Biblijska kateheza o braku i stidu

Ovo što čitamo iz 2. glave Knjige postanka (Post 2, 10-25) zapravo nije “drugi izvještaj o stvaranju”, nego nova kateheza za prikaz pravog odnosa muškarca i žene. Prva je glava istaknula da su oni zajedno stvoreni: “muško i žensko stvori ih” (Post 1, 27), a ovdje se ističe što oni jedno drugome trebaju značiti.

Govor je opet slikovit, a ne povijesni prikaz. Ističe kako mladić upoznaje sve oko sebe - svakoj životinji “daje ime”. Razumije se da nije riječ o prirodoznanstvenom upoznavanju svih životinjskih vrsta - što se ni do danas nije dogodilo. Samo se ističe da mladi čovjek sve oko sebe upoznaje i shvaća da ni jedno biće niti stvar nije ono što zapravo traži.



Onda se javlja slika s rebrom. Opet je jasno da Bog nije mladiću vršio operaciju - nego da mladić u neko doba kao da se budi iz sna i najednom prepozna drugo biće vlastite vrste - kao da je “njegovo rebro”. Doživljava kao da mu je ona od srca izašla. On je tako prepoznaje i prihvaća. Zacijelo i ona njega.

Namjena je ove biblijske pouke (prava sustavna kateheza s vrlo prikladnim usporedbama!) da muškarca i ženu što tješnje i što čvršće poveže. “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” Napomenimo da je ovo pisano u doba zakonitog mnogoženstva - očito kao poticaj individualne ljubavi u jednoženstvu. Oni postaju “jedno tijelo” - ne samo u spolnom odnosu nego cijelim životom.



Posebno je zanimljiv kratki zapis o golotinji i stidu: “a bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.” Ne odnosi se to samo na neki prvi ljudski par.



Prava nesebična ljubav briše stid, jer nema straha od zloporabne požude. Stid će se javiti kao zaštita od takve zloporabe - kad gola strast zamjenjuje ljubav.