa" godinama je zarađivala novac unosnim srednjebudžetskim serijalima kao što su Taxi i Transporter, ili singl-filmovima poput "Bandidas". Sad je Besson učinio nešto mnogo preuzetnije. Uložio je pet godina rada i enorman novac da bi zasnovao europski 3D mainstream. U tom svjetlu treba gledati i Bessonov posjet Zagrebu pred Silvestrovo. Promovirajući svoj film "po kućama", Besson se nije krzmao doći ni na tako malo i neznatno tržište kao što je hrvatsko, ne bi li pogurnuo svoj san: iznogudovski Hollywood umjesto Hollywooda, "majors" s adresom u pariškoj ulici Saint Honore.
Zasad bi se moglo reći da je uspio polovično. U domovini Francuskoj (gdje ga filmski službeni ukus najviše mrzi), Besson je trijumfalno uspio: "Arthura u zemlji Minimoya" već je u dva tjedna vidjelo gotovo tri milijuna ljudi. Istodobno, američki distributeri braća Weinstein termin su distribucije pomakli na asketski siječanj, što gotovo zvuči kao sabotaža. Nakon prvih projekcija, u utjecajnim američkim listovima poput "Varietyja" i "Los Angeles Timesa" pojavile su se kritike koje nisu bile samo negativne, nego gotovo netrpeljive.
Bessonu se prigovaralo da nema pojma o animaciji, da mu je film loše sinkroniziran na engleski, vrijeđalo ga se što je majmunolikim likovima dao afroameričke glasove, pa čak i zato što je za glas tinejdžerske princeze Minimoya angažirao ne baš tako mlađahnu Madonnu. Prve reakcije na "Minimoye" u SAD-u tako su agresivno negativne da nije sasvim jasno gdje tu prestaje kritika, a gdje počinje zapišavanje vlastitog ekonomskog teritorija.
"Arthur", naravno, nije film bez mana, a paradoksalno je da je možda najveća mana filma - manjak stvarno originalnih ideja. Čudno, naizgled: još od "Subwaya" i "Nikite" pa do zanimljivog "Angel A", Besson je oduvijek bio čovjek čiji su filmovi mogli biti bedasti, ali su uvijek bili svoji i izvorni.
I ovaj put Besson je o Minimoyima govorio kao o "filmu iz srca", isticao je kako je priča nastala po ideji kućne prijateljice Nicole Garcia, a da su likovi Minimoya, likovno nalik skandinavskim trolovima, djelo Nicoleina supruga ilustratora. Bessonu je trebalo sedam godina da tu frendovsku maštariju pretvori u film, a u međuvremenu je - po vlastitim riječima, iz nestrpljivosti - napisao proznu trilogiju koja je dosegla milijunske naklade. Koliko je Bessonu stalo do Minimoya govori i njegova tvrdnja da je s ovim filmom sve rekao i da će se nakon njega povući iz režije.
Kad čovjek sluša tu "sve-iz-srca" retoriku, ne očekuje film koji u tolikoj mjeri počiva na posudbama iz prethodnih djela. U "Arthuru i Minimoyima" otkrivamo i "Ant Bully" i "Draga, smanjio sam djecu", i Narniju i Johnatana Swifta, i Darth Vadera i kralja Arthura. Manji je problem što Besson puno posuđuje, a veći što u filmu nema mnogo toga što već niste vidjeli drugdje.
Dio kritike prigovorio je Bessonu da nije vješt animaciji i da se to jako vidi. Moram priznati da nemam taj dojam. CGI Bessonova filma sasvim je u rangu najboljih američkih standarda, teksture su dojmljive, pokreti i mimika sjajno uvjerljivi, likovi su prepoznatljivi i imaju personality, što u posljednje vrijeme u 3D animaciji nije uvijek bio slučaj. Rekao bih da su kudikamo veći problemi u okvirnom dijelu filma koji je igran. Tu se Besson našao u situaciji da režira provincijsku Ameriku na engleskom jeziku, što očito nije bio njegov teren. Stoga mu Connecticut pedesetih izgleda jeftino i neuvjerljivo, a u igranom dijelu Bessonu se potkralo i nekoliko užasno krivih casting-odluka. Jedna od njih je i Mia Farrow u ulozi bake, za koju ona izgleda premlado.
Glamurozno i efektno
S obzirom na to da su i Francuska i SAD zemlje u kojima dominira sinkronizacija, Besson nije previše razmišljao o tome kako će njegov igrano-animirani mišung funkcionirati na teritorijima na kojima prevladava titliranje, poput Hrvatske. Domaći distributer stoga se našao pred neugodnom dilemom. Mogao je titlirati crtani dio, ali bi time izgubio mlađu Arthur et les Minimoys, Francuska 2006.
Režija i scenarij: Luc Besson
Žive uloge: Freddie Highmore, Mia Farrow
Glasovi: Veno Parašilovac, Marija Škaričić, Nada Abrus, Božidar Smiljanić, Siniša Popović, Franjo Dijak
publiku. Mogao je igrane dijelove titlirati, a crtane sinkronizirati, što bi možda bilo i najbolje, ali pomalo rizično. Na koncu se odlučio sinkronizirati sve. Sinkronizacija igranih dijelova naravno zvuči grozno po definiciji, a kod animiranih dijelova mlađa će publika imati ozbiljnih problema, jer se govori mnogo, brzo, a ton nije besprijekoran.
Bez obzira na sve te probleme, čini mi se da je "Arthur u zemlji Minimoya" prošao kod kritike neopravdano loše. Film ima šačicu vrlina koje baš i nisu bile svojstvene ovogodišnjoj 3D animaciji. Animirani likovi su interesantni, film vrvi vizualnim referencama i zgodnim rješenjima, izgleda glamurozno. Ima možda najefektnijeg negativca novije 3D animacije - Maltazara, kojeg na hrvatskom sinkronizira Siniša Popović, a na engleskom David Bowie. Dijelovi u kojima Besson povezuje makrosvijet i mikrosvijet livade izvrsni su, a pustolovno putovanje vrtnom tratinom upravo sjajno.
Pitanje što mislite o "Arthuru u zemlji Minimoya" u velikoj mjeri ovisi o kontekstu u koji ga smjestite. Usporedi li se "Arthur" s novijom dječjom animacijom, prije spada u gornji nego u donji srednji dom. Usporedi li se pak s ostatkom Bessonova opusa - dakle, klasicima poput "Subwaya", "Leona" ili "Petog elementa" - film se doista ne doima kao bogzna što.
Jurica Pavičić
Za mnoge (osobito u domovini Francuskoj) Luc Besson je neobrazovani klipan, producent koji sustavno potkopava dobar ukus, infantilizira europski film, te koristi europski kapital da bi na engleskom snimao traljaviju inačicu Hollywooda. Za druge, Besson je protuotrov koji može pobijediti američku audiovizualnu dominaciju. Kao producent i autor, reći će takvi, on proizvodi takvu paletu komercijalnih filmova koja Europi manjka, i zato je Europa uvozi iz SAD.
Film "Arthur i Minimoyi" koji je Besson snimio po vlastitom dječjem romanu i pred Božić promovirao u Zagrebu vjerojatno će samo potpiriti te ionako gorljive rasprave. Nastao u produkciji Bessonove tvrtke koja se znakovito i ambiciozno zove Europa Corp., "Arthur et les Minimoys" je vjerojatno najambiciozniji, a sigurno najskuplji film koji je taj Bessonov pariški "mini major" ikad proizveo.
Uloživši u ovu fantaziju 80 milijuna dolara, Besson je njome ugazio u možda jedini zabranjeni travnjak gdje je Hollywood još potpuni gospodar. Dok je američka industrija postupno izgubila tržište soap opera, stripa, TV animacije, horora, te konvencionalnog crtića, računarska 3D animacija područje je u kojem dvije tvrtke gazdarice - Pixar i Dreamworks - nemaju pravu prekomorsku konkurenciju.
Manjak orginalnih ideja
Bessonova "korporacija Europa" godinama je zarađivala novac unosnim srednjebudžetskim serijalima kao što su Taxi i Transporter, ili singl-filmovima poput "Bandidas". Sad je Besson učinio nešto mnogo preuzetnije. Uložio je pet godina rada i enorman novac da bi zasnovao europski 3D mainstream. U tom svjetlu treba gledati i Bessonov posjet Zagrebu pred Silvestrovo. Promovirajući svoj film "po kućama", Besson se nije krzmao doći ni na tako malo i neznatno tržište kao što je hrvatsko, ne bi li pogurnuo svoj san: iznogudovski Hollywood umjesto Hollywooda, "majors" s adresom u pariškoj ulici Saint Honore.
Zasad bi se moglo reći da je uspio polovično. U domovini Francuskoj (gdje ga filmski službeni ukus najviše mrzi), Besson je trijumfalno uspio: "Arthura u zemlji Minimoya" već je u dva tjedna vidjelo gotovo tri milijuna ljudi. Istodobno, američki distributeri braća Weinstein termin su distribucije pomakli na asketski siječanj, što gotovo zvuči kao sabotaža. Nakon prvih projekcija, u utjecajnim američkim listovima poput "Varietyja" i "Los Angeles Timesa" pojavile su se kritike koje nisu bile samo negativne, nego gotovo netrpeljive.
Bessonu se prigovaralo da nema pojma o animaciji, da mu je film loše sinkroniziran na engleski, vrijeđalo ga se što je majmunolikim likovima dao afroameričke glasove, pa čak i zato što je za glas tinejdžerske princeze Minimoya angažirao ne baš tako mlađahnu Madonnu. Prve reakcije na "Minimoye" u SAD-u tako su agresivno negativne da nije sasvim jasno gdje tu prestaje kritika, a gdje počinje zapišavanje vlastitog ekonomskog teritorija.
"Arthur", naravno, nije film bez mana, a paradoksalno je da je možda najveća mana filma - manjak stvarno originalnih ideja. Čudno, naizgled: još od "Subwaya" i "Nikite" pa do zanimljivog "Angel A", Besson je oduvijek bio čovjek čiji su filmovi mogli biti bedasti, ali su uvijek bili svoji i izvorni.
I ovaj put Besson je o Minimoyima govorio kao o "filmu iz srca", isticao je kako je priča nastala po ideji kućne prijateljice Nicole Garcia, a da su likovi Minimoya, likovno nalik skandinavskim trolovima, djelo Nicoleina supruga ilustratora. Bessonu je trebalo sedam godina da tu frendovsku maštariju pretvori u film, a u međuvremenu je - po vlastitim riječima, iz nestrpljivosti - napisao proznu trilogiju koja je dosegla milijunske naklade. Koliko je Bessonu stalo do Minimoya govori i njegova tvrdnja da je s ovim filmom sve rekao i da će se nakon njega povući iz režije.
Kad čovjek sluša tu "sve-iz-srca" retoriku, ne očekuje film koji u tolikoj mjeri počiva na posudbama iz prethodnih djela. U "Arthuru i Minimoyima" otkrivamo i "Ant Bully" i "Draga, smanjio sam djecu", i Narniju i Johnatana Swifta, i Darth Vadera i kralja Arthura. Manji je problem što Besson puno posuđuje, a veći što u filmu nema mnogo toga što već niste vidjeli drugdje.
Dio kritike prigovorio je Bessonu da nije vješt animaciji i da se to jako vidi. Moram priznati da nemam taj dojam. CGI Bessonova filma sasvim je u rangu najboljih američkih standarda, teksture su dojmljive, pokreti i mimika sjajno uvjerljivi, likovi su prepoznatljivi i imaju personality, što u posljednje vrijeme u 3D animaciji nije uvijek bio slučaj. Rekao bih da su kudikamo veći problemi u okvirnom dijelu filma koji je igran. Tu se Besson našao u situaciji da režira provincijsku Ameriku na engleskom jeziku, što očito nije bio njegov teren. Stoga mu Connecticut pedesetih izgleda jeftino i neuvjerljivo, a u igranom dijelu Bessonu se potkralo i nekoliko užasno krivih casting-odluka. Jedna od njih je i Mia Farrow u ulozi bake, za koju ona izgleda premlado.
Glamurozno i efektno
S obzirom na to da su i Francuska i SAD zemlje u kojima dominira sinkronizacija, Besson nije previše razmišljao o tome kako će njegov igrano-animirani mišung funkcionirati na teritorijima na kojima prevladava titliranje, poput Hrvatske. Domaći distributer stoga se našao pred neugodnom dilemom. Mogao je titlirati crtani dio, ali bi time izgubio mlađu Arthur et les Minimoys, Francuska 2006.
Režija i scenarij: Luc Besson
Žive uloge: Freddie Highmore, Mia Farrow
Glasovi: Veno Parašilovac, Marija Škaričić, Nada Abrus, Božidar Smiljanić, Siniša Popović, Franjo Dijak
| ARTHUR U ZEMLJI MINIMOYA
|
Bez obzira na sve te probleme, čini mi se da je "Arthur u zemlji Minimoya" prošao kod kritike neopravdano loše. Film ima šačicu vrlina koje baš i nisu bile svojstvene ovogodišnjoj 3D animaciji. Animirani likovi su interesantni, film vrvi vizualnim referencama i zgodnim rješenjima, izgleda glamurozno. Ima možda najefektnijeg negativca novije 3D animacije - Maltazara, kojeg na hrvatskom sinkronizira Siniša Popović, a na engleskom David Bowie. Dijelovi u kojima Besson povezuje makrosvijet i mikrosvijet livade izvrsni su, a pustolovno putovanje vrtnom tratinom upravo sjajno.
Pitanje što mislite o "Arthuru u zemlji Minimoya" u velikoj mjeri ovisi o kontekstu u koji ga smjestite. Usporedi li se "Arthur" s novijom dječjom animacijom, prije spada u gornji nego u donji srednji dom. Usporedi li se pak s ostatkom Bessonova opusa - dakle, klasicima poput "Subwaya", "Leona" ili "Petog elementa" - film se doista ne doima kao bogzna što.
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....